POČELO JE kao još jedna frustrirajuća noć u uredu za Darija Šarića. Minnesota Timberwolvesi bili su u subotu na gostovanju kod Memphis Grizzliesa, beznačajna utakmica koju bi objema desetkovanim momčadima bilo bolje izgubiti kako bi si povećale šanse za draft. Šarić, startni centar Wolvesa, proveo je prvo poluvrijeme donoseći upitne odluke u Minnesotinoj propusnoj obrani, a u napadu su ga uglavnom ignorirali. Kad bi i dobio dragocjenu priliku da zabije, njegovi otvoreni šutevi iz blizine i daljine nisu pronalazili koš, piše Britt Robson s američkog sportskog portala The Athletic.

Kad postoji naglašeni trend u njegovoj igri, dobar ili loš, Šarićev govor tijela je glasan i izražajan. Takav je bio i njegov prvi ulazak s klupe, nakon što je prosjedio više od 12 minuta na kraju prve i većim dijelom druge četvrtine. U kratkom, ali brutalnom dvominutnom razdoblju, napravio je dva faula prilikom pomoći u obrani, dobio loptu na postu pa nakon okreta promašio cijeli koš, pa fintirao tricu (promašio je prve dvije) i nakon prodora promašio s poludistance.

Svaki od tih kikseva dodatno je zamračio njegov izraz lica i nabacio mu još jednu vreću briga na leđa. Kad ga je trener Ryan Saunders zamijenio Anthonyjem Tolliverom nakon trećeg prekršaja, vukao se prema klupi kao da ide prema kraju dugačkog tunela.

Vratimo se na potpuno drukčije dvominutno razdoblje na početku treće četvrtine. Agresivni Andrew Wiggins navukao je dva igrača prodorom pa dao povratnu loptu Šariću na trici s lijeve strane. Bio je spreman na šut, u ritmu, te postigao prve poene na utakmici, tricu koja je nedvojbeno usmjerila utakmicu prema pobjedi Wolvesa.

Trener Grizzliesa, J. B. Bickerstaff, odmah je pozvao time-out. Saunders je bio prvi čovjek koji je dao pet razigranom, nasmijanom Šariću, a odmah nakon njega i Tolliver. Nakon što se igra nastavila, Šarić je navukao dva igrača u reket i dodao Karl-Anthonyju Townsu za polaganje. Zatim je blokirao Mikea Conleyja, pretrčao cijeli teren, u trku dobio loptu od Tyusa Jonesa, pričekao ga da stigne pa odigrao lijepi pick-and-roll za još jednu tricu. Između Šarićevih trica prošlo je 99 sekundi, a druga je označila završetak serije 11:0 kojom su Wolvesi prednost od jednog poena i neizvjesnu utakmicu pretvorili u dvoznamenkasto vodstvo sedam minuta i 17 sekundi prije kraja treće četvrtine. Memphis se do kraja nije spustio ispod 11 razlike.

Površinski, brojke izgledaju sjajno, ali...

Čini se kao da je prošlo više od šest tjedana otkad su Wolvesi, u očajničkoj potrazi za katalizatorom nakon šest poraza u sedam utakmica, instalirali Šarića na mjesto startnoga krilnog centra umjesto Taja Gibsona 11. veljače. Odmah su dobili četiri od pet utakmica u nizu koji je produljila All-Star stanka, a koji ponajviše mogu zahvaliti uskrsnuću Luola Denga iz opskurnosti. Ali grbavi put nije se naglo izravnao, izgubili su četiri od idućih pet pa dobili dvije protiv najlošijih momčadi Istoka, a zatim izgubili pet zaredom prije pobjede nad Grizzliesima.

U sezoni Wolvesa, koju su obilježile turbulencije i ozljede, donošenje konkretnih zaključaka čista je kocka. To se pogotovo odnosi na iščekivanu sinergiju koja se trebala dogoditi između Townsa i Šarića kao visokih startera.

Površinski, ona je uspješna. Za 327 minuta koje su zajedno odigrali otkad je Šarić starter, Wolvesi su postizali 114,4 koša na 100 napada, a primali 111,0, što im daje rejting 3,4. A to je puno bolje od ukupnog rejtinga Wolvesa -3,7 u tom razdoblju. Međutim, maknite Denga iz jednadžbe i slika se mijenja.

Uzorci su mali pa je sve lakše objasniti jednostavnom plus/minus statistikom. Deng je imao plus 82 u 156 minuta odigranih nakon 11. veljače pa su brojke napumpane svim igračima koji su dijelili parket s njim. Trojac Deng-Šarić-KAT imao je plus 38 u 38 zajedničkih minuta, pa plus 25, koliko su Šarić i KAT imali u 327 zajedničkih minuta, ne izgleda ni blizu toliko impresivno. Šarić i KAT su bez Denga, zapravo, imali minus 13 u 289 minuta prije nego što se Šarić uzdignuo.

Kad napravimo još korak dalje i razdvojimo Šarića i Townsa, Šarić se pokazuje kao slabija karika. Njegov rejting od -4,6 zapravo je lošiji nego momčadski. Obrambeno, Wolvesi s njim primaju 0,5 poena manje na 100 napada, ali bez njega postižu 1,4 poena više. KAT zadržava svoj pozitivni rejting. Još je veći problem to što je Gibson ili očajan pričuvni centar ili ga je gubitak mjesta u petorci toliko pogodio da mu je ukupni rejting pao na -12,9.

Naravno, dramatični dobitak zbog Denga u postavi na poziciji niskoga krila pokazuje koliko Wolvesima nedostaje Robert Covington, koji zbog ozljede koljena nije uopće igrao u 2019. godini, a ni neće do kraja sezone. Gledajući dob i minutažu tijekom karijere, Deng je najstariji igrač u rosteru, a činjenica da u oba smjera igra bolje nego superatletični Andrew Wiggins, koji ima i maksimalni ugovor, nešto je o čemu ovog ljeta odgovorni u Wolvesima trebaju razmisliti.

Naravno, kad se Covington vrati iduće sezone, Wiggins će opet na prirodniju poziciju beka šutera, ali zašto to činiti kad trenutačna startna dvojka Josh Okogie ima drugi najbolji rejting u momčadi (1,6) otkad je Šarić zamijenio Gibsona u petorci?

U Sixersima je sa Simmonsom i Redickom sve je sjelo na svoje mjesto

Čak ni u željenoj ulozi startera, Šarić nije sretan u dresu Timberwolvesa. Ali uzmemo li u obzir turbulentnost cijele sezone, to nimalo ne čudi.

Šarić i Sixersi zajedno su pokazali velik potencijal u sezoni 2016./2017.. Konačno su počeli opravdavati "Proces" Sama Hinkieja, broj pobjeda u sezoni podignuli su s 10 na 28, a Šarić, 22-godišnji uvozni proizvod iz Europe, započeo je 36 utakmica i bio treći u momčadi po minutaži. Prema statistici na stranici Basketball-refference.com, njegov rejting bio je nezavidnih -7,3 na 100 posjeda lopte.

Ali ako zaoremo malo dublje, možemo vidjeti korijene buduće eksplozije. Šarić je imao negativni rejting s devetoricom od 10 igrača s kojima je najčešće bio na parketu. Ali učinak s desetim malo zbunjuje. U 321 minuti uz Joela Embiida imao je rejting 7,3, daleko bolji od idućeg najefikasnijeg para koji je činio s Covingtonom, -3,6 za 964 minute.

U sezoni 2017./2018. ogroman zajednički potencijal tih igrača je eksplodirao. Philadelphia je dodala vanjsku liniju koja se odlično uklopila - dokazanog šutera J. J.-a Redicka i fenomenalnog 208 cm visokog rookieja Bena Simmonsa. Kvintet Embiid-Covington-Šarić-Redick- Simmons imao je šestu najveću zajedničku minutažu od svih startnih petorki prošle sezone, a zajedno su imali najbolji ukupni rejting od svih 29 petorki koje su zajedno odigrale najmanje 300 minuta.

Sixersi su napredovali do 52 pobjede i prošli jedan krug doigravanja prije nego što su ih eliminirali Boston Celticsi. Šarić je postao miljenik navijača u Philadelphiji - u gradu zloglasnom po nemilosrdnom vrijeđanju sportaša, ali koji podjednako obožava igrače koji im se sviđaju - zbog borbenosti i čvrstine koje su mu donijele nadimak Homie.

Ovu sezonu Šarić je započeo grozno, što je jedan od razloga zašto su Sixersi unatoč visokim očekivanjima imali samo 6-5 nakon prvih 11 utakmica. Gledajući ga na dnevnoj bazi u posljednje vrijeme, lako je zamisliti pritisak koji je nosio u takvim okolnostima. Konačno, nakon što je šutirao samo 23,2% (13-56 za tricu) u tih 11 utakmica, Šarić je u iduće dvije pogodio po četiri trice iz ukupno 14 pokušaja i pomogao Sixersima doći do dviju pobjeda. Stvari su se konačno počele slagati. A onda su njega i Covingtona trejdali u Minnesotu za Jimmyja Butlera.

Šarićev najimpresivniji niz utakmica za Wolvese počeo je neka dva tjedna nakon dolaska, kad je prihvatio drukčije okolnosti ulaska s klupe u novoj momčadi u novom gradu. Već je bio impresivan u drugoj postavi, u kojoj su ga opet sparili s Covingtonom, Gorgui Dieng bio je Embiid za siromašne kao čuvar obruča, a Derrick Rose je blistao u prodorima s povratnim loptama te je imao najbolji šuterski učinak karijere.

Ali čak i nakon što su se Wolvesi ohladili od sjajnog niza 9-3 i izgubili četiri utakmice na Zapadnoj obali, Šarić je bio u elementu. U 10 utakmica od 26. studenog do 17. prosinca šutirao je 53,8% iz igre, 40% za tricu i 80% s linije slobodnih bacanja, imao je prosjek od 6,1 skoka za samo 23,8 minuta igre i podijelio 16 asistencija u odnosu na samo tri izgubljene lopte. Ondašnji trener Tom Thibodeau počeo se u ključnim trenucima puno više oslanjati na njega nego na Gibsona, svojeg dugogodišnjeg miljenika. O svojem tandemu krilnih centara govorio je u hvalospjevima kao da su jedan igrač.

Thibs je dobio otkaz 6. siječnja, zamijenio ga je Ryan Saunders. Već sam pisao kako je Šarić imao najslabiji odnos sa Saundersom kao pridošlica čija je minutaža pala nakon trenerske smjene. U svakom slučaju, bila je to još jedna prisilna prilagodba, koju je dodatno zakomplicirala Covingtonova ozljeda tjedan dana prije promjene trenera.

Kad bi konačno i dobio loptu, bio bi previše uzbuđen da pogodi

Gledajući Šarića u stalnom pokretu za vrijeme dobrih i loših razdoblja protiv Memphisa prošle subote, lako je razumjeti manjkavosti u njegovoj igri u Minnesoti. U prvom napadu protivnika jurnuo je prema čelnoj liniji kako bi zaustavio prodor i ostavio potpuno otvorenu tricu. To se ne događa ako u reketu imate Embiida.

U prvoj četvrtini stalno se oslobađao i tražio loptu, utrčavao u prostor i omogućavao pick-and-roll. Kad bi teren postao pretijesan, otvarao je prostor odlazeći u suprotni kut i čekao loptu koju skoro nikad ne bi dobio. A kad bi je i dobio, činilo se da bi od uzbuđenja žurio sa šutom.

Umjesto golemog Bena Simmonsa, na poziciji playmakera ima sićušnog Tyusa Jonesa. Umjesto ubojitog šutera Redicka, koji izvlači čuvara daleko od koša, na dvojci je energični, ali neprecizni rookie Okogie. Umjesto Covingtona na trojci, tu je Wiggins. Jedina sličnost je u tome što su i Embiid i Towns centri koji su primarne napadačke opcije, s tim da je Towns izraženiji pokretač akcija, a ne samo strijelac. Ali u obrani, makar je Towns počeo donositi bolje odluke, Šarić se ne može toliko pouzdati u vlastite odluke o tome kojeg će igrača preuzeti.

Ona veličanstvena petorka Sixersa iz prošle sezone omogućila je klubu da bude drugi u asistencijama u cijeloj NBA ligi, odmah iza Golden State Warriorsa. Bio je to napad s puno slobode, zbog kojeg su predvodili ligu po izgubljenim loptama. Poanta je da je, kad se Šarić preselio, trebao češće imati loptu u rukama.

Prema vrijednoj stranici Cleaningtheglass.com, Šarića u Minnesoti ignoriraju u usporedbi s vremenom u Philadelphiji. U prvoj sezoni imao je loptu češće nego 91% igrača koje se vodi kao "visoke" (krilni centri i centri), u drugoj je to palo na 70%, pa na 58% tijekom groznog početka ove sezone u Sixersima, da bi se srozalo na 46% otkad je stigao u Wolvese. Postotak koševa koje su suigrači postigli na njegove asistencije u sličnoj je silaznoj putanji. Doduše, u skladu s opreznim stilom igre Wolvesa značajno mu je pao i broj izgubljenih lopti.

Jednostavno rečeno, Šarić nije involviran u napad kao što je bio u Sixersima, što je posljedica različitih identiteta obiju momčadi te odsustva igrača s kojima dobro funkcionira na oba kraja terena.

Prije šest tjedana bilo je lako zamisliti Šarića i Townsa kako čine najpotentniji i najraznovrsniji centarski napadački tandem Wolvesa još od ere Kevina Lovea i Nikole Pekovića. To što i Šarić i Towns mogu zabiti izvana daje im je dodatnu prednost nad spomenutim dvojcem, ali gube je u pick-and-rollu jer su Love i Pek postavljali blokove daleko bolje od Townsa i Šarića.

Izgleda kao da bi radije bio negdje drugdje

Teško je pronaći pravedan način da se sudi Šariću i Townsu u ovakvoj tranzicijskoj sezoni. Covington će propustiti više od pola sezone, a pozicija razigravača podsjećala je na rotacijska vrata. Dodajmo i činjenicu da su se dva nositelja budućnosti - Towns i Wiggins - razdvojila u nadolazeću zvijezdu i sve veći teret, da su većina šutera u momčadi četvorke i petice, te da je napad i dalje osmišljen kako bi pogodovao mogućnostima izolacije Butlera i Gibsona, pa dobijemo potpunu zbrku. Osim toga, nije jasno tko će iduće sezone slagati momčad ni tko će je voditi. Nije ni čudo da Šarić često izgleda kao da bi radije bio negdje drugdje.

Je li Dario podbacio ove sezone s obzirom na svoje mogućnosti? Definitivno tako izgleda. Nasreću, on i Wolvesi imaju još jednu sezonu da se usklade prije odluke o tome hoće li mu dati izdašnu povišicu kad mu na ljeto 2020. istekne ugovor ili ga pustiti da postane slobodan igrač i vidi što mu tržište nudi.

U međuvremenu, prioritet kluba su draft i slobodni igrači ovog ljeta, s kojima treba raščistiti nejasnu situaciju na poziciji razigravača. Teško je izvući maksimum od igrača poput Šarića, koji je pravi "glue guy", ljepilo momčadi, ako ne znate koje dijelove možete i želite povezati.