BÉLA GUTTMANN rođen je 27. siječnja 1899., a umro 28. kolovoza 1981. Bio je mađarski nogometaš i trener, jedan od najpoznatijih "lutajućih" stručnjaka svoga doba, čovjek koji je osvajao naslove u više zemalja i ostavio trag na razvoju modernog napadačkog nogometa.

Odrastao je u Budimpešti u židovskoj obitelji, a roditelji su mu bili učitelji plesa. Kao tinejdžer se i sam školovao za plesnog instruktora, što mu je, prema biografiji, ostalo kao dio karaktera i kasnije u sportu, disciplina, ritam i osjećaj za pokret.

Igračku karijeru gradio je u srednjoj Europi, a dvadesetih godina preselio se u Beč i igrao za Hakoah Wien. Taj je odlazak povezan i s tadašnjom atmosferom antisemitizma u Mađarskoj, zbog koje je tražio sigurnije okruženje.

Zarobljenik nacističkog logora

Drugi svjetski rat ostavio je najteži trag na njegovu životu. Nakon njemačke okupacije Mađarske skrivao se, zatim završio u nacističkom logoru prisilnog rada kraj Budimpešte, gdje je bio mučen. Preživio je rat i vratio se nogometu, a kasnije je kao trener osvajao trofeje u različitim ligama i reputaciju gradio na brzom, okomitom nogometu i čvrstoj svlačionici.

Vrhunac europske slave veže se uz Benficu, koju je odveo do dva uzastopna naslova prvaka Europe, 1961. i 1962. Nakon osvajanja trofeja 1962. tražio je povišicu, ali je odbijen i tada je nastala priča koja je prerasla u jednu od najpoznatijih nogometnih legendi.

Belino prokletstvo

Navodno je pri odlasku poručio da Benfica sljedećih sto godina više neće biti europski prvak, a klub je nakon toga izgubio niz velikih europskih finala. Legenda o "prokletstvu" s vremenom je postala dio identiteta Benficinih europskih neuspjeha, do te mjere da se uoči finala 1990. spominjalo i kako je Eusébio otišao na njegov grob i molio da se priča prekine.

U isto vrijeme, u samoj njegovoj biografiji stoji i da oko cijele epizode nema čvrstog dokumentarnog traga te da su kasnije postojala i javna osporavanja, ali je mit ostao živ, posebno svaki put kad Benfica dođe blizu europskog trofeja.