FRAN TUDOR priprema se za svoju četvrtu sezonu u poljskom prvoligašu Rakowu, klubu koji je proteklih godina paralelno rastao s 26-godišnjim igračem koji je u Poljsku stigao nakon što je nekoliko godina proveo u Hajduku. Na Poljudu je prikupio 139 nastupa, zabio 18 golova i pridodao 17 asistencija. Igrao je uglavnom na desnom krilu, a često je znao mijenjati sadašnjeg reprezentativca Josipa Juranovića na bekovskoj poziciji. Po Transfermarktu je dugo bio najskuplji igrač Bijelih.

Njegova vrijednost procjenjivala se na 2.5 milijuna eura, ali ljeto 2019. označilo je početak težeg perioda u karijeri. Nakon što nije produljio ugovor s Hajdukom, pola godine je bio bez angažmana, ali se dolazak u Rakow kasnije pokazao kao pogodak i po tržišnim kriterijima jer je Tudor svoju vrijednost u proteklih godinu dana učetverostručio.

Kontaktirali smo ga tijekom ljetnog odmora u Hrvatskoj, ali već sljedećeg tjedna čekaju ga povratak u Poljsku i početak novih izazova: "Nemam nikakve informacije o eventualnom transferu, imam ugovor s Rakowom još dvije godine i pripremam se za novu sezonu. Kao viceprvaci smo izborili drugo pretkolo Konferencijske lige."

"Mislim da sam na radaru Daliću, a ambicija mi je biti što bolji"

U intervjuu za Sportnews objavljenom danas Tudor je rekao kako ga izbornik Dalić nije kontaktirao, ali da smatra da je i iz Poljske moguće upasti u kadar reprezentacije, navodeći primjer Josipa Juranovića, kojemu je to uspjelo u dresu varšavske Legije. Dalić je izjavio da do rujna mora pronaći rješenje na desnom boku, a Tudor samouvjereno poručuje:

"Zaslužujem to mjesto! Ne mogu biti skroman, moje igre ne daju mi pravo za to." Pitali smo ga da pojasni izjavu.

"Mislim da sam cijelo vrijeme na radaru izborniku. Igram u kontinuitetu, igram jako dobro, ne bih bez razloga bio nominiran s najboljim igračima lige. Za koju utakmicu ću skupiti sto nastupa u Rakowu, u manje od dvije i pol godine. Nisu to nastupi od 5-10 minuta, sve su to utakmice od skoro 90 minuta. Cijelo vrijeme se nadam pozivu, ne bi od mene bilo ljudski i sportski da nije tako.

Nijednom pravom sportašu to nije u načinu razmišljanja. Dajem sve od sebe, radim svoj posao i igram najbolje što mogu. Katar mi nije primarna ambicija, ambicija je biti što bolji pa ćemo vidjeti što budućnost nosi."

Dvije trofejne sezone

Iza njega su već dvije trofejne sezone: "Došao sam na polusezoni u zimu 2020. godine, prije korone. Klub je taman ušao u Ekstraklasu iz druge lige. Pošto nismo završili u gornjih osam, a liga se te sezone dijelila na dva dijela, igrali smo play-out i završili deseti, ali već iduće sezone smo osvojili kup i bili viceprvaci.

Ove sezone smo oba uspjeha ponovili, a na početku smo osvojili i superkup, koji uskoro opet igramo protiv Lecha. Nogomet je u Poljskoj zaista važan i nevjerojatno praćen. Infrastruktura i stadioni su sjajni. Onima koji nisu to doživjeli mogu reći da je Ekstraklasa po tome dva koplja ispred HNL-a."

Iza uspjeha kluba koji je 2017. bio trećeligaš, a sada se bori za titule u najvišem rangu, stoji novi vlasnik:

"U klub je ušao privatnik s novcem, a imamo i odličnog trenera Mareka Papszuna koji je klub u tri sezone doveo od treće lige do Ekstraklase. U ovoj sezoni igrali smo u sustavu 3-4-3. Na početku su nam se ozlijedili neki stoperi tako da sam ja više utakmica odigrao na desnom stoperu nego na desnom bočnom."

"Našoj javnosti manje lige nisu zanimljive"

Još iz dana u Hajduku najočitija Tudorova kvaliteta bila je brzina, koja mu u Poljskoj izuzetno pomaže: "U Poljskoj se igra brz i tranzicijski nogomet, to odgovara nama brzim igračima. Ekipe igraju otvoreno, nema ih baš puno koje se brane, svi vole napadati i njegovati 'run and gun' stil. Energetski je liga jako zahtjevna, što se vidi po Legiji koja je izborila Europu i skoro ispala iz Ekstraklase. Meni takav nogomet odgovara, pronašao sam se u tome. Kao stoper sam imao 10 asistencija i tri gola, što je vrhunski."

Svojim uspjesima se ponosi, iako je svjestan da liga u kojoj igra hrvatskoj javnosti nije atraktivna: "Ne bih rekao da javnost ima prestrog kriterij, nego jednostavno kod nas nije sav nogomet jednako medijski popraćen. Nije zanimljivo kad netko osvoji poljski kup.

Naravno da su ljudima zanimljivije lige Petice, to je tako, ali ja sam ponosan na svoje uspjehe. Bio sam nominiran za najboljeg obrambenog igrača lige. Liga je dobra i na stadionima su često jako užarene atmosfere, Gornik Zabrze ima navijačku skupinu Torcidu koja je u bratskim odnosima sa splitskom.

Između njih i Legije je jako veliko povijesno rivalstvo. Gornik je 70-ih i 80-ih bio najuspješniji poljski klub, Legia ih je tek prošle sezone pretekla po broju naslova. Trenutno je tu i Lech, uz Legiju najveći u modernoj povijesti poljskog nogometa."