Čovjek za najveće utakmice

Čovjek za najveće utakmice
Foto: Getty Images / Guliver image

TOČNO 107 minuta polufinala Svjetskog prvenstva protiv Engleske Mario Mandžukić nije bio na terenu.

Stones i Maguire nisu mu dali da uđe u kazneni prostor, nije uspio primiti nijednu pravu loptu, imao je samo 61 posto točnih dodavanja i djelovao je potpuno bezopasno. No Mandžukićeva karijera, osobito zadnjih godina, nema previše veze s brojkama, postocima i statistikama.

U toj 107. minuti Perišić je ubacio nisku loptu u peterac, Mandžukić je bio prvi na lopti, ali mu je Pickford sjajno obranio veliku priliku. Bio je to njegov prvi ozbiljni kontakt s loptom. Iako u karijeri ima više trofeja od kompletne engleske postave, čekali su da ga vide na terenu do 107. minute.

Englezi kao Englezi, očito su ga podcijenili. Mnogi treneri i skauti previdjeli su Marija kao igrača koji može rješavati najveće utakmice. 

U sljedećem kontaktu s loptom, u 109. minuti, Mandžukić je riješio utakmicu. Ne bilo koju. Polufinale Svjetskog prvenstva. Stones i Maguire, kojima šansa od nekoliko minuta ranije nije bila dovoljna opomena, uopće ga nisu pratili i ostavili su ga dvije sekunde bez nadzora. Frajerima poput Mandžukića to je najčešće dovoljno. Kao predator je jurnuo na Perišićevu loptu i zakucao za 2:1. Do tog trenutka jedva je stajao na nogama. Jedva je izdržao grčeve koji su ga dvaput srušili na travnjak, ali kad je trebalo, kad je došao taj jedan jedini trenutak u kojem pišeš povijest, djelovao je kao da ima 23, a ne 32 godine.

Mnogi bi odustali, ali ne i Mario 

Mandžukić na SP-u nije baš imao loptu u nogama, ali svaki put kad ju je imao, nešto je s njom napravio. Protiv Nigerije, u prvoj “najvažnijoj utakmici ove generacije”, baš je njegov udarac Etebo skrenuo u vlastiti gol, a nakon toga je izborio penal iz kojeg je Modrić zabio za 2:0.

Protiv Danske, u drugoj “najvažnijoj utakmici ove generacije”, spasio je reprezentaciju. Gol Jorgensena u 21. sekundi šokirao je Hrvatsku i tko zna kad bi izjednačila protiv onako čvrste i tvrde Danske da nije bilo Mandžukića. Za samo tri minute vratio nas je u utakmicu. I opet je bio baš tamo gdje je morao biti. Dva danska igrača su se sudarila, Vrsaljko je potpuno promašio pas, Dalsgaard je želio izbiti loptu i pogodio je suigrača u glavu, a ona se vratila točno na noge Mandžukiću.

Mnogi bi do tog trenutka već odustali, ali Mario je pratio cijelu akciju i u djeliću sekunde, prije nego što će ga Kjaer potpuno blokirati, ugurao loptu u gol. Protiv Rusije, u trećoj “najvažnijoj utakmici ove generacije”, u trenucima kad je Hrvatska ozbiljno visjela, povukao je loptu po lijevoj strani i savršeno asistirao Kramariću za 1:1 i povratak u utakmicu.

U najvećoj utakmici ove generacije odveo je Hrvatsku u finale. Mandžukić je postao prvi igrač u povijesti koji je zabio za dva različita kluba u finalu Lige prvaka i polufinalu Svjetskog prvenstva. Igrač za velike utakmice, koliko god to isfurano zvučalo.

Na Euru 2012. zabio je dva gola Ircima u pobjedi 3:1 i gol Talijanima za 1:1. U Ligi prvaka? Eh, u Ligi prvaka… Dao je gol u finalu 2013. za Bayern protiv Borussije, a u četvrtfinalu je igrao ključnu ulogu u obje utakmice protiv Manchester Uniteda. Dao je gol prošle godine u finalu Realu. I to ne bilo kakav, nego škarice s 20 metara. Ove sezone je u onom četvrtfinalu na Santiago Bernabeuu dao dva gola Realu i bio proglašen igračem utakmice, a da se činilo kao da ga uopće nema na terenu.

"Malo iskočim kad je teško, volim takve utakmice"

U Dinamu su mu prigovarali da je birao utakmice, ali je u onim najtežima uvijek bio pravi. Tko zna gdje bi danas Wolfsburg bio da nije bilo Mandžukića koji ga je doslovno sam spasio 2011. od ispadanja. Dao je gol Srbiji u obje kvalifikacijske utakmice za SP 2014., a u dodatnim je kvalifikacijama njegov gol na Maksimiru za 1:0 protiv Islanda (2:0) trasirao Hrvatskoj put u Brazil.

“A što da radim? Volim ovakve utakmice pa možda malo iskočim”, rekao je Mandžukić nakon Engleske ogrnut hrvatskom zastavom s natpisom “Slavonski Brod”.

“Malo” iskoči čovjek kad je panika. Mandžukić je potpuna suprotnost u vremenu u kojem u nogometu dominiraju napadači kojima je loša svaka sezona u kojoj ne daju barem 30-ak golova. Od njega nećete vidjeti guranje kroz noge, driblinge, hat trickove ili spektakularne golove, osim kad zabije škarice u finalu Lige prvaka. Ali na prste jedne ruke mogu se nabrojati igrači na koje gotovo u pravilu možete računati u velikim utakmicama. Hrvatska je danas ostala bez jednog takvog. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara