Dinamo konačno izgleda kao ozbiljna momčad

Dinamo konačno izgleda kao ozbiljna momčad
Vjeran Žganec-Rogulja/PIXSELL

DINAMO je pobjedom od 0:2 u Astani stigao nadomak još jednom prolasku u playoff za Ligu prvaka. Ali više od rezultata, imponira lakoća kojom su Modri stigli do pobjede nad klubom koji je posljednjih godina postao ozbiljan europski inventar. 

Obranu igra cijela ekipa

Nenad Bjelica izrazito je kratko na Dinamovoj klupi, ali neki obrisi ideja već se naziru. A jedna, koja je već sada na dobrom putu da bude proglašena iznimno uspješnom, jest to što se Dinamo napokon brani momčadski. Kompaktan presing u kojem vezna linija pomaže Olmu i Budimiru, a Ademi agresivno napada dubinsku loptu protivnika osvježenje su u Dinamovoj obrambenoj igri, koja se dosad uglavnom bazirala na neaktivnim i sporim zonskim pokrivanjima kroz čitav susret. Oba krila pokazuju izrazitu odgovornost u igri prema nazad i premda je Astana svoju glavnu prednost vidjela u visini, upravo je Hajrovićeva i Oršićeva obrana neutralizirala njihove bočne igrače. Budimir osim gola u napadu nije dao puno, ali je u fazi obrane s Olmom aktivno usmjeravao suparnika prema boku, ne dozvoljavajući da domaćin započne napad kroz sredinu terena. Vrlo je rano, ali se čini da Theophile-Caterine može postati komandant obrane kakav fali od Sigalijevog odlaska. U konačnici, sve su to detalji koji upotpunjuju priču o Dinamu koji se napokon brani kao ozbiljna i moderna europska ekipa. 



Stojanović prolazi "Pivarić efekt"

Petar Stojanović proživljava sudbinu i tijek svoje karijere u Dinamu sličan onome Josipa Pivarića. Radi se o solidnom beku koji će unutar sustava korektno odraditi svoje zadaće, ali je objektivno limitiran kvalitetom. A kad ga sustav dovoljno ne štiti, događaju se greške. Puno njih, i to onih najočitijih, kakve uglavnom i zanimaju površne navijače i samo takve komentiraju bez ispravnog konteksta. Odjednom je Stojanović "najgori igrač u Dinamovoj povijesti" i "rupetina". Problem s tim, baš kao što je bio i s Pivarićem, jest to što takva situacija uglavnom ispadne samoispunjavajuće proročanstvo. Stojanović osjeća da mu ne vjeruju ni mediji ni navijači, pa možda ni suigrači. I greške se udvostručuju, a svaka iduća doživljena je kao logična posljedica toga što je on "loš igrač". Za njegovo, ali i Dinamovo dobro, Iranac Moharrami mora biti startni bek. Puno je motoričniji i ofenzivno korisniji, a po stilu igre i gardu neodoljivo podsjeća na Etta, jednog od najobožavanijih stranaca Dinamove povijesti. Stojanović bi svoju sreću uskoro mogao potražiti negdje drugdje. Ili se jednostavno maknuti od svjetla reflektora dok sam u sebi ne prelomi očitu psihičku barijeru jer zbilja nije, po logici kafanskih komentatora, loš igrač. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Genijalni Olmo

Zaboravite prekrasan improvizirani "sombrero", okret oko čuvara i sprint kojim je pobjegao obrani kod prvog gola. Sva Olmova lucidnost krije se u detalju kod zadnjeg pasa, kada je fantastično snimio kako Budimiru mora poslati malo višu loptu, koju stoper koji je uklizivao ne može uhvatiti. Osim gola, imponira lakoća kojom nalazi prostor, koristi kretanja suigrača bez lopte i raznovrsnost na lopti koju ima na ovoj poziciji "lutajuće osmice". Dani Olmo je, uz eventualnu konkurenciju nesretnog Mora, najsjajniji Dinamov dijamant. Tip koji igra zastrašujuće dobro, ima puno očitog prostora za napredak, i što je najvažnije - stalno radi korake prema naprijed. Dani Olmo, a očito je shvatio to i Bjelica, mora biti (barem dok ne ode) prvi igrač ovog Dinama. 



Bjelica gradi za Europu, ali HNL je druga priča

Bjelica je u Dinamo, slično kao u ostalim svojim klubovima, implementirao funkcionalnu reaktivnu igru koja se bazira na provociranju suparnikove greške u opasnim situacijama i brzim izlascima preko krilnih pozicija do "laganih šansi". Dojam je da je takav stil puno prikladniji za Dinamo u Europi - dosad su Modri protiv suparnika ovog ranga uglavnom držali jalov posjed i inicijativu, što je bilo vrlo često i vrlo efikasno kažnjeno ubitačnim kontranapadima. Protiv Astane je u fleksibilnih 4-4-2 Dinamo uspješno umrtvio utakmicu i zapravo nije domaćinu dozvolio nijednu šansu osim nekoliko nekontroliranih flipera poslije centaršuteva. S druge strane, HNL je sasvim druga priča. 


Dinamu za HNL trebaju razvijeni mehanizmi napada na postavljenu obranu jer će se baš svaki suparnik protiv njih postaviti tako da im zatvori sve prilaze šesnaestercu. I tu nastupa nešto što još nismo vidjeli od ovog Dinama, ali što je i logično s obzirom na broj novih igrača i trenera. Ali Dinamo će trebati više na postavljenu obranu od dijagonala prema Oršiću, koji potom u nemogućoj situaciji pokušava igrati 1 na 1, ili guranja lopti na sidruna koji odlaže lopte za šuteve iz daljine. Ali sve je to proces koji zahtijeva vrijeme, koje u Dinamu prolazi puno brže nego drugdje u svijetu. Ali ono se mora naći. Jer Dinamo nakon dugo vremena zbilja djeluje kao ozbiljna momčad dubokog rostera, na čelu s trenerom koji ima jasnu ideju što traži od ekipe. Dinamo bi konačno mogao biti ozbiljna europska momčad, drastično različita i bolja od epskih potopa koje su navijačima priuštili klupska uprava, Krunoslav Jurčić, Ante Čačić, Zoran Mamić, Ivajlo Petev i Mario Cvitanović. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara