LEGENDARNI hrvatski trener komentirao je za Index debakl Dinama u prvoj utakmici Lige prvaka. Porazom 3:0 kod moldavskog prvaka Sheriffa hrvatski prvak je na rubu ispadanja iz LP-a.

Debakl je ogolio od ranije poznate slabosti

Moj dojam o Dinamu ću vam najbolje dočarati narodnom poslovicom koja mi je pala na pamet više puta dok sam sinoć gledao Dinamo, a ona glasi: Vrč ide na vodu dok se ne razbije. U prijevodu; Dinamo cijelo ovo ljeto, od početka sezone i pretkola LP-a, nije u koheziji pravoj da bi kao momčad izvukao kvalifikacije onako kako se one izvlače, a to je momčadskim duhom i zajedništvom. Sheriff je do kraja ogolio Dinamove otprije poznate slabosti.

Dinamu je najslabija karika ona koja bi trebala biti najjača, a to je zajedništvo. Dinamo kod Sheriffa nije bio momčad i zato je završilo onako kako je završilo, a to je tako da je Dinamo dotaknuo dno. Jedino pozitivno nakon ove mučne utakmice je što ne može gore od ovoga. Zaostatak od tri gola prije utakmice ovakve važnost je ogroman i naizgled nenadoknadiv, ali ja se nadam da će igrači Dinama imati snage preokrenuti ovako veliki minus. Treba im zajedništvo koje su u europskim utakmicama pokazali i to nedavno, protiv Tottenhama i Villarreala.

Spomenute ključne preduvjete za dobar rezultat, a to su zajedništvo, kohezija i momčadski duh, Dinamo nema zbog onoga što ga prati svakog ljeta: prevelika fluktuacija igrača, izlazni i ulazni transferi cijelog ljeta, a posebno prije ključnih europskih utakmica, zbog čega se igrači ne stignu ni upoznati, a kamoli povezati i uigrati. 

Bezvoljni Dinamo je dobro prošao protiv napaljenog Sheriffa

Vidjelo se to na terenu, gdje Dinamo nije odradio niti osnove, nužne za funkcioniranje momčadi. Protiv Sheriffa je prije svega bilo potrebno imati srednji blok i visoki pritisak. Nije bilo ni jednog, pa je Dinamova obrana bila na streljani. Zato su je probušili tri puta, a mogli su još toliko. Obrana bezvoljnog i statičnog Dinama bila je izložena protivniku napaljenom do boli i tako se ne može igrati.

Jedna stvar me se posebno negativno dojmila na ovoj utakmici i ona mi je rekla sve o ovom Dinamu, a posebno o njegovoj pripremi za Sheriff. Na facama igrača vidjelo se da su šokirani sami sa sobom. Ta upečatljiva scena njihovih užasnutih lica i šok koji su time pokazali govori mi da nisu bili psihički pripremljeni. Ne mislim da je Dinamov stručni stožer podcijenio protivnika, ali igrači možda jesu. 

Onima koji se sada pitaju je li Krznar trener za Dinamo, točnije, je li trener za Ligu prvaka i može li klub uvesti tamo, posebno nakon ovakvog debakla, odgovaram da Dinamo ima jako dobrog trenera. Problem je što Dinamo ima opterećenja druge vrste, a tiču se organizacije kluba koja je u ljetno, dakle ključno vrijeme, takva da je previše odlazaka i dolazaka igrača u malo vremena i puno važnih utakmica. Pitanje je je li se trener snašao u takvim okolnostima?

Gdje su stoperi?

Iz navedenog proizlaze kadrovski problemi. Činjenica je da je Dinamo protiv Sheriffa igrao bez dva ključna igrača: najboljeg braniča Lauritsena te kapetana Ademija, ali ne možemo pod te izostanke podvesti i Gavranovića, prodanog neposredno prije ovako važne utakmice ili to što Dinamo gomila lijeve bekove, a tamo mu igra Franjić, kojem to nije pozicija. Zapravo, nije izlika ni neigranje Lauritsena, koliko god on bio dobar, jer vidimo da Dinamo usprkos tome što ima 30 igrača nema nijednog koji ga može dostojno zamijeniti. Tak da se može postaviti pitanje zašto nema više stopera, nego ih pred kraj prijelaznog roka traži po Europi. Još se sada ozlijedio i Perić.

Na kraju, nadam se da će Dinamo u revanšu nadoknaditi ogromni minus i proći u Ligu prvaka. Završit ću još jednom pučkom mudrošću: Na muci se poznaju junaci. Dinamo je bolji od Sheriffa, ali da bi to dokazao igra mu samo zajedništvo. Sve drugo je pametovanje koje nikamo ne vodi.