ROBERT BAGGIO po mnogima je najbolji talijanski nogometaš svih vremena.

Sjajnu karijeru završio je 2004. godine, a bio je poznat po fantastičnoj tehnici, slobodnim udarcima i osjećaju za igru, a i po repiću, koji mu je bio zaštitni znak.

Danas 54-godišnji Baggio igrao je za Fiorentinu, Juventus, Milan, Inter, Bolognu i Bresciju, a za talijansku reprezentaciju zabio je 27 golova u 56 utakmica. Ona po kojoj ga se najviše pamti bilo je finale SP-a 1994. godine, kad je u raspucavanju protiv Brazila promašio penal i tako Brazilcima poklonio titulu.

Iako svi misle da je Baggiov promašaj bio ključan, da je zabio, Brazilci bi imali još jedan udarac za naslov prvaka, a izveo bi ga Bebeto. No, Baggio je poslao loptu visoko preko Tafarelova gola i Brazil je postao svjetskim prvakom.

Mogao se i ubiti

"Ni danas si ne mogu oprostiti taj penal. Nema te religije koja je važnija od titule svjetskog prvaka. Tog dana mogao sam se ubiti, toliko nisam ništa osjećao", kazao je Baggio za La Repubblicu u rijetkom intervjuu.

Tih se godina posvađao s izbornikom Arrigom Sacchijem, koji ga nije uvrstio na popis igrača za Euro 1996. godine.

"Na taj potez se odlučio kako bi dokazao da su sheme i šablone važnije od igrača, a nije stigao ni do četvrtfinala. Toliko o shemama. Sacchi nije jedan od trenera za koje mogu reći da sam se s njima dobro slagao. U biti, jedini s kojim sam to uspio je Carletto Mazzone, slobodan i ostvaren čovjek koji se s igračima nije natjecao za ulogu glavne zvijezde", kazao je Baggio.

Kroz godine je odbio niz ponuda da bude stručni komentator na nekoj od televizija, što se ne može reći za neke njegove bivše suigrače.

Cijepa drva i vozi traktor

"Ne idem na televiziju jer mi je neugodno osuđivati druge. Vidim neke bivše suigrače koji na televiziji drže lekcije o nogometu, a na terenu nisu mogli napraviti dva driblinga. Slabo gledam utakmice, jedva da ikad uživam u njima, a nogomet bez publike je jako tužan i tjera me da plačem. Odlazak iz nogometa vratio me je u život. Utapao sam se u previše fizičke boli. Jednom kad sam se vraćao kući iz Brescije, nisam mogao izaći iz auta i supruga mi je pružila ruku da izađem", kaže Baggio, koji je čitavu karijeru igrao u Italiji, i nastavlja:

"Ubijalo me to što su treneri bili opsjednuti taktičkim nogometom. Važnije im je bilo kako da neutraliziraju protivnika nego da razviju svoju igru. Sad radim nešto ljepše, u kontaktu sam s prirodom. Cijepam drva, vozim traktor, a toliko se umorim preko dana da mi se zavrti u glavi. Totti me jednom posjetio i nije želio otići. Kao da nam je vrijeme stalo. Ibrahimović je jako sličan Tottiju."