NBA

Dominacija Plavih vragova: Tri suigrača bit će prva tri picka NBA drafta?

Dominacija Plavih vragova: Tri suigrača bit će prva tri picka NBA drafta?
Foto: Getty Images / Guliver Image

NBA sezona ušla je u drugu polovicu. Iako polovica nije najsretniji izraz s obzirom na to da se All-Star susret uzima kao točka razdvajanja sezone za dvije vrste ekipa – one koje idu ili se bore za doigravanje i one koje se bore za što bolji pick na draftu, a to često uključuje i natjecanje u što slabijim postavama koje će poslati na teren.

Naravno, svi američki sportovi bazirani su na principu gradnje preko drafta i koliko god imali dobar plan, morate imati i sreće. Ekipa koja preko dvadeset godina ne trpi posljedice promjene igrača te je stalno u doigravanju, San Antonio Spursi, najbolji su primjer teze. Sezonu 1995./1996. završili su s 59 pobjeda, godinu kasnije s 20. Riječ je, naravno, o sezoni u kojoj je David Admiral Robinson odigrao samo šest utakmica, a upravo im je ta jedna (zadnja) loša sezona u povijesti franšize donijela prvi pick na draftu i mogućnost odabira Tima Duncana koji je odveo ekipu do nikad prije dosegnutih visina.

Ove godine draft je ponovno jak i dosta ekipa imat će priliku pokupiti vrhunskog mladog igrača, iako jedan odskače i nameće se kao neupitni prvi izbor.

One and done

Od 2006. obaveza je igrača koji izlaze iz srednje škole da moraju provesti minimalno jednu sezonu na sveučilišnoj razini ili u profesionalnoj košarci. Velika većina odabire prvu opciju, ali nekoliko je primjera koji su otišli odmah u potragu za novcem, poput Brandona Jenningsa koji je prošao školu Jasmina Repeše u tadašnjoj rimskoj Lottomatici (šut s devet metara je svojevrsna specijalnost dotičnog) ili Emmanuela Mudiaya koji je svoje talente odnio u kinesku ligu.

Ono što većina traži je dobar sveučilišni program u kojem će imati sve uvjete pokazati se u najboljem svjetlu pred skautima. Kentucky i Duke dva su najbolja košarkaška programa u Americi. Poznato je kako je John Calipari znao godinama unaprijed slagati buduće generacije, što je dovodilo do ekspresnih odlazaka u NBA. Poznata je priča kako je Brandona Knighta praktički prijavio na draft 2011. uz riječi: "Ili ideš sad, ili sjediš na klupi sljedeće sezone jer mi dolazi novi playmaker."

Za razliku od Caliparija, Mike Krzyzewski na sveučilištu Duke često je odgajao košarkaški, ali i fakultetski, igrače koji su ostajali maksimalne četiri sezone na sveučilištu. Christian Laettner, Grant Hill, Shane Battier, JJ Redick i braća Plumlee ostajali su sve četiri sezone, dok su Dunleavy, Boozer i Jay Williams otišli nakon tri sezone. No vremena se mijenjaju, tako zadnjih nekoliko sezona Duke, umjesto na tu četverogodišnju filozofiju, prelazi na instant uspjeh koji mogu omogućiti jedino vrhunski talenti.

Možda je teško shvatiti kako to da čovjek koji je sveučilišni trener bude trener najjačoj svjetskoj reprezentaciji, ali riječ je o vrhunskom košarkaškom stručnjaku koji je, usput, jedan od najplaćenijih trenera svijeta i najutjecajnijih ljudi u svjetskoj košarci. Njegova godišnja plaća je u rangu one koju primaju Gregg Popovich i Doc Rivers, a u NBA je ispratio 68 igrača, od čega dva prva picka i seriju All-Star igrača.

Dodajmo još trojicu ove godine. Štoviše, prema većini procjena, ta će trojica biti izabrana među prvih pet, a neki idu toliko daleko da procjenjuju kako će prvi put u povijesti prva tri picka doći s istog sveučilišta.

Zion Williamson

Najzvučnije ime draft klase vjerojatno je najiščekivaniji NCAA igrač još od Anthonyja Davisa, a prošlog ste tjedna mogli čitati o njemu zbog bizarne ozljede koljena nakon što mu se raspala tenisica, no taj incident neće ostaviti traga na njegove akcije na draftu. Jednostavno, sve u ovome trenutku ukazuje na to da će biti izabran prvim pickom i ekipa koja ga dobije neće požaliti. Iako na prvu ne djeluje pretjerano atletično s obzirom na neobičnu konstituciju (200 cm/127 kg), momak je čudo prirode. Nevjerojatna eksplozivnost u svakom pogledu, od zakucavanja, hvatanja skokova ili kretanja terenom, sve djeluje prilično jednostavno.

Riječ je o vrhunskom finišeru oko obruča (68% iz igre), ali ima i dobar šut s poludistance. Skakački je odličan, ima brzi drugi odskok koji mu omogućava da ugrabi odbijene lopte unatoč hendikepu u visini. Dobar je s loptom u rukama, ima dobar pregled igre i brzi prvi korak kojim često izbacuje protivnika i otvara put prema obruču.

Gledajući ga na Dukeu, odmah me podsjetio na još jednog igrača koji je bio prvi izbor drafta. Blake Griffin je nešto viši i lakši, ali stil igre je isti. Eksplozivan igrač koji često prkosi zakonima fizike svoju nominalnu rookie sezonu u NBA (pravu rookie sezone je propustio zbog ozljede) završio je s 22 poena, 12 skokova i četiri asistencije u prosjeku, potvrdivši se kao potencijalni franšizni igrač.

To su brojke koje Zion može replicirati u NBA, double-double učinak ne bi trebao biti upitan, a vjerujem kako će  s lakoćom imati nekoliko asistencija po susretu zahvaljujući dobrom osjećaju za asist i pregledu igre. Defanzivno bi trebao biti plus od samoga početka, s potencijalom da ima preko dvije ukradene lopte i blokade po susretu. A takvih je jako malo.

Trenutno New York Knicksi imaju prvi pick na draftu, ali do kraja sezone ostalo je još dva mjeseca u kojima se sve stigne promijeniti. Ne vjerujem da će bilo koja ekipa koja će birati prva propustiti Ziona, čak i ako ga ne žele. Franšizni igrači ne rastu na grani.

Cameron Reddish

Drugi igrač koji će skoro pa sigurno ići u najboljih pet, igra na trenutačno najatraktivnijoj poziciji u NBA. Nisko krilo drži visoku cijenu, a gledajući najbolje igrače lige, većina se nalazi upravo na toj poziciji.

Vrhunski atleta s potencijalom da bude razlika i u napadu i u obrani privući će mnoge ekipe, pogotovo one s rupom na krilnoj poziciji. Riječ je o jako dobrom šuteru koji trenutno ispucava skoro osam trica po susretu zahvaljujući šuterskim manjkavostima suigrača, što mu trenutačno ubija postotke šuta. No dok neki u tome vide slabost i tendenciju da se povlači u stranu, meni to izgleda kao prototip timskog igrača. Uostalom, Paul George je u prve tri sezone u Indiani bio sporedna opcija i pomalo prelazio iz 3&D igrača u prvu opciju, što danas dobro prezentira u Oklahomi, a riječ je o sličnom profilu igrača.

Reddish zna igrati košarku, eksplozivan je s loptom u rukama i odličan atleta dobre konstitucije sposoban igrati dobru obranu. I uza sve to pokazao je da je spreman stati u stranu radi dobrobiti ekipe. Završi li u pravoj ekipi, u najgorem slučaju bit će razina Danny Granger/Luol Deng. Volio bih ga vidjeti u Atlanti u kombinaciji s Youngom i Collinsom, gdje bi dobio nešto veće ovlasti od starta i priliku pokazati kakva je zapravo igračina.

RJ Barrett

Znate li da nijedan bek šuter nikada nije bio prvi izbor na draftu? Dugo se činilo kako bi upravo RJ Barrett mogao prekinuti tu negativnu tradiciju kad se ukazao njegov suigrač Zion i oteo mu svjetla pozornice. Barrett je najbolji bek šuter prospekt koji se pojavio na draftu još od Bradleya Beala 2012. godine. Beal je išao treći, postoji šansa da Barrett ide još više. Naravno, vidjeli smo odlične bek šutere izabrane u međuvremenu, ali nijedan nije imao takvu medijsku pompu iza sebe.

Poput dvojice kolega s Dukea, i on posjeduje visoki košarkaški IQ, odlične atletske predispozicije i konstituciju za poziciju. Skoro dva metra s nebeskim odskokom, iznimno brz s loptom i dobrim pregledom igre, upisao je triple-double učinak prije par dana protiv NC Statea, čime je potvrdio kako je aktivan u svim segmentima igre jer, osim što je najbolji strijelac, ujedno je drugi skakač (7.4) i asistent (4.0) ekipe.

Slasherski stil igre vodi ga na liniju slobodnih bacanja šest puta po susretu, ubacuje preko dvije trice uz 34%, što na prvu djeluje loše jer je trica skoro metar kraća nego u NBA. No prisjetimo se kako je upravo Bradley Beal na Floridi gađao tricu s 34%, dok je u NBA na 39% u karijeri. Samim time, nema razloga za brigu jer domet postoji i Barrett će trpati kad prijeđe u NBA.

Uzmemo li trenutačni poredak po omjeru, Cavsi djeluju kao najizglednija ekipa, što nije najsretnije rješenje za Barretta jer je situacija u Cavsima daleko od idealne. No i njima treba spasitelj i budući nositelj, a Barrett je to definitivno u stanju biti jer nađete li čovjeka sposobnog zabijati preko 20 poena s lakoćom, imate dobre temelje.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara