KAD JE 8. srpnja 2010. objavio Odluku da iz Clevelanda, grada pokraj kojeg je odrastao i u kojem je proveo prvih sedam godina profesionalne karijere, "svoje talente odnese u South Beach", LeBron James postao je najomraženiji sportaš na svijetu.

Umjesto da ostane uz svoju, domaću momčad, i nastavi s njom pohod na naslov koji je čekala skoro pola stoljeća, James je "pobjegao" u Miami i s Dwyaneom Wadeom i Chrisom Boshom stvorio "supermomčad" te najavio "ne dva, ne tri, ne četiri, ne pet, ne šest, ne sedam" naslova prvaka.

Vjerojatno nikad prije ni poslije u povijesti sportski svijet nije tako jednostrano navijao za jednu momčad kao za Dallas Maverickse s Dirkom Nowitzkim u finalu iduće godine, a zatim se veselio pothvatu Plavog Anđela i neuspjehu samoprozvanog Kralja.

Pa ipak, na izmaku 2010-ih, ere koju je započeo kontroverznom Odlukom, LeBron James jedan je od najuspješnijih i najomiljenijih ljudi u povijesti, ne samo košarke, nego i sporta uopće. Nitko prije njega nije uspio tako promijeniti narativ, za 180 stupnjeva zaokrenuti priču i renome koji ga je pratio.

Ugledna agencija AP jučer je, dan prije njegova 35. rođendana, Jamesa proglasila najboljim sportašem desetljeća, ispred Toma Bradyja, Usaina Bolta, Lea Messija i Michaela Phelpsa, a nakon Arnolda Palmera, Waynea Gretzkyja i Tigera Woodsa.

Netko će se iz nogometnocentričnog svijeta zapitati gdje je tu Cristiano Ronaldo ili zašto Messi nije bolje rangiran, netko će osporiti Jamesa i kao najboljeg košarkaša desetljeća zbog načina na koji je Stephen Curry promijenio taj sport. No kad se u obzir uzme da je osam godina zaredom igrao NBA finale i triput ga osvojio, da je na parketu činio stvari koje su djelovale nezamislivo, da je izvan parketa ostvario utjecaj na brojne živote pred kojim bi se mogli sakriti skoro svi političari te da i dalje briljira iako je već polovica tridesetih za njim, vidi se da je LeBron jedinstvena pojava u svijetu sporta.

"Kad iza sebe imaš deset godina učenja kroz raznovrsne izazove, padove, ono dobro, ono sjajno, ono loše, svaka pametna osoba koja želi rasti naučit će nešto iz tih iskustava. Prije 10 godina, napunio sam 25. Sad ću napuniti 35 i imam bolji život i bolje razumijem što dalje želim od njega", rekao je James komentirajući AP-jevu nagradu.

Trenutačno je četvrti strijelac NBA lige svih vremena, u nedjelju je postao tek deveti igrač u povijesti s 9000 asistencija te prvi koji uz to ima i više od 9000 skokova. Da bi ulovio Kareema Abdul-Jabbara kao najbolji strijelac u povijesti, treba mu još nešto više od 5000 koševa. Kad bi igrao sve utakmice i kad bi na njima imao prosjek od "samo" 20 koševa, debelo ispod prosjeka karijere (27,2), to bi učinio negdje iza 38. rođendana. 

A budući da mu je cilj igrati dok ne dočeka sina Bronnyja da mu se pridruži u NBA ligi, što se može dogoditi za pet godina, dostizanje Kareema ne djeluje samo moguće, nego i izvjesno.

Grafika: Sofascore za IndexSport

"Lagao bih kad bih rekao da ne razmišljam o tome. Ne računam koliko još trebam dugo igrati ili kakve prosjeke imati jer takve stvari nisam nikad radio, nego sam uvijek puštao da se stvari dogode. Što bude, bit će. Ali definitivno vidim taj rekord", rekao je LeBron.

I teško ga je ne shvatiti ozbiljno kad se zna koliko brige i milijuna dolara ulaže u svoje tijelo, ne kako bi mu se divio pred ogledalom, nego kako bi njegovo oruđe za rad bilo u što boljem stanju i što otpornije na ozljede, koje su u tridesetima najveći neprijatelj svakog sportaša.

Posljednjih je godina James više od košarkaša, izgradio je i golemo poslovno carstvo uz Mavericka Cartera i druge dugogodišnje prijatelje, pokrenuvši sportsku agenciju te se posvetivši sportskom marketingu i medijima. Društveni je i politički aktivist, kritičar Donalda Trumpa, producira glazbu, a i u potpunosti je zaslužan za financiranje, izgradnju i razvoj škole "I Promise" (Obećavam) u rodnom Akronu, namijenjenu prvenstveno potrebitoj djeci. Uza sve to, priprema remake legendarnog filmskog hita "Space Jam", čija je zvijezda 1996. uz Zekoslava Mrkvu, bio Michael Jordan.

Ovog je ljeta tako LeBron ustajao u tri ujutro, odlazio u vlastitu dvoranu za trening, radio u teretani do 4 ujutro, šutirao do 5:30, da bi u 7 sati bio spreman za snimanje "Space Jama" koje je planirao godinama.

Naravno, kao i svaki uspješan čovjek, LeBron i dalje ima gomilu hejtera, ali ipak neusporedivo manje nego 2010., kad je bahatim nastupom u egocentričnoj TV emisiji "Odluka" svijetu objavio da odlazi u Miami. Planule su društvene mreže, planuli su i njegovi dresovi, doslovno, jer ogorčeni navijači nisu birali način da iskažu svoje nezadovoljstvo. Manje je poznato da je 2,5 milijuna dolara zarade od te naizgled nepotrebne emisije otišlo u humanitarne svrhe.

"Da se mogu vratiti u prošlost, možda bih to napravio malo drukčije, ali ni za čim ne žalim. Ako sam nešto napravio loše ili mislim da sam trebao bolje, naučio sam iz toga", objasnio je LeBron.

Četiri godine u Miamiju pomogle su mu da nauči najvažniju lekciju koju je kasnije iskoristio za promjenu narativa svoje karijere. Uz legendarnog Pata Rileyja naučio je kako se postaje prvak. Obećanje od "ne pet, ne šest, ne sedam" naslova nije ispunio, osvojio je dva u četiri godine, ali ta su dva bila dovoljna da se osjeti spremnim vratiti se kući.

Ovaj put s puno manje pompe, emotivnim autorskim tekstom na The Players' Tribuneu, u srpnju 2014. objavio je da se vraća kući, u Cleveland Cavalierse. Nije bio toliko sitničav da zamjera navijačima koji su palili dresove ili vlasniku Danu Gilbertu koji ga je u Miami ispratio uz ispraznu "kletvu" da će Cavsi osvojiti naslov prije njega u Heatu. Vratio se kako bi konačno donio svojem gradu titulu koju je čekao od 1964. kad su Cleveland Brownsi osvojili NFL.

Embed from Getty Images

U prvom pokušaju Cavse su zaustavile ozljede njegovih najboljih suigrača Kyrieja Irvinga i Kevina Lovea, ali u drugom je uspio, iako su na drugoj strani opet bili moćni Golden State Warriorsi koji su regularni dio sezone završili s rekordne 73 pobjede i koji su u finalu imali prednost od 3:1. LeBron je, uz veliku Irvingovu pomoć, učinio nemoguće i odveo Cavse do nikad viđenog preokreta u finalu te prve titule za grad Cleveland nakon 52 godine.

Warriorsi su na taj debakl reagirali dovođenjem Kevina Duranta i stvorili najmoćniju momčad svih vremena, preko koje jednostavno nije mogao. Dvije godine kasnije LeBron je ponovno napustio Cleveland i otišao u Lakerse, ovaj put bez zle krvi jer je ipak otišao kao pobjednik, kao čovjek koji je isporučio titulu koju je obećao.

Prošla sezona nam je pokazala da je i on, unatoč svemu, ipak samo ljudsko biće. Ozljeda prepona na božićnoj utakmici, baš protiv Warriorsa, koštala ga je najdulje pauze u karijeri, a tih mjesec dana bez njega Lakersi nisu izdržali, raspali su se i izgubili šanse za doigravanje. Nakon što je osam godina zaredom igrao u finalu i pritom osvojio tri titule, Kralj je morao prepustiti tron bez borbe jer nije ni ušao u playoff. Gledanost doigravanja pala je za 14%, a finala za čak 19%, iako se to može pripisati i činjenici da su u njemu sudjelovali (i osvojili ga) Toronto Raptorsi kao jedini neamerički klub u ligi.

Ali kao i uvijek dosad, iz noćne more od prošle sezone LeBron je puno naučio, baš kao i Lakersi koji su ga ovaj put okružili adekvatnijim suigračima na čelu s Anthonyjem Davisom. I to se vidi na ljestvici. Unatoč nedavnom neugodnom nizu od četiri poraza, Lakersi su na vrhu Zapada s omjerom 26-7, a samo Milwaukee Bucksi imaju bolji omjer u cijeloj ligi. LeBron je na prosjecima od 25,1 poena, 7,5 skokova i čak 10,8 dodavanja, što mu je najbolji prosjek karijere i drži uvjerljivo vrh liste najboljih asistenata NBA lige.

Danas LeBron slavi 35. rođendan i izgleda kao da još godinama može dominirati. Da, dolaze neki novi klinci. Giannis Antetokounmpo je aktualni MVP, Luka Dončić je LeBronov legitimni nasljednik kao lice NBA lige, a Kawhi Leonard toliko mu se kvalitativno približio da mu samo kronična ozljeda kvadricepsa, zbog koje ne može igrati dan za danom, uzima pravo da se nazove najboljim na svijetu.

Taj je epitet i dalje rezerviran za Jamesa. Osvoji li ove sezone peti put nagradu za najkorisnijeg igrača lige, pridružit će se Michaelu Jordanu i Karlu Maloneu kao najstariji MVP u povijesti, a onda bi mu sljedeći izazov bio ponoviti sve to kao 36-godišnjak, što nikome još nije uspjelo. Ako itko može, može LeBron. Mnogi ga neće na subjektivnoj ljestvici svih vremena staviti ispred Jordana. Ali 2010-e? Tu nema dileme da je Kralj uistinu bio kralj.