Tekst: Marko Petrak
Foto: Cropix

NAKON (ne)prospavane noći, diskvalifikacije u finalu turnira i razbijanja pehara o zid, hrvatski tenisač Ivan Dodig je odlučio s javnosti podijeliti i svoju stranu priče. Indexu je poslao otvoreno pismo u kojemu kaže da je svjestan svoje pogreške i nesportskog ponašanja za vrijeme i nakon meča protiv Aleksa Bogdanovića, no povremeni hrvatski Davis Cup reprezentativac kaže kako su njegovi potezi zapravo reakcija na veliku nepravdu koja mu je učinjena.

> Neviđena sramota hrvatskog tenisača: Dodig zavitlao pehar u zid i pobjegao iz dvorane!

Dodig je diskvalificiran tijekom finalnog meča zbog vrijeđanja linijske sutkinje, no on tvrdi da vrijeđanja zapravo i nije bilo. Isto tako kaže pehar nije razbio tijekom svečane ceremonije nego u tunelu prema svlačionici, ali i da tijekom turnira, osim u jednoj situaciji, nije imao nikakvih sukoba sa sucima.

Pismo Ivana Dodiga Indexu donosimo vam u cijelosti:

Prije svega želio bih reći da nije ok da se nešto piše prije nego se poslušaju obje strane. Ne želim sebe pravdati, ali isto tako želim reći da bi bilo u redu poslušati i moje mišljenje.

Želio bih se osvrnuti na temu o tome kako sam se cijeli turnir svađao s sucima jer to nije točno. Jedini meč prije finala u kojem sam imao razgovor sa sucem je bio prvi meč protiv Pedersena. Nije to uopće bila svađa, samo sam pozvao supervizora da ga pitam ima li pravilo o tome koliko linijski sudac mora imati godina da bi sudio. To sam ga pitao jer su mi u meču protiv Pedersena sudila tri linijska suca koji su bili stari između 13 i 15 godina i radili su puno pogrešaka na obje strane. U trećem setu kod rezultata 5:5 i 15:30 pri mom servisu odservirao sam na crtu i jedan od dječaka je zvao aut. Naravno da sam bio nervozan pa sam došao do mreže i upitao ga da li je siguran, a on mi se nasmijao i rekao je da je bio jako mali aut i još mi je prstom pokazao koliko mali. Nisam mu ništa rekao i ljuto se okrenuo jer me dečko išao svjesno provocirati. Svi su naravno željeli da dobije domaći igrač.

No, na kraju sam dobio meč i bio sam jako zadovoljan. Poslije sam otišao do supervizora i upitao ga da li on misli da je u redu da sude tri dečka koja su još u osnovnoj skoli i da oni odlučuju tko ce dobiti poen, gem, set ili meč. Mnogi od nas žive od ovoga i borimo se za svaki novčić. Supervizor mi je rekao da sam u pravu i da će probati to popraviti. Pri izlasku sam ga upitao koliko ima sudaca na ovom turniru u dobi od 13 do 15 godina? Odgovorio mi je šest ili sedam. Rekao sam ok i upitao ga da li je ovo profesionalni turnir? Odgovorio je da!

Kada je u pitanju finalni meč nisam postupio sportski kada sam razbio pehar, ali prije svega nisam ga razbio pred gledateljima nego sam ga razbio u tunelu za svlačionicu, a nitko od ljudi nije vidio ništa osim što su čuli zvuk razbijanja. Zašto sam to napravio? Sada znam kada sam se malo smirio i razmislio da sam pogriješio, ali u tom trenutku nisam mogao podnijeti nepravdu zbog diskvalifikacije.

Kod rezultata set za mene i 6:6 u tie-breaku drugog seta Alex je servirao i promašio je prvi servis sigurno 20 do 30 cm. On je sam to primijetio i krenuo se pripremati za drugi servis, ali nitko nije ništa zvao. Glavni sudac je nakon pet sekundi pogledao linijskog i rekao 7:6 za Bogdanovića. U tom trenutku sam se okrenuo prema linijskom sucu, jednoj starijoj ženi, i pogledao sam je, a ona se sa polusmješkom ustala i otišla na drugu stranu. Izgubio sam sljedeći poen i set. Ništa nisam rekao, ni riječi, samo sam zatražio toalete-break. U trenutku kada sam išao na WC bila je izmjena sudaca i ta žena i drugi suci su bili na vratima kuda sam trebao proći. Bio sam jako nervozan i pun adrenalina još od onog servisa na 6:6 u tie-breaku. Kada sam došao do vrata bilo je teško samo proći. Rekao sam prvo na hrvatskom jeziku: sklonite se (pomalo sam pričao sam sa sobom) i kada sam vido nju na prolazu samo sam stavio prste na oči i rekao joj na engleskom: Watch the ball!(gledaj loptu) Spustio sam glavu i nakon par koraka rekao na hrvatskom "Pizdo". To nisam uputio njoj, možda prije sebi, ali u tom trenutku sam rekao i: Oh Shit (Sranje)! Otišao sam u wc, smirio se i kada sam se vratio na klupu prvo mi je sudac na stolici rekao da mi mora dati opomenu. Ja sam ga upitao zašto, a on mi je odgovorio: "Ne mogu ti reći, ali rekao si ružnu stvar." Rekao sam mu ne znam radi čega, jedino ako netko govori hrvatski u dvorani. On je pozvao supervizora. Kada je došao razgovarali su 10-15 minuta i zvali su linijske suce, a ja nisam znao o čemu se radi. Nakon tog dugog razgovora supervizor je prišao meni i rekao da sam diskvalificiran. Pozvao sam ga sa strane i pitao lijepim tonom radi čega, a on mi je rekao da sam linijskoj sutkinji rekao: Piece of shit (govno jedno). 

Pokušao sam mu objasniti da nisam to rekao, da je došlo do zabune, ali nije me htio poslušati. Jednostavno je donio odluku i meč je bio gotov. Prvo što sam napravio je bilo čestitanje Aleksu na pobjedi i odmah sam krenuo do svlačionice jer nisam želio biti na ceremoniji, ako sam izgubio meč na ovakav način.  Na putu do svlačionice sam vidio stol s nagradama peharima, cvijećem koji su bili predvidjeni za dodjelu igračima.  Vidio sam buket cvijeća i pehar koje smo trebali dobiti. Uzeo sam buket cvijeća i poklonio ga skupljaču loptica jer su za mene jedini oni bili na razini turnira. Uzeo sam i pehar koji je bio namjenjen meni. Ceremonija nije bila ni počela, a ja sam pošao u svlačionicu i kada sam ušao u tunel za svlačionicu bacio sam pehar jer nisam htio izgubiti na ovakav način. Nisam reagirao najbolje, ali nikada nisam doživio nešto ovako. Nisam niti sanjao da bi mi se nešto ovakvo moglo dogoditi. Sve ovo pišem iz jednog razloga, a to je jer znam kako krvavo zarađujem svoj kruh i da moram paziti na svaku sitnicu, svaki novčić i sve drugo moram gledati da bi ispunio svoj cilj. Još jednom kažem da sam trebao bolje reagirati, ali kada se sjetim svih stvari koje prolazim nekada se teško suzdržati i podnijeti nepravdu.

A svim novinarima koji su uspjeli napisati i prepisati jedni od drugih, poručio bi da bi nama igraigračima koji se pokušavaju probiti više značilo da s vremena na vrijeme o nama napišete i nešto lijepo. Možda i nismo zaslužili, ali ako se piše loše, onda se nekada može napisati i nešto dobro. Hvala puno!