ANTE BUDIMIR zabio je četiri gola u posljednje tri utakmice u kojima je igrao za Osasunu. Njegov klub je osvojio devet bodova i stigao do prvih pobjeda u prvenstvu nakon tri mjeseca. Španjolski mediji nazvali su ga "spasiteljem iz Pamplone". Time je podsjetio na briljantne utakmice iz prošle sezone u Mallorci nakon čega je, kao 29-godišnji igrač, zaslužio i prve pozive u reprezentaciju.

Povodom sjajne forme i nadolazećih izazova u klubu i reprezentaciji Budimir je dao veliki intervju za Index.

Zabio si četiri gola u posljednje tri utakmice u kojima si nastupio. Osasuna je konačno došla do malo daha i osvojila devet bodova, kako si ti doživio cijelu situaciju?

Imali smo jako bitan raspored u posljednjih par kola protiv ekipa s kojima možemo igrati i to smo pokazali. Uspjeli smo se dići nakon jako teške situacije. Nismo od listopada pobijedili u prvenstvu, tri mjeseca smo čekali slavlje. Po reakcijama svih u klubu vidim koliko nam znače ove zadnje utakmice. Meni je drago što sam uspio pomoći ekipi. Kao napadaču mi je bitno biti na terenu i imati minute. Lijepo je i dati golove, ali ne zbog njih samih. Kad vidim trenere, suigrače pa i navijače na ulici, njihov doživljaj daje tim golovima smisao i dimenziju više.

Otkud sada odjednom takav bljesak? Je li se promijenilo nešto u načinu na koji igrate ili si ti stigao na svoju pravu razinu?

Bio sam u jako specifičnoj situaciji. Praktički do samog kraja prijelaznog roka nisam bio siguran gdje ću igrati. Mallorca je ispala iz lige, tražio sam rješenja. Došao sam u Osasunu, u kojoj nisam prošao pripreme, onda sam išao igrati za reprezentaciju i sve je to utjecalo na ritam. Zato je cijela ova sezona za mene pomaknuta u pogledu forme, zaigrao sam tek na samom kraju listopada, sve se odužilo. 

Osasuna igra malo drugačije nego Mallorca, ali mi to odgovara. Volim kad visoko pritišćemo, u napadu imamo puno centaršuteva i lopti u šesnaesterac, to je igra koja je po mom guštu. Imao sam i koronu koja mi je odgodila početak priprema.

Jesi li imao jake simptome? Koliko ti je ona pokvarila planove i pripremu?

Nisam imao prevelike probleme. Gubitak osjetila njuha je bio najproblematičniji. Taman sam se vratio s okupljanja reprezentacije pa sam morao još dva tjedna u izolaciju i nisam trenirao s ekipom. Ali nije me pretjerano fizički uništila.

Kako gledaš na ovo "novo normalno" u nogometu s obzirom na pandemiju? Jesi li se već naviknuo?

Žao mi je da smo prihvatili to novo normalno, ali nažalost tako mora biti i u redu je da smo prihvatili to. Nakon onog prvog lockdowna prošle sezone, ostalo nam je još 11 utakmica do kraja. To smo lakše prihvatili jer smo svi htjeli samo završiti sezonu i mislili smo da ćemo onda odraditi nogomet bez navijača. Nažalost, nije bilo tako. Promijenio sam klub, stigao među nove suigrače i navijače, brzo sam u sve to upao i sve se brzo odvilo, a zbog ovakvih prilika nisam to stigao proživjeti kako spada. Nisam imao priliku zaigrati pred navijačima i vidjeti podršku. Nogomet je super, ali to nije to bez one prave emocije na stadionu. Sada mi je puno teže igrati pred tribinama, fali mi osjetiti navijački huk.

Jesi li uspio uspostaviti kontakt s navijačima izvan terena?

Jesam donekle, ali ulica je sasvim drugačiji doživljaj od terena. Vidi se da im je jako stalo. Stadion Osasune ima 24 tisuće sjedala, a prodao je 23 tisuće godišnjih ulaznica. I to u sezoni kada se znalo da postoje male šanse da će se utakmice moći gledati uživo. Osasuna je jedan od rijetkih španjolskih klubova u vlasništvu navijača. Osjeti se podrška u gradu i osjeti se povezanost Navarre i Baskije u Pamploni, vidi se da ljudi žive za klub.

U čemu je razlika između Mallorce i Pamplone u smislu života i svakodnevice?

Prva razlika je klima, ona na Mallorci je teško usporediva s velikom većinom Španjolske. Druga je u tome da Mallorca ima snažan turistički štih i vidi se koliko je to bitna grana. Tamo svako malo sretneš Engleza, Nijemca ili turista iz neke druge zemlje. Pamplona je možda malo tradicionalnija u tom pogledu, bolje se osjeti autohtona španjolska kultura. Meni je i u jednom i u drugom gradu lijepo živjeti.

Ranije ove sezone zabio si Atleticu. Kako je igrati protiv takve obrane i Jana Oblaka na golu?

Jako emotivan trenutak za mene, preplavili su me osjećaji jer se sve jako brzo dogodilo.U tu utakmici uletio sam doslovno 5 do 12 jer sam dobio negativan nalaz na testove prije susreta. Bila mi je to prva utakmica u novom klubu i zabio sam gol pet minuta nakon što sam ušao. Već sam u Mallorci osjetio što znači igrati protiv njih. Užasno su tvrdi, organizirani, tvrdoglavi i dosadni u tome što rade. Iza su beton, ali po potrebi mogu biti i tehnički savršeni. Posebni su svakako, kao i Barcelona i Real s nekim drugim stvarima. Sve je to sama krema današnjeg nogometa.

Kako gledaš na Luku Modrića i njegove igre ove godine? I za njega i Rakitića mnogi su govorili da su gotovi, a sada ih hvale. Čuješ li se s njim?

Ne čujemo se jako često, ali uvijek popričamo kad se vidimo i drago mi je vidjeti sve naše igrače. Modrić je posebna tema. Čini mi se da nekada javnost ne daje ocjenu na temelju najboljih podataka. Real ne osvoji četvrtu Ligu prvaka zaredom i onda svi kažu da je to zato što Modrić ima toliko i toliko godina. To nisu detaljni podaci, najlakše je donositi takav sud na prvu. Ali kada igraš protiv Modrića, Rakitića, pa i Messija, vidiš nešto sasvim drugo. Svi kažu da imaju silaznu putanju, ali vjerujte mi da ju ja ne vidim. Ne vidim da Modrić manje trči ili manje vidi u dubinu, nego više. To se osjeti kada igrate protiv takvih igračina, onda se nikako ne mogu složiti da su prestari. Mogu dati još jako puno toga nogometu. Potrebna je dublja statistika i podaci da bi preciznije ocjenjivali takve igrače. Mi takve podatke dobivamo nakon utakmice za analizu, mislim da nisu dostupni javnosti. Ali svakako treba gledati čitavu sliku i ne brzati s takvim zaključcima.

Protiv kojeg ti je braniča najteže igrati?

Protiv Sergija Ramosa. Kompletan je. Ima skok, lijevu i desnu nogu, dobro čita igru. Kad u to dodaš i njegovu pojavnost i karizmu, on je posebna pojava, s njim su uvijek teški dueli.

Jesi li u kontaktu s izbornikom Dalićem? On je imao običaj posjećivati igrače, ali pretpostavljam da to sad nije moguće s obzirom na pandemiju?

Da, dolasci nisu mogući, ali čujemo se povremeno. Pita me kako sam, prati situaciju i moje utakmice. 

Misliš li da si s ovakvom formom siguran putnik na Euro?

Uistinu ne znam. Imam dosad samo tri poziva i nemam previše iskustva s tim stvarima. Radim stalno i dajem sve od sebe, ali iskreno, ni ne gledam toliko daleko. Za mjesec dana je okupljanje, ima još nekoliko utakmica dotad, to je puno za igrati i dokazati se. Htio bih doći na jedan dobar nivo i fizički i psihički i izboriti se za svoje mjesto na Euru. Privilegija je biti među ovim igračima i graditi sve iz toga.

Koliko daleko Hrvatska može na Euru?

Hrvatska je viceprvak svijeta, nositelj je na skoro svim tablicama. Sasvim sigurno da ova momčad ima veliku težinu i sjajne igrače, ali ne smijemo zaboraviti koliko je vrhunskih momčadi u Europi. Taj treći mjesec će biti jako bitan. Tu ćemo igrati bitne utakmice za napredak u igri i podizanje atmosfere. Dečki bolje znaju što sve donosi veliki turnir, kako izgleda kad pobijediš prvu utakmicu i što je sve potrebno za uspjeti. Ne bih previše baratao tablicama favorita, radije bih da idemo utakmicu po utakmicu i polako gradimo svaki korak.

Za reprezentaciju si debitirao protiv Švicarske. Kakav je to osjećaj bio?

Uistinu nešto posebno. Imao sam sreće pa je utakmica odigrana još dok su Uefine mjere bile djelomične, tako da su dozvolili gledatelje, mislim da je bilo trećina kapaciteta stadiona. A od te trećine, barem trećina su bili naši navijači. Slušati s njima himnu je jedan stvarno poseban osjećaj, taj detalj je poseban trenutak učinio još posebnijim.

Tko bi po tebi bio prvi napadač reprezentacije da sutra počinje Euro?

Uf... Dobro pitanje. Ne znam, Mandžukić, haha. I dalje je vrhunski igrač. Ali ne bih tu posebno birao, imamo puno odličnih napadača, moj je posao igrati i dokazati se.

Koji su ti ciljevi za ovu sezonu? Na što Osasuna cilja i čime bi bila zadovoljna?

Za Osasunu ne mogu reći što su bila očekivanja uoči sezone jer tu nisam bio. Lani je bila deseta, ali kada su kola krenula nizbrdo, svi su počeli pričati o tome da treba ostati u ligi. Imamo momčad koja može biti čvrsta i solidna ekipa sredine ljestvice. Ako takvi uđemo u zadnjih mjesec dana prvenstva, sve je moguće. Ja želim imati kontinuitet utakmica i golova. Za napadača je važno biti dvoznamenkast, to te hrani samopouzdanjem i daje dodatan gušt igri.

Pratiš li HNL? Kako gledaš na utrku Dinama i Osijeka?

Pratim, naravno. Jako mi je bilo žao kad je Gorica izgubila od Dinama, imali su utakmicu pod kontrolom, ali nisu izdržali. Da su pobijedili, i oni bi se ugurali u vrh i onda bismo imali još napetije prvenstvo. Utrka Dinama i Osijeka je jako gusta i teška za prognozirati. Dinamo je dobio 1:0 zadnju utakmicu, ali pokazala je koliko je tvrd Osijek. Svašta se još može dogoditi do kraja.

Za koga navijaš u HNL-u?

S obzirom na to da sam nogomet počeo igrati u Gorici, njihove utakmice ipak gledam s posebnom emocijom. 

"Tvoja" Lokomotiva se jako muči. Dobro bi im došao napadač poput tebe.

Da, šteta što se raspala ona momčad koja je izborila Ligu prvaka. Mislim da su imali previše odlazaka. Kastrati, Grbić, Tolić, Uzuni, još par igrača pa i trener... Previše je to. Podsjeća me to na Espanyol koji je igrao nokaut-fazu Europa lige lani, a onda je ispao u drugu ligu. Nije jednostavno igrati kad se dogodi toliko novih stvari, ali mislim da imaju dovoljno talenta u ekipi da se spase.

Za kraj, kako možeš objasniti i sebi i publici da si tako kasno sazrio kao igrač? Imao si dobrih sezona i u HNL-u i u Italiji, ali tek si u Španjolskoj eksplodirao.

To je dobro pitanje. Ni sam nisam siguran, ali kod sebe mi se najviše sviđa činjenica da uvijek napredujem. Radim jako puno na sebi i stvarno vidim napredak iz sezone u sezonu. I u HNL-u sam davao svoj maksimum, ali mi je karijera imala određenu putanju. Sjećam se da sam igrao protiv Matea Kovačića koji je sa 16 godina bio kapetan Dinama. Naravno da bi svi voljeli biti kapetani Dinama i s 20 završiti u Interu i Realu, ali ne mislim da je to jedini mogući put u karijeri. Nekima od nas se ona razvija na sasvim drugačiji način i to je sasvim u redu. Mogu samo obećati sebi i navijačima da ću nastaviti raditi i truditi se jednakim žarom.