HRVATSKI NOGOMETAŠI

Dan kada je kultni Piplica sam sebi zabio jedan od najluđih autogolova

Dan kada je kultni Piplica sam sebi zabio jedan od najluđih autogolova
Screenshot

STADION PRIJATELJSTVA, kako se gordo zove dom Energieja u Cottbusu, gradu u "najistočnijoj Njemačkoj", u proljeće 2002. još je izgledao kao da se nalazi u DDR-u, a ne odavno ujedinjenoj Njemačkoj.

Stadion prijateljstva, Bundesliga, ali i cijeli nogometni svijet nikada prije ni poslije nisu vidjeli ono što se dogodilo 6. travnja 2002. 

Taj znameniti objekt nikad prije ni poslije nije vidio ono čemu je svjedočio 6. travnja 2002. u 85. minuti utakmice 30. kola Bundeslige. 

Pri vodstvu domaćina 3:2, Marcel Witeczek, ofenzivac gostujuće Borussije Mönchengladbach, očajničkim je ubačajem s lijeve strane loše pokušao izvesti nešto što nije ni šut ni centaršut. Lopta je u nesvakidašnje visokom luku jako dugo putovala i padala prema gol-crti.

Od te neiskoristive i bezopasne svijeće odustali su svi igrači gostiju jer se vidjelo da ide pravo i sigurno u ruke golmanu domaćina. 

Pipiju je lopta pala na tjeme

Ali Tomislav Piplica, vratar Energieja, kao da je mamuran od proslave 33. rođendana koji mu je bio dan ranije tada izvodi nešto neshvatljivo, neobjašnjivo i zbog toga zaslužuje mjesto u analima najvećih golmanskih pogrešaka i najluđih autogolova.

Čini nekoliko koračića unatrag i ne primjećujući da je već ušao u gol te onda, dok lopta pada prema njemu, radi najbizarniji u nisci takvih svojih poteza u tako malo vremena. Potpuno sam i, dakle, neometan, već spuštenim rukama pridružuje i isto tako postavljenu glavu, a lopta mu konačno pada na tjeme, od kojeg se odbija u mrežu.

Witeczekova osveta Piplici za Čile

Piplici se tako Witeczek osvetio za poraz od 15 godina ranije. U Istočnoj Njemačkoj zabio mu je igrač koji je u finalu omladinskog SP-a 1987. u Čileu za Zapadnu Njemačku zabio Jugoslaviji i tako poništio Bobanov gol. Ali nakon toga je Witeczek u raspucavanju jedini promašio penal, a Jugoslavija, kojoj je Piplica bio rezervni golman, postala prvak svijeta.

Povodom 50. obljetnice Bundeslige potez Piplice protiv Mönchengladbacha uvršten je među one koji su obilježili povijest jednog od najjačih nogometnih prvenstava na svijetu. 

Bundesliga je ovaj potez uvrstila među one koji su je obilježili: Pogledajte ga i nećete se moći prestati smijati

Koliko god puta da pogledate priloženu snimku, zajamčeno vam je sljedeće: nećete shvatiti kako je Piplica to napravio ni zašto, a nećete se moći ni prestati smijati.

Tomislava Piplice, golmana od Bugojna preko Siska do Cottbusa poznatog po neukrotivoj i kovrčavoj kosi, od koje nije odustajao ni kada su je godine ozbiljno prorijedile, samo je kovrče zamijenio ravnim vlasima, sjećaju se svi ljubitelji HNL-a iz njegove prve dekade.

Legenda HNL-a: Tko se ne sjeća golmana neukrotive i kovrčave kose, koji je branio za Sergija Scoriju, Marinka Bobana, Đuru Brodarca...

Osebujni Piplica je nakon igranja u matičnoj Iskri iz Bugojna kao 20-godišnjak došao u Hrvatsku, u NK Zagreb, tada iznimno jak klub druge jugoslavenske lige. Tamo se nije mogao probiti, ali zato jest u Istri i Samoboru te posebno Segesti. Što sve o tom vremenu HNL-a može ispričati lik koji je igrao za Sergija Scoriju, Marinka Bobana, Đuru Brodarca...

Nakon šest prvih godina HNL-a i u 29. godini života ulovio je priliku da si "osigura egzistenciju". Otisnuo se na divlji njemački istok i u tadašnjeg drugoligaša Energie. Naravno da nije ni slutio da će tamo ostati čak 11 godina, iako mu je u Cottbusu krenulo sjajno. 

Obožavanom Pipiju navijači nisu zamjerili kiks za sva vremena: Ikona je Cottbusa kojem je bio vjeran 11 godina

U prve dvije sezone bio je nezamjenjiv dok se klub natjecao u drugoj Bundesligi, a prvi vratar bio je i u prvoj sezoni među elitom, otkada datira njegov kiks za sva vremena. Ali nisu to navijači Energieja zamjerili popularnom i vjernom Pipiju, koji će za njihov klub odigrati 260 utakmica u obje prve lige i njemačkom kupu.

Piplica ni u petom desetljeću nije mogao bez rukavica

Nemirni Piplica nije mogao bez stativa i rukavica ni nakon što se umirovio i postao sportski direktor i trener nižerazrednog Torgaua. Kao 43-godišnjak vratio se na gol šestoligaša Eilenburga, kojem je uskočio nakon što mu je vratar slomio ruku. 

I on je odveo rodnu Bosnu i Hercegovinu na povijesno SP

Zatim je bio trener vratara i skaut svog Energieja, a istu je funkciju obavljao i u reprezentaciji rodne Bosne i Hercegovine na putu do povijesnog plasmana na SP 2014. 

Lijepu i burnu karijeru napravio je ovaj kultni lik, ali uvijek će u sjećanju ostati po neponovljivom kiksu, zbog kojeg ga godinama kasnije lupanjem po tjemenu zafrkava čak i njegova kćerkica. 

Susjedi i komšije iz Bosne i Hercegovine neće nam zamjeriti što smo tekst o Piplici stavili u rubriku "hrvatski nogometaši". Premda rođen i odrastao u Bosni, a bio je i reprezentativac BiH, junak ove priče je i hrvatsko nogometno blago, ne samo po nacionalnosti i imenu.

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara