DINAMO je pobijedio Rijeku u derbiju 11. kola SuperSport HNL-a i stigao na bod zaostatka za vodećim Hajdukom, uz utakmicu manje. Luka Stojković s dva je pogotka donio momčadi Marija Kovačevića važna tri boda, ali i pokazao nešto što je Dinamu ove sezone kronično nedostajalo. Napokon se pojavio netko tko bi u napadačkom smislu mogao rasteretiti Diona Drenu Belju.

Ipak, pobjeda nad Rijekom ne smije sakriti problem koji je posebno došao do izražaja u posljednje dvije utakmice, protiv NEC-a i Rijeke. Dinamo stvara prilike, često i vrlo izgledne, ali ih previše propušta realizirati. Protiv Rijeke to ga je zamalo koštalo bodova, a Stojkovićeva individualna kvaliteta spriječila je da se ponovno govori o utakmici u kojoj su Plavi sami sebi zakomplicirali život.

Dinamo se ispromašivao, a Stojković ga je spasio

Već u prvoj minuti protiv Rijeke Dani Rodriguez propustio je veliku priliku nakon Beljina presijecanja pogrešnog dodavanja gostujuće obrane. Španjolac je pucao prema gotovo praznom golu, ali Anel Husić blokirao je njegov pokušaj. Rodriguez je i kasnije bio opasan, ali neprecizan, a nekoliko izglednih prilika propustio je i Miha Zajc.

Kazna je stigla u 63. minuti, pa se tako Dinamo unatoč potpunoj kontroli ponovno morao vaditi u samoj završnici, što je i uspio zahvaljujući Stojkovićevu sjajnom udarcu. Slične probleme s realizacijom Dinamo je pokazao i protiv NEC-a. Razlika je u tome što je protiv Rijeke imao raspoloženog pojedinca koji je promašaje suigrača uspio pretvoriti u sporednu priču.

Napadačima treba ritam

Međutim, problem Dinamova napada ne svodi se samo na promašaje. Jedan od razloga zbog kojih Kovačević ne uspijeva dobiti kontinuiran doprinos većeg broja ofenzivnih igrača mogao bi biti i način na koji raspoređuje njihovu minutažu.

Beljo je iznimka, i to potpuno opravdano. Njegova golgeterska forma i doprinos igri čine ga nezamjenjivim. No Arber Hoxha, Mislav Oršić, Iker Almena i Dani Rodriguez teško dolaze do kontinuiteta u početnoj postavi. Nijedan od njih nije dobio ozbiljniju seriju uzastopnih utakmica u kojoj bi mogao uhvatiti ritam i pokazati što zna.

Hoxha u posljednje vrijeme pokazuje napredak. Njegova brzina, prodornost i driblinzi donose Dinamu potrebnu širinu, a protiv Rijeke je i sudjelovao loptom za Belju koji je klasnom asistencijom uposlio Stojkovića. Rodriguez također pokazuje znakove života. Protiv Rijeke nije se proslavio realizacijom, ali bio je aktivan, ulazio u prilike i sudjelovao u stvaranju opasnih situacija. Obojici bi kontinuitet mogao donijeti ono što im trenutačno nedostaje, sigurnost i samopouzdanje.

Oršić je dvaput asistirao, a onda preselio na klupu

Još je zanimljiviji slučaj Mislava Oršića. Dinamov povratnik protiv Slaven Belupa u pobjedi 5:1 upisao je dvije asistencije i odigrao jednu od svojih boljih utakmica nakon povratka u klub. No za takvu izvedbu teško je reći da je nagrađen. Protiv NEC-a nije krenuo od prve minute, a isto se ponovilo protiv Rijeke, kada je ušao tek u samoj završnici.

Ne znači to da Oršić mora igrati svaku utakmicu, ali postavlja se pitanje što igrač mora napraviti kako bi dobio kontinuitet. Ako dvije asistencije nisu dovoljne da ga trener zadrži u početnoj postavi, teško je govoriti o jasnim kriterijima.

Slična je situacija s Almenom. Španjolac je često na udaru kritika navijača, dijelom i opravdano jer njegove izvedbe nisu na očekivanoj razini. Međutim, ni on nije dobio dovoljno dugu seriju utakmica u kojoj bi se mogao nametnuti. Od njega se očekuje da gotovo odmah opravda povjerenje, premda mu se minutaža i uloga stalno mijenjaju.

Lisica je najbolji primjer. Barem se zna na čemu je

Zanimljivo je da je Kovačević takav pristup ipak primijenio na jednom igraču. Mateo Lisica dobio je priliku igrati u kontinuitetu, čak i kada njegove izvedbe nisu bile uvjerljive. Nije iskoristio sve prilike koje su mu pružene i s vremenom je potrošio velik dio strpljenja navijača, no u njegovu slučaju barem postoji dovoljno velik uzorak na temelju kojeg se može zaključiti što trenutačno može pružiti Dinamu.

Upravo je to smisao davanja kontinuiteta igračima. Neće svatko opravdati povjerenje, ali trener mora nekome pružiti nekoliko utakmica da uhvati ritam. Takvu priliku zaslužuju i ostali Dinamovi napadači.

Pritom ne zagovaramo odustajanje od rotacija. Dinamo igra na dva zahtjevna fronta, raspored je zgusnut i Kovačević mora voditi računa o svježini momčadi. Međutim, održavanje svježine ne mora značiti neprestano mijenjanje napadačke postave. Postoji prostor za stvaranje standardne jezgre, uz ciljane rotacije.

Stojković je pokazao da Beljo ne mora sve sam

Zato dva pogotka Stojkovića protiv Rijeke imaju šire značenje od same pobjede. Dinamova desetka prvi je igrač koji je ove sezone ozbiljnije pokazao da bi mogao preuzeti dio napadačkog tereta koji gotovo u potpunosti nosi Beljo.

Stojković je prošle sezone pokazao koliko može biti važan kao kreator igre. Njegova dodavanja, asistencije, pronalaženje prostora i sposobnost stvaranja prilika suigračima činili su ga jednim od najvažnijih Dinamovih igrača.

Protiv Rijeke ponovno je pokazao golgeterski potencijal, ali to još nije bila njegova najbolja izvedba u smislu ukupnog utjecaja na igru. U prvih pola sata bio je gotovo neprimjetan, a ni kasnije nije kontinuirano organizirao Dinamove napade kao u svojim najboljim danima.

Ipak, napravio je razliku upravo ondje gdje je Dinamo najviše trebao pomoć, u završnici. Sada je ključno da nastavi zabijati, ali i ponovno počne stvarati prilike u kontinuitetu, jer bi upravo od pravog Stojkovića mogli profitirati i ostali Dinamovi napadači. Stojković u formi ima sjajnu dubinsku loptu, okomitost, a i potez kojim može stvoriti višak, čime bi automatski i ostali suigrači dobili više prostora za djelovanje.

U SHNL-u Dinamo ima kvalitetu da nadoknadi obrambene slabosti

Ne treba zanemariti ni obrambene probleme. Četiri primljena pogotka protiv NEC-a preslika su stanja u kojem se Dinamo nalazi, a Rijeka je pokazala da Kovačevićeva momčad može biti ranjiva čak i kada kontrolira utakmicu.

No postoji važna razlika između hrvatskog prvenstva i Europe. Dinamo u SHNL-u raspolaže individualnom kvalitetom kojom bi, kada mu je napad raspoložen, trebao moći nadoknaditi velik dio obrambenih nedostataka. Protiv većine domaćih suparnika ne bi smio ovisiti o jednom raspoloženom pojedincu ili pogotku u posljednjim minutama.

Europa je druga priča. Ondje se obrambene pogreške i propuštene prilike kažnjavaju znatno češće, što je pokazao poraz od NEC-a. Kovačević zato mora tražiti napredak na oba kraja terena, ali u domaćem prvenstvu upravo bi stabilizacija napada mogla biti najbrži put prema uvjerljivijim pobjedama.

Beljo ne može sam, a Kovačević mora probuditi ostale

Pobjeda nad Rijekom donijela je Dinamu tri boda i prijeko potreban mir. Stojković je pokazao da se može priključiti Belji kao igrač sposoban odlučivati utakmice, a Hoxha i Rodriguez također daju razloge za optimizam.

No Dinamo ima Oršića, Almenu, Lisicu i druge igrače koji bi morali pridonositi više. Odgovornost za njihove izvedbe snose i sami igrači, ali dio pripada i treneru, koji mora pronaći način da od raspoloživog napadačkog potencijala dobije više.

Kovačević ne mora prestati rotirati. Mora, međutim, razmisliti može li češćim pružanjem prilike istim igračima dobiti ono što Dinamu nedostaje, kontinuitet, samopouzdanje i učinkovitost.

Dva Stojkovićeva pogotka odličan su početak. Ali tek kada i ostali napadači počnu redovito doprinositi, Dinamo će moći reći da je riješio problem koji ga prati gotovo cijele sezone. Jer koliko god Beljo bio dobar, ne može sve sam.