NA DANAŠNJI dan 6. rujna 1967., Dinamo je na Elland Roadu izdržao nalete moćnog Leeds Uniteda, odigrao 0:0 i obranio dva pogotka prednosti iz prve finalne utakmice. Bio je to trenutak u kojem je jedna velika generacija ispisala najblistaviju stranicu klupske povijesti – zagrebački Plavi osvojili su Kup velesajamskih gradova.

Postoje utakmice koje se pamte po rezultatu, one koje se pamte po pogotku ili velikom igraču, a postoje i one koje s vremenom postanu dio identiteta jednoga kluba. Za Dinamo je takav bio 6. rujna 1967.

Te večeri na Elland Roadu nije pao nijedan pogodak. Na semaforu je nakon 90 minuta ostalo 0:0, ali za Dinamo je ta nula vrijedila više od gotovo bilo kojeg pogotka u njegovoj povijesti. Zagrebačka momčad sačuvala je 2:0 iz prve utakmice finala i postala pobjednik Kupa velesajamskih gradova.

Bio je to najveći međunarodni trofej u povijesti kluba.

Dva pogotka u Zagrebu otvorila su vrata povijesti

Sedam dana ranije, 30. kolovoza, maksimirski stadion bio je pozornica prve utakmice finala. S druge strane stajao je Leeds United Dona Revieja, jedna od momčadi koja će obilježiti engleski nogomet tog razdoblja, s igračima poput Billyja Bremnera, Jacka Charltona i Normana Huntera.

Dinamo se nije impresionirao imenima. U 39. minuti tek 18-godišnji Marijan Čerček doveo je Plave u vodstvo. U 59. minuti Krasnodar Rora pogodio je za 2:0. Dinamo je pred uzvrat u Engleskoj imao rezultat o kojem je mogao sanjati, ali posao ni izdaleka nije bio završen. Elland Road čekao je Zagrepčane. A čekao ih je i Leeds kojem su trebala najmanje dva pogotka.

Devedeset minuta na Elland Roadu

Englezi su u uzvratu krenuli po ono što im je trebalo. Leeds je pritiskao, napadao i pokušavao probiti Dinamovu obranu, no momčad trenera Branka Zebeca izdržala je sve. Na vratima je bio Zlatko Škorić, a ispred njega Branko Gračanin, Marijan Brnčić, Rudolf Belin, Mladen Ramljak i ostatak momčadi koja je u tih 90 minuta morala ostati hladna pred engleskim pritiskom.

I dok je Leeds jurio za pogotkom, jednu od najboljih prilika na utakmici imao je upravo Dinamo. Denijal Pirić snažno je pucao iz daljine i pogodio gredu. Mogao je to biti pogodak kojim bi sve dvojbe bile završene, no na kraju Dinamu nije ni trebao.

Rezultat se nije promijenio.

Leeds United – Dinamo 0:0.

Ukupno 2:0 za Dinamo.

Europa je dobila zagrebačkog pobjednika.

Zambata je podigao pokal

Kad je posljednji zvižduk označio kraj utakmice, bilo je jasno da se dogodilo nešto što će desetljećima živjeti u Dinamovoj povijesti. Kapetan Slaven Zambata primio je trofej, a Dinamovi izvori navode da mu ga je uručio tadašnji predsjednik FIFA-e Sir Stanley Rous.

Za Zagreb je to bio trenutak ponosa. Za Dinamo trenutak besmrtnosti. Momčad koja je na Elland Roadu dovršila posao igrala je u sastavu: Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Marijan Brnčić, Rudolf Belin, Mladen Ramljak, Filip Blašković, Marijan Čerček, Denijal Pirić, Slaven Zambata, Josip Gucmirtl i Krasnodar Rora. Trener je bio Branko Zebec.