DINAMO je sinoć pobijedio norveški Rosenborg 2:0 i tako došao na prag Lige prvaka. Da je bilo sreće, Dinamo bi pobijedio 4:0. Ali da su se stvari samo malo drugačije odigrale, mogao je Dinamo dobiti manje. I to puno manje. Momčad Nenada Bjelice je nevjerojatno oscilirala u važnoj utakmici koja se odvila u tri faze.

Odličan početak 

Bjelica je izveo identičan sastav s gostovanja u Budimpešti i time nagradio igrače za dobru predstavu i uvjerljivu pobjedu. Za razliku od utakmice protiv Mađara kada su igrači utakmice, naravno uz Olma, bili Ademi i Moro, ovaj puta je to bio Bruno Petković. U 8. minuti je individualnom kvalitetom iznudio jedanaesterac, a potom ga i realizirao. No, kako smo već ranije pisali, ono što sustavno Petković donosi Dinamu je puno bitnije, on je ključno ime Dinama. 

Modri su ušli u utakmicu energično, a zbog presinga koji je dobro radio vrlo lako su osvajali lopte. Glavni igrač je bio upravo Petković kao prva crta obrane i okidač za presing. Svojim kretanjem zatvarao je horizontalna dodavanja između norveških stopera i time ih tjerao na duge lopte ili iznošenje lopte driblingom - u čemu itekako nisu dobri. Presingom je Dinamo limitirao Rosenborgove mogućnosti u napadu na traženje Sonderlunda dugim loptama, u nadi da će ovaj osvojiti pokoji zračni duel ili izboriti slobodan udarac.

Ipak, najviše treba istaknuti Petkovićevu ulogu mantinele u napadu. Bilo da je Dinamo napadao kroz tranziciju ili kroz posjed, onaj koji završava napade bio je Petković, a ključ njegova suradnja sa suigračima. Svojim fizičkim predispozicijama, tehnikom i sposobnošću da kreira za druge Petković je hodajući "mismatch" za stopere. Dok je Dinamo napadao kroz posjed, Petković bi stajao na rubu 16-erca i služio kao mantinela Olmu i Oršiću koji su po lijevoj strani stvarali najviše problema Norvežanima.

Kad je Dinamo napadao kroz tranziciju, obično su napadi počinjali Livakovićevim ispucavanjima na Petkovića koji je na sebe navlačio oba stopera, dok su Olmo i Oršić utrčavali u prazan prostor. Upravo iz takve akcije je Dinamo povećao vodstvo. Livakovićevo ispucavanje, kriva procjena norveških stopera kojima je Petković zasmetao i na kraju Oršić koji je iskoristio prazan prostor i svoju brzinu da bi se sam pronašao ispred vratara i povećao prednost na 2:0. Gotovo istu akciju odigrali su pet minuta poslije, no Moru je spriječila greda. Petković je na kraju utakmice imao 6 od 9 dobivenih zračnih duela i 3 ključna dodavanja, a Dinamo je u prvih 35 minuta bio izuzetno efikasan u svom naumu te je zasluženo vodio.

Crni period

Dinamo je, s razlogom, do kraja poluvremena fizički pao, stoga je tempo koji su do tada nametnuli postao značajno sporiji, a presing se pretvorio u srednji defenzivni blok. Po povratku iz svlačionica očekivalo se da će Dinamo vratiti tempo i presing, no to se očito nije dogodilo. 

Iako pad nije bio u rangu onoga protiv Ferencvarosa od prije dva tjedna ili onome protiv Plzena, Dinamo se ponovo pronašao u situaciji kada individualno lošiji protivnik dominira terenom. U tom periodu Norvežani su vrlo lako probijali Stojanovićevu stranu i stvarali probleme centaršutima. Slovenac je četiri puta predriblan i dobio je tek 4 od 12 duela, većinom u borbi protiv Samuela koji je imao 6 od 8 uspješnih driblinga i 8 od 13 dobivenih duela. Pri tome od gotovo nikakve koristi nije bio niti Izet Hajrović, što se sjajno vidi po ocjenama Sofascorea. 

Kada pobliže pogledamo, u nešto više od pola sata u kojemu je Dinamo “prikočio”, Rosenborg je uputio dobar dio od svojih devet udaraca iz 16-erca te je bilo koji od tih udaraca mogao postati "gol u gostima". Tek je vratnica Samuela bila alarm za buđenje.

Divlji kraj

Norvežani ipak nisu bili dovoljno kvalitetni da bi iskoristili ono malo što im je Dinamo ponudio. Bjelica je uvođenjem Gojaka umjesto Hajrovića dobio još jednog igrača na sredini terena koji će trkom i čvrstinom pomoći Ademiju i Moru, ali i Stojanoviću koji se mučio sa Samuelom i lijevim bekom Melingom. Dinamo se potom brzo konsolidirao, a uslijedio je i očiti fizički pad obje ekipe. U takvoj situaciji lagano je do izražaja dolazila individualna kvaliteta Olma koji je pokrenuo nekoliko kontri. Na kraju za pogotkom najviše može žaliti Ademi koji je ponovo odigrao dobru utakmicu u ulozi "osmice".

Dinamo je ponovo pokazao da je puno bolji od protivnika, kako individualno, tako i taktički. Ipak, postaje pomalo zabrinjavajuće da im se nakon sjajnih ulazaka u utakmicu pojavljuju periodi u kojem drastično padaju te se protivnicima pruža prilika za povratak kada su najslabiji. 

Individualno slabe ekipe poput Saburtala, Ferencvarosa i Rosenborga takve prilike dosad nisu iskoristile. Niti bi Dinamo trebao imati ikakvih problema oko prolaska u uzvratu. No, Dinamo je pokazao ambicije za iskorak, što znači pobjede u Ligi Prvaka i potencijalnu borbu za prolazak grupe. Ulazak u treću jakosnu skupinu će sigurno tome pridonijeti, a na Dinamu i Bjelici je da već sada počnu ispravljati greške koje će jače ekipe ubojito iskorištavati. Pogotovo jer već nekoliko utakmica postaje jasno kako je Hajrović igrač manje te da Stojanović ne može jedan na jedan igrati protiv boljih driblera. 

Dinamo bi trebao ući u Ligu prvaka uvjerljivije nego ikad prije, a tamo ima šanse biti konkurentan. Te će šanse postati i veće ako eliminira probleme koji se ponavljaju kroz dosad gotovo pa svaku utakmicu.