DINAMO je izgubio na gostovanju kod Manchester Cityja (0:2). Takav rasplet bio je očekivan jer City pripada drugoj galaksiji, a to je pokazala i sinoćnja utakmica. Dinamu i Nenadu Bjelici ne može se puno prigovoriti. Bunker ispred gola Dominika Livakovića izdržao je uz dosta sreće skoro 70 minuta, dok je u napadu Dinamo bio potpuno nemoćan.

Ideja je bila da Mislav Oršić kao drugi napadač uz Brunu Petkovića stvori opasnost na brzinu nakon dugih lopti. U trenutku kada je Bjelica potpuno odustao od napadačke ambicije i povukao Oršića u vezni red, Dinamo je počeo igrati. Biti kukavica ne znači da je netko glup, neracionalan ili neuspješan, to samo znači da donosi racionalnu odluku u kojoj zbog straha favorizira sigurniju opciju. Upravo je to na polovici prvog poluvremena napravio Bjelica s povlačenjem Oršića i zbog te je odluke Dinamo bio na korak od boda kod Manchester Cityja.

Poraz od 2:0 na kraju je prihvatljiv jer Dinamo u naredne dvije utakmice protiv Šahtara može osigurati drugo mjesto i prolazak u nokaut-fazu Lige prvaka. 

Očajan početak Dinama i dobra reakcija s klupe

City je sinoć u prvih 25 minuta mogao Dinamu zabiti pet golova. Bjelica je kao i protiv Atalante krenuo u formaciji s tri stopera a u najavi utakmice objasnili smo zašto je protiv Cityja bitno imati stopera viška. Ono što nije funkcioniralo bio je odgovor na Cityjevu igru po bokovima. Bernardo Silva i Mahrez s krilnih pozicija bez lopte su ulazili u sredinu terena, a Petar Stojanović i Marin Leovac su ih pratili, što je konstantno otvaralo prostor na obje strane Dinamove obrane. To su znali iskoristiti bekovi Mendy i Cancelo. Oni više nisu ordinirali u zoni bližoj sredini terena gdje su ih preuzimali Olmo i Ademi, već su se pomaknuli na svoje "prirodne" pozicije. City je tako dobio stalno rješenje na boku i vrlo lagano dolazio je u zadnju trećinu terena. Dinamo sa samo tri igrača u veznoj liniji jednostavno nije mogao pokrivati široke pozicije, a to je City odlično koristio. 

Kada bi Ademi i Olmo pokušali zatvoriti suparničke bekove, to bi otvaralo rupe za povratna dodavanja u sredinu, gdje je City imao puno igrača sposobnih da individualnim rješenjem ili pasom stvore šansu. Dinamo je pucao, skoro svaki napad Cityja predstavljao je ogromnu opasnost i pravo je čudo da je preživio taj period bez primljenog gola. Bjelica se tada odlučio za potez koji se pokazao vrlo bitnim - Dinamo je prešao u formaciju 5-4-1 u kojoj se Oršić s pozicije napadača "spustio" na krilo. Dinamov trener još jednom je sjajno pročitao utakmicu. Takva odluka imala je i svoju lošu stranu - Petković je ostao usamljen u napadu i nije imao kome spustiti duge lopte upućene njemu. Modri su time možda izgubili ofenzivno, ali to je bila jedina smislena odluka. Tijek susreta je to i potvrdio.

Stabilniji Dinamo 

Dinamo je tako mogao puno bolje kontrolirati suparnika na bokovima jer je dobio krilne igrače koji mogu pratiti Mendyja i Cancela, a Ademi i Moro mogli su igrati obranu s nešto manje potrošnje nego dotad. Dinamo je dobio stabilnost i, premda je City u potpunosti dominirao posjedom, jako se mučio da stvori čistu šansu. Prošlo je 65 minuta, a semafor je i dalje pokazivao "nulu".  Čak i oni najpesimističniji vjerojatno su se ponadali pozitivnom rezultatu, ali onda je City u samo jednoj akciji pokazao kolika je razlika u klasi između njegove i Dinamove momčadi. Sterlingov gol još je jedan dokaz tezi koju naročito dobro poznaju engleski klubovi - parkirani autobus protiv Cityja, kluba koji je osvojio gotovo 200 bodova u dvije sezone najbolje svjetske lige, nije strategija koja donosi uspjeh.

Autobus nije izdržao

Ono što najviše može brinuti Nenada Bjelicu je broj tehničkih grešaka. Četiri od pet najvećih Cityjevih šansi u prvom dijelu stigle su kao rezultat oduzete lopte visoko u Dinamovom polju nakon pogrešnog dodavanja. Dobar dio grešaka bio je neforsiran, ali većina je stigla kao posljedica nedostatka opcija. Dinamo se previše uvlačio u krilo golmanu, a u takvoj formaciji izrazito je teško "povećati" teren kada se osvoji lopta. Ni Leovac ni Stojanović nisu u tom pogledu pomogli izgradnji napada i Dinamo je imao gotovo nemoguću misiju organiziranja napada. 

Dinamo je sinoć ostvario 101 dodavanje, najmanje u jednoj utakmici Lige prvaka u tri sezone. Taj podatak dovoljno govori o tome koliko su se mučili. Ostvarili su tek 46 točnih dodavanja u suparničkoj polovici, a to govori sve o Dinamovim ofenzivnim ambicijama. Bus je bio pod potpunim opterećenjem, stakla su pucala i bilo je pitanje trenutka kada će se raspasti. Bjelica je nakon utakmice rekao ono što su svi vidjeli:

"Plan je bio krenuti oprezno jer nije realno nositi se ravnopravno s Cityjem u gostima."

Dinamov trener je pokušao uloviti zaostatak promjenom formacije u 4-4-2, s brzim igračima koji mogu iskoristiti Cityjevu zadnju liniju, ali taj potez nije donio mnogo. 

"Kada smo primili gol, krenuli smo malo ofenzivnije, ali bez previše uspjeha", priznao je Bjelica nakon susreta.

Dojam je na kraju sasvim dobar. Dinamo na uvjerljivo najtežem gostovanju nije značajno pokvario gol-razliku i upisao je prihvatljiv poraz. Istovremeno je trijumf Šahtara u Italiji gurnuo Atalantu u gotovo nemoguću poziciju na tablici. S nula bodova na kontu čekaju ih dva okršaja sa Cityjem, što znači da bi s nulom na kontu mogli dočekati i peto kolo. Iz takve situacije još nitko u povijesti Lige prvaka se nije izvukao. Dinamo protiv Šahtara ima dvije meč-lopte, a ako u tim susretima uzme više bodova od Ukrajinaca, tada je i drugo mjesto vrlo dostižno.