LEGENDARNI Baka Slišković u razgovoru za Index oprostio se od Špace Poklepovića koji je preminuo u 81. godini. Baka se prisjetio nekih anegdota sa Špacom, a poseban naglasak stavio je na nesretno ispadanje u četvrtfinalu Kupa UEFA-a 1986. protiv Waregema.

''Kakvu smo mi tada ekipu imali. Užasno mi je žao što tih godina nismo osvojili europski naslov, jer smo bili to u stanju napraviti. Imali smo odličnu momčad, igrali smo vrhunski nogomet, a Špaco nas je vodio na pravi način. Baš je znao s nama. Vjerujte mi, često mi sjećanja dolaze na ta vremena kad je Hajduk bio velik klub. Špaco je bio blag trener, imao je ljudski pristup. Bio je u prvom redu pedagog. Sa svakim igračem znao je na drugačiji način razgovarati. Točno je znao što i kako sa svakim od nas. Poznavao nas je u dušu. Bio je iskren, a meni je to odgovaralo. Bio je sjajan čovjek, vrhunski pedagog i psiholog, a kad pri tome spojimo njegovo neupitno trenersko znanje, onda je jasno da je bio izuzetan trener'', rekao je Baka na početku razgovara, pa je nastavio:

''Znam da bi voljeli da vam ispričam neke anegdote vezane za naš odnos, no bila su to drugačija vremena. Postojala je jasna distinkcija između trenera i igrača. Na jednoj strani smo bili mi, a na drugoj oni. Pravila su se znala. Ova danas, takozvana demokracija meni je neprihvatljiva, no mislim da su za to treneri sami krivi. Nismo se privatno družili, ali mogu reći da je Špaco bio čovjek koji život nikad nije shvaćao preozbiljno. Na trening je uvijek dolazio nasmijan, šalio se, pričao je svoje specifične priče i bio je užitak raditi s njim. Međutim, nemojte misliti da o nogometu nije imao pojma. Upravo suprotno. Mislim da sam o taktici najviše naučio baš od njega. Sjećam se kad bi igrali protiv jačih ekipa da bi nas pokušavao motivirati tako da bi kredom po ploči zadnju liniju protivnika toliko podebljavao da bi ispalo kako nema mjesta da prođemo. Samo da nas motivira. A kad bi mi igrali protiv nekih slabijih ekipa, onda bi nam pumpao samopouzdanje tako da bi naše stopere i bekove podebljavao da ispada da smo neprelazni. Bio je čestit i iskren čovjek i užasno mi je žao što više nije među nama.''

Danas, kad Hajduk u pretkolima ispada od Iraca, Mađara, Slovaka, Rumunja ili Izraelaca, bizarno zvuči da je Špaco dobio otkaz nakon pobjede od ''samo'' 1:0 od Waregema u četvrtfinalu Kupa UEFA-e.

''Katastrofa. Morate znati da je tada Kup UEFA-e bio jače natjecanje od Kupa prvaka. U Kupu prvaka igrao bi samo prvak zemlje, a u Kupu UEFA-e nastupali bi drugi i treći najbolji klubovi država. Što se tiče tog nesretnog Waregema, bili smo za klasu bolja momčad. Nije mi samo jasno kako ih u Splitu nisu nabili s tri, četiri razlike. Došli smo na uzvrat s prednošću od 1:0 i bili smo puni sebe, uvjereni da nam ne mogu ništa. Međutim, ne znam kakav je taj grad danas, ali tada to je bila selendra. Neke štale su bile blizu stadiona, sve je smrdjelo po balegi, a teren se nije mogao nazvati terenom. Bila je to blatna kaljuža. Mi smo se opustili, a onda, vamo tamo, lijevo desno, primili smo gol i ispali na penale. Nakon onog poraza od Tottenhama to mi je najteža utakmica u karijeri. Nikad mi nije bilo jasno zašto je Špaco dobio otkaz. Izuzetno glupa odluka. Sjećam se da smo mi igrači potpisali peticiju da Špaco ostane. Cijela momčad je to potpisala. Znate li što se dogodilo onda? Uprava je zvala jednog po jednog igrača i vršila je strašan pritisak na njih, prijetila im da promijene odluku. Samo Zlatko Vujović i ja nismo željeli mijenjati odluku. Smatrali smo da nije Špaco bio kriv za ništa. Krivi smo bili mi igrači. Samo mi.''