DINAMO ISPAO IZ EUROPE

Dinamo treba investirati u novu momčad, a ne u stadion

Dinamo treba investirati u novu momčad, a ne u stadion
Foto: Marko Lukunić / Pixsell

EUROPSKU sezonu u kojoj je Dinamo pokazao možda i najviše u posljednjih 20 godina te do posljednjih 45 minuta u skupini bio konkurentan za proljeće u Ligi prvaka, maksimirski klub ipak završava već početkom prosinca. Skupina C završena je posve u skladu s očekivanjima, u osminu finala putuju dvije momčadi iz Liga petice, ukrajinski prvak prelazi u Europsku ligu, a Dinamo se do srpnja 2020. godine oprašta od međunarodne konkurencije. Gledajući samo konačan plasman u skupini C, rekli bismo – mnogo vike ni oko čega.

Koliko smo samo puta u posljednjih desetak godina ispratili Dinamo do posljednjeg ili, u najboljem slučaju, pretposljednjeg mjesta u skupini Lige prvaka ili Europske lige? Koliko smo puta gledali Čačićev, Jurčićev ili Petevljev Dinamo kako bezglavo, bezidejno i bezuspješno na Maksimiru juriša protiv nadmoćnih europskih konkurenata? Dolaskom Nenada Bjelice, naravno, mnogo toga se promijenilo i Dinamo je na prošlu sezonu nakon europskog proljeća napokon mogao udariti pečat uspješnosti i ambiciozno započeti novi iskorak.

Međutim, pokazalo se da je manje zapravo više. Prošle sezone, Young Boys je spriječio maksimirsku momčad da se probije u europsku elitu pa je Bjelica svoje nogometaše doveo do povijesnog uspjeha u Europskoj ligi. Nema navijača kojem je Dinamo na srcu i koji neće desetljećima pamtiti sezonu 2018./2019. i onaj posljednji obračun u ožujku s lisabonskom Benficom.

I ova je sezona mogla završiti u ladici pod nazivnikom "povijesna" ili "legendarna". Dinamo je 24 minute bio u osmini finala Lige prvaka i onda još nekih pola sata, sve do Castagneova pogotka za Atalantu u Harkivu, u proljetnom nastavku Europske lige. U manje od sat vremena hrvatski je prvak s drugog pao na četvrto mjesto u skupini.

 

Iako se konačnim plasmanom ova jesen u Ligi prvaka ne razlikuje od drugih neuspješnih Dinamovih nastupa u europskoj eliti u 21. stoljeću, stvari su danas ipak bitno drukčije. Momčad koja je još u jesen 2016. godine zabilježila svih šest poraza u skupini Lige prvaka i nije postigla nijedan gol, danas razbija Atalantu, ravnopravno igra sa Šahtarom i do 34. minute u Maksimiru vodi protiv najskuplje momčadi svijeta. Navijači ne samo da već dvije sezone hrle na stadion (barem u europskim utakmicama) nego se i kućama više ne vraćaju frustrirani. A tu je i enormni i za hrvatske okolnosti nevjerojatan financijski probitak. Bit će da je klupska blagajna zaista puna kad se razmišlja o gradnji vlastitog stadiona.

Međutim, od novog stadiona važnije je nastaviti s pozitivnim rezultatskim trendom, odnosno investirati u momčad. Pitanje je može li ovakva Bjeličina momčad sljedeće jeseni napraviti novi iskorak i plasirati se u osminu finala Lige prvaka. Pad forme i samo jedan osvojeni bod u posljednje tri utakmice u skupini može značiti da je Dinamo dosegnuo limit. Kako održati kvalitetu i konkurentnost nakon odlaska Danija Olma, a realno je da će se to dogoditi sljedećeg ljeta? Kako nakon toga objasniti Petkoviću, Oršiću, Livakoviću i ostalim nositeljima kvalitete da bi trebali odbiti zov europske elite i ostati u modrom dresu? Kako bi navijači reagirali na novi pad u prosječnost nakon što su gledali kako Dinamo pobjeđuje Anderlecht, Fenerbahçe, Benficu i Atalantu?

A novi stadion, za kojeg Dinamovi čelnici tako zdušno i dosta argumentirano lobiraju, brzo može postati ruina poput Maksimira ne bude li navijača na tribinama i kompetitivne momčadi na travnjaku. I jedno i drugo privlači se i stvara godinama, u Dinamu su to jako dobro naučili, a mogu nestati gotovo preko noći.

Hrvatski je prvak ove sezone bio sasvim blizu proljeća u Ligi prvaka. Dijelio ga je samo jedan lakat, drevna mjera za dužinu. Onaj lakat Theophile-Catherinea koji je u sudačkoj nadoknadi 6. studenoga posve nepotrebno i nimalo razborito završio na Pjatovljevoj glavi i prouzročio kazneni udarac za Šahtarovo izjednačenje. Uopće ne sumnjam da se Bjelica nakon eliminacije sjetio tog lakta i nadam se da već razmišlja kako taj lakat i sve slične laktove izbjeći sljedeće jeseni. Za razliku od praktički svake dosadašnje europske kampanje, Dinamo je ove sezone sam stvorio svoju šansu i sam je upropastio.  

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara