NBA LIGA već je dugo otvorena prema europskim košarkašima, koji su danas među najboljima na svijetu, ali u svojoj 77-godišnjoj povijesti do ovog je ljeta imala samo jednog europskog glavnog trenera. Srbina Igora Kokoškova, stručnjaka koji se dva desetljeća razvijao u Americi dok mu 2018. Phoenix Sunsi nisu dali povijesnu šansu, ali izdržao je samo jednu sezonu.

Drugi europski trener u ulozi glavnog trenera NBA kluba ovog je ljeta postao još jedan čovjek iz Srbije, 44-godišnji Čačanin Darko Rajaković, koji je preuzeo klupu Toronto Raptorsa, jedinog od 30 klubova baziranog izvan SAD-a, što ga vjerojatno i čini otvorenijim za strance.

Rajaković nije stranac na Indexu, prije tri godine za naš je portal govorio o Dariju Šariću dok je bio pomoćni trener u Phoenix Sunsima. Osim o NBA karijeri, koja ga je vodila u San Antonio i Oklahoma City, a nakon Phoenixa u Memphis te sada i u Kanadu, tada je govorio o svojim trenerskim počecima sa samo 16 godina, radu s juniorima Crvene zvezde i problemima da ga nisu htjeli pustiti u dvoranu jer je djelovao premlado da bude trener.

Sad u puno važnijoj ulozi, posebno u povijesnom kontekstu, Rajaković je za Index govorio o prvih mjesec i pol dana života kao NBA trener i dao nam drukčiji uvid u način na koji taj svijet funkcionira. Govorio je o pregovorima koji su trajali više od mjesec dana jer su Raptorsi željeli biti sigurni u izbor, posebno zbog još nepoznatog smjera u kojem će momčad krenuti - zadržati najveće zvijezde ili krenuti u novi Euro s ludo talentiranim Scottiejem Barnesom u središtu svega. 

Raptorsi su specifični po mnogočemu. Ovog su ljeta oni na neki način bili najveće žrtve prijelaznog roka jer su bez odštete izgubili jednog od najboljih igrača Freda VanVleeta, koji je otišao u Houston za suludu plaću od 43.3 milijuna dolara po sezoni. Na draftu su izabrali Gradeya Dicka, šutera koji bi sam mogao rušiti rekorde po prodaji dresova. Barnes je specifično 205 cm visoko krilo s plejmejkerskim sklonostima, a rookie Marquis Nowell sa 170 cm jedan je od najnižih NBA igrača u povijesti.

Osim o Raptorsima, Rajaković je govorio o drugim trenerima iz regije i Europe u NBA ligi i američkoj košarci općenito, prokomentirao odlazak svog bivšeg učenika Darija Šarića u Golden State Warriorse te veličanstvene uspjehe Nikole Jokića, ali i trend europeizacije NBA košarke i posljedice po Euroligu te pozvao na ujedinjenje FIBA-inih i NBA pravila, da košarka konačno postane jedinstven sport u cijelom svijetu.

Koliko vam se život promijenio u ovih mjesec i pol otkako ste postali glavni trener Raptorsa?

Dosta toga se promijenilo, velika je količina obaveza, drukčija je uloga u odnosu na ono na što sam se naviknuo kao dugogodišnji pomoćni trener. Definitivno je velika čast i privilegij da predstavljam i Srbiju i Europu, da budem drugi europski trener koji vodi NBA ekipu. Velika je čast, ali istovremeno velika obaveza.

Svašta se događalo otkako sam potpisao ugovor, od upoznavanja igrača, ljudi u klubu, puno razgovora s trenerima, formiranje stručnog stožera, planiranje za ljeto i Ljetnu ligu... Sve su to divne, fantastične stvari. Talijani imaju jednu divnu izreku: "Toliko dugo si želio bicikl, a sad kad si ga dobio, jedino ti preostaje da okrećeš pedale." Tako da uživam u svemu i vodim se tom parolom.

Koliko vam znači povijesni kontekst, što ste drugi Europljanin i drugi Srbin. Mislite li da možete otvoriti vrata i drugim europskim trenerima?

Doživljavam to kao osobni uspjeh, a istovremeno kao velik izazov, ali svjestan sam da će cijela košarkaška javnost gledati kakav ću posao odraditi. Nadam se da ću pružiti šansu i drugim europskim trenerima da dobiju mjesto u NBA-u, ima fantastičnih trenera koji to zaslužuju i spremni su za tu priliku. Osjećam veliku dozu odgovornosti u ovom poslu.

Je li Toronto otvoreniji prema međunarodnim trenerima, s obzirom na to da su vam protukandidati bili Talijan Scariolo i Španjolac Fernandez?

Čini mi se da je Toronto grad s puno nacionalnosti, s ljudima iz svih dijelova svijeta, cjelokupno društvo je dosta otvoreno prema strancima, svi su prihvaćeni, svi se osjećaju kao svoji na svome u Torontu i to se svakako reflektira i na tim, na samu organizaciju Raptorsa, koju uostalom vodi Masai Ujiri, koji je nigerijskog podrijetla. Sigurno su i grad i sama organizacija u ovom trenutku otvoreniji za internacionalne igrače i trenere nego što bi neki drugi klubovi bili.

Potraga za trenerom u Raptorsima je trajala mjesec i pol dana, bila je vrlo detaljna, s više krugova razgovora, raznim simulacijama... Kako je to izgledalo?

Razgovori su trajali nekoliko tjedana, imao sam pet rundi razgovora, od upoznavanja s ljudima iz kluba i opipavanja pulsa s jedne i druge strane do intervjua koji su bili jako detaljni i intenzivni, razgovora s upravljačkim strukturama kluba, s liječničkim osobljem, skauting službom, analitičkom službom, s front officeom... 

Razgovori su bili jako detaljni i zaista sam uživao u njima jer sam tako i ja mogao naučiti puno o samoj organizaciji, što žele, što vide kao budućnost. Od početka sam samo želio biti ja, predstaviti se onakav kakav jesam i u što vjerujem na terenu i izvan njega. Nisam pokušavao reći nešto da bi im se svidjelo nego sam želio biti svoj. Jako mi je drago što je na kraju to prevagnulo i što su meni dali posao.

Novo je i cijelo trenersko osoblje. Prvi čovjek kojeg ste doveli za pomoćnika je vaš sunarodnjak i dugogodišnji prijatelj Ivo Simović. Koliko je važno okružiti se ljudima od velikog povjerenja?

Od trenutka kad sam potpisao ugovor najveći mi je prioritet bio formiranje stručnog stožera, koji je u NBA-u dosta velik, imat ćemo osam pomoćnih trenera, pet ljudi u videosobi, plus koordinatora organizacije cjelokupnog stožera. To je velik broj ljudi i ne smije se napraviti greška. 

Ja sam prezadovoljan ljudima koje sam okupio u timu, od prvog pomoćnog trenera Pata Delaneya koji ima veliko iskustvo u NBA-u, Jame Mahlalele koji je 10 godina bio u Raptorsima i vratio se nakon dvije godine u Golden Stateu, to je bila ogromna stvar za nas. James Wade bio je generalni menadžer i glavni trener Chicago Skya u WNBA ligi.

Ivo Simović je moj jako blizak prijatelj s kojim sam igrao košarku kad smo imali 14-15 godina, radili smo zajedno i u Beogradu i u Španjolskoj, tako da mi je on bio prirodan izbor jer znam koliko može pomoći igračima i cijelom stručnom stožeru i meni, sigurno je jako bitno imati nekog od velikog povjerenja u stručnom stožeru.

Koliku ste autonomnost imali u biranju stožera?

Sve su to ljudi koje sam ja želio, konzultirao sam se s ljudima u klubu koji imaju veliko iskustvo, poznaju ligu i trenere, odluke smo zajedno donosili, ali imao sam punu autonomnost u dovođenju stožera. Jako mi je drago da su se ljudi koje sam predlagao svidjeli ljudima u klubu i da je to bila zajednička odluka.

Dosad ste bili prilično anonimni u regiji jer ste dosta mladi otišli u Ameriku. Ognjen Stojaković kao pomoćni trener prvak je s Denverom, Dejan Milojević s Golden Stateom, ima li još trenera iz regije koji se skrivaju u NBA ligi i američkoj košarci?

Ogroman je broj talentiranih mladih trenera s ovih prostora koji ovdje dobivaju šansu, ne bih se ograničio samo na NBA. Postoje mladi momci iz Europe koji rade na koledžima, u ženskoj košarci na koledžu, cijeli se kontinent sve više otvara internacionalnim utjecajima, internacionalnim trenerima i sigurno će ih sve više dobivati šansu.

Drugačiji je sustav rada, drugačija organizacija od one koju mi znamo u Europi, ali to je sustav u kojem se ljudi s naših prostora dobro prilagode te zahvaljujući radu i odricanjima postižu rezultate. 

Ima puno trenera, prije nekoliko dana Nemanja Jovanović je potpisao da bude pomoćni trener na UCLA-u, Ognjen Stojaković je tu jako dugo i ima fantastičnu budućnost, spomenuli ste i Dejana Milojevića, ali ima i jedan momak iz Italije koji radi na sveučilištu Arizona, Riccardo Fois, koji je fantastičan trener i sigurno će napraviti velike stvari i na koledžu i u NBA-u. Sve je više mladih trenera s ovih prostora koji su prisutni na američkom tržištu.

Najveća zvijezda prijelaznog roka u NBA ligi ovog ljeta bio je Fred VanVleet, koji je iz Toronta prešao u Houston. Kako ste vi proživljavali odlazak jednog od, na papiru, najboljih igrača?

Fred VanVleet je igrač koji je definitivno obilježio jednu eru Toronto Raptorsa, momak koji nije bio draftiran, koji je velik ponos cijele organizacije jer je igrao u Razvojnoj ligi, izborio se za mjesto u momčadi pa je bio pričuvni pa startni playmaker. Sigurno je postojao velik interes da ga zadržimo, ali ponudu koju je dobio iz Houstona bilo mu je teško odbiti.

Mislim da će biti veliko pojačanje za Houston Rocketse, ali istovremeno, mi smo brzo reagirali i uspjeli dovesti Dennisa Schrödera na njegovu poziciju, za kojeg mislim da će odraditi jako dobar posao za nas u idućim godinama.

Koliko njegov odlazak mijenja ambicije kluba? Spominje se dugo i trejd Pascala Siakama, koji bi kratkoročno vjerojatno bio udarac za momčad, ali otvorio svjetliju budućnost.

To su stvari kojima se bavi front office, oni mene obavještavaju o svemu što se događa, a ja svakog dana gledam roster koji imam, pokušam pomoći svima i ostati u kontaktu sa svima. Ne znam što će sutra donijeti i što će se događati, imam apsolutno povjerenje u front office i kakve god odluke donesu, ja sam spreman raditi najbolje što mogu da pomognem momčadi.

Kroz sve ove godine bili ste poznati po napretku mladih igrača, koliko će se to promijeniti s obzirom na puno veći opseg posla?

Za mene je rad s mladim igračima osnova mog rada. Ja igrače ne dijelim na mlade i stare nego ih vidim kao dobre igrače koji imaju prostora za napredak. Mislim da svi igrači u našem rosteru imaju prostora za napredak, ne vidim da je netko od njih dosegnuo svoj vrhunac. Čak i veterani mogu napredovati u svojoj ulozi, kako pomažu momčadi i kako koriste svoj glas kao lideri. 

Moj posao je da maksimiziram svakog igrača u ekipi i da svatko od njih bude najbolji mogući u ovom trenutku. U razgovoru s trenerima i ljudima u klubu prilazimo tome i trudimo se iskoristiti ljeto na najbolji mogući način, ali sigurno je da će nam biti potrebno i ovo ljeto i iduća sezona i posebno iduće ljeto, kad ćemo moći podvući crtu poslije prve godine i stvarno ući s velikim, ozbiljnim planom kako unaprijediti naš roster i naše igrače.

U NBA ligi, percepcija je, trener nije toliko bitan kao u Europi. Što je najvažnije za NBA trenera? Menadžment svlačionice, taktika, psihologija ekipe, sve zajedno?

Sve zajedno. U Europi trener ima velike ovlasti, donosi većinu odluka i za potpisivanje igrača pa ga se gleda kao najodgovornijeg u toj priči. U NBA-u ogromna je odgovornost i na glavnom i na pomoćnim trenerima, ali sve je to timski rad front officea, cijelog kluba, cijele organizacije. Postoji velika međusobna podrška između front officea i trenera jer znamo da smo u tome svi zajedno i da je to veliki timski rad. 

U radu prvog trenera u NBA-u ogromna je odgovornost i svlačionica i postavljanje igre i razvoj igrača i odnosi unutar kluba, odnosi s medijima, puno je toga na plećima glavnog trenera.

Kako uskladiti razvoj igrača i rezultate?

Nužno je stvoriti timski ambijent, da svi igrači razumiju zašto smo tu, a tu smo da bismo pobjeđivali. Ja sam veliki pobornik toga da je za razvoj mladih igrača potrebno pobjeđivati kako bi dobili povratnu informaciju da ono što rade daje rezultate. To ide ruku pod ruku i moj cilj je da svi igrači, cijeli tim, iz mjeseca u mjesec igraju sve bolju košarku i da na kraju sezone budemo najbolja moguća momčad.

To je moja filozofija, a gdje će nas to odvesti i koliko će to značiti pobjeda i poraza, vidjet ćemo, ali bitno je da ekipa cijele sezone ide u pravom smjeru i da se razvijamo u pravom smjeru.

Što vidite u Scottieju Barnesu kao igraču oko kojeg je vrijedno slagati ekipu za budućnost?

Scottie Barnes je fantastičan talent i fantastična osoba, mlad momak koji ima samo 21 godinu, samo nebo mu je granica. Mislim da može i hoće mnogo napredovati, i ofenzivno i defenzivno, jako je ambiciozan, velik je radnik, osoba s kojom je zadovoljstvo raditi i stvarno se radujem izazovu da pratim njegovu karijeru i pomognem mu u razvoju. S njegovim napretkom mislim da će i cijela momčad doći na viši nivo.

On je igrač koji je u vokaciji krilo, ali odličan je razigravač i želio bi igrati tu poziciju. Koji su izazovi igranja pozicije playmakera za igrača visokog 205 cm?

Kako se razvija liga, košarka postaje sve više igra bez pozicija, a kod Scottieja Barnesa fantastična je stvar što može doslovno igrati sve pozicije od jedan do pet. Može igrati i leđima prema košu i iz polja, može u pick-and-rollu, može s loptom i može bez lopte. 

To će za mene biti vrlo interesantno, kako razvijati njegovu igru i kako usmjeriti njegov daljnji razvoj. Definitivno je igrač koji s loptom u rukama radi odlična rješenja, jako je nesebičan, odlično razumije i vidi igru, uvijek se trudi izvesti pravo dodavanje i u tom me smislu dosta podsjeća na Nikolu Jokića, zbog nesebičnosti i želje da razigra suigrače. Ima 21 godinu i najbolja košarka za njega tek dolazi u godinama koje su ispred nas.

Što bi za početak trebao popraviti da se digne na višu razinu?

Imali smo razgovor po pitanju toga, to je sigurno ballhandling, veća upotreba lijeve ruke, rad na njegovu šutu za tri poena. On je svega toga svjestan, u čemu treba napredovati, na čemu raditi i, zaista, stalno je u dvorani. Bili smo zajedno u Las Vegasu tijekom Ljetne lige, došao je vidjeti mlađe igrače, bio je u dvorani s nama i stvarno se vidi njegov napredak.

Na Ljetnoj ligi je bilo najvažnije vidjeti što mogu rookieji. Što ste vidjeli u četiri utakmice koje je odigrao vaš izbor prve runde Gradey Dick?

Definitivno je pokazao velik talent, pokazao je scorerske sposobnosti, ali pokazao je i potencijal i talent da bude više od samo šutera. Ima dobru visinu, kad napada reket, ima odličan pregled igre, pravovremena dodavanja, trudi se igrati na ispravan način i ono što je bitno za mladog igrača, velik je radnik, prihvaća sve instrukcije i u napadu i u obrani, na treninzima je svakog dana bio najbolji, stvarno je talent koji nam daje dosta optimizma za budućnost.

Vaš drugi rookie je Marquis Nowell, koji je visok samo 170 cm. Odavno u NBA ligi nije bilo tako niskog igrača. Što je potrebno takvom igraču da nadoknadi nedostatak visine?

Razgovarali smo o tome. On je na koledžu igrao jedan stil košarke u kojem je bio jako uspješan, košgeter je s fantastičnim osjećajem za asistenciju. Kao mladom igraču trebat će mu vremena da upozna NBA ligu, da vidi razliku u brzini igre, razliku kad igra protiv viših igrača na terenu, ali jako je zrela ličnost, velik je radnik i spreman je na žrtve i neophodne promjene koje su za njega bitne da bi otišao na sljedeći nivo. 

Morat će u obrani biti spreman za situacije koje će se događati, mora biti jako agresivan, igrati obranu po cijelom terenu, da bude spreman kako će braniti na niskom postu ako preuzima... Trebat će mu vremena da pokupi sve te shematske stvari, ali velik sam optimist da će se iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, razvijati u pravom smjeru.

Mikal Bridges i Desmond Bane su igrači kojima ste jako pomogli da se razviju u zaokružene igrače kakvi su danas. Sad imate izazov da "zaokružite" O.G.-ja Anunobyja, vrhunskom defenzivca koji bi navodno želio veću ofenzivnu ulogu, iako dosad u njoj nije oduševljavao. Kako njega pretvoriti u kompletnog igrača?

Gledao sam dosta snimki, razgovarao s njim o svemu tome, mislim da će nam trebati vremena da pronađemo koje su to zaista stvari u kojima je uspješan i kako ga možemo iskoristiti na kvalitetan način, ali i da vidimo koji je njegov potencijal da unaprijedimo njegovu igru, posebno s loptom, u pick-and-rollu. 

Dosta je to široka tema, trebat će nam vremena da se međusobno upoznamo kako bismo na pravi način iskoristili sve njegove potencijale. Jako je intrigantan kao igrač i kao potencijal, jako se radujem radu s njim i on je spreman uložiti sve što je potrebno da prijeđe na sljedeći nivo.

Durantu i Westbrooku ste svojedobno pokazivali snimke Bodiroge, Teodosića, Dražena Petrovića kako bi dodali elemente u svoju igru. Imate li sličnih primjera u novije vrijeme?

Pa, evo, svake večeri imaju priliku gledati Nikolu Jokića i Luku Dončića, mislim da je teško naći bolje primjere. Obojica su igrači na najvišem nivou u NBA-u, vjerojatno dvojica koje je najteže čuvati u cijeloj ligi, tako da svim mladim igračima toplo preporučujem da gledaju njih.

Što uopće očekujete od svoje prve sezone i hoće li na ambicije utjecati eventualni trejd Pascala Siakama?

Sigurno je da želimo pobijediti u što većem broju utakmica, natjecati se, mislim da imamo kompetitivan roster koji svaku večer može izaći i očekivati pobjedu, boriti se za pobjedu. To ostaje glavni cilj za cijelu sezonu, a dokle ćemo dogurati i kakve ćemo rezultate napraviti, to ne znam, ali znam da ćemo dati sve od sebe da u svakoj utakmici izađemo kao pobjednici.

Godinu dana ste u Phoenixu radili s Darijem Šarićem, koji je sad potpisao za Warriorse. Je li to dobro mjesto za njega i što očekujete od njega u novoj sezoni, posebno nakon oporavka od teške ozljede?

Dario je odličan igrač i zrela ličnost, u odličnoj je organizaciji koja će na pravi način iskoristiti njegov potencijal i kvalitetu da razigra suigrače i sudjeluje u prijenosu lopte. Mislim da će se jako dobro snaći u tom sustavu i želim mu sve najbolje, da ostane u NBA-u još mnogo, mnogo godina.

Moramo malo popričati i o Nikoli Jokiću.

Nikola je stvarno dostigao fantastičan nivo u NBA-u, to mu je deveta sezona, nastavio se iz godine u godinu razvijati i rasti, unaprijedio je i svoje tijelo i igru te došao do toga da je stvarno najbolji igrač u ligi. Dvaput je bio MVP, ove sezone MVP finala, to su fantastična individualna priznanja, ali najvažnije je da je osvojio titulu, o čemu je sanjao otkako je došao u ligu. 

Mislim da svi moramo biti svjesni trenutka u kojem živimo i gledamo igrača s takvim razumijevanjem igre, nesebičnošću, koji je i kao osoba fantastičan momak, stvarno pravi uzor za mlade ljude. Ne traži nikad da bude u centru pažnje, stvarno je osoba na koju se treba ugledati.

Gledajući uspon Jokića, Dončića, Antetokounmpa, dolazak Wembanyame, postaje li NBA sve više liga kojom dominiraju Europljani i kolika je opasnost za razvoj europske košarke ako svi najbolji igrači odlaze tako mladi?

Vremena se mijenjaju, ne možemo uspoređivati sada i ono što je bilo prije 20, 30, 40 godina, puno se toga promijenilo u cijelom svijetu, koji je postao globalno mjesto. To sigurno znači i dolazak igrača koji pomažu u razvoju NBA-a, ali ne dolaze igrači samo iz Europe nego sa svih strana svijeta. NBA je pokrenuo akademiju i ligu i u Africi, samo je pitanje vremena kad će fantastični igrači početi u sve većem broju dolaziti i s tog kontinenta. 

NBA je globalna liga koja se trudi selektirati najbolje iz cijelog sporta i to je realnost. A kako to utječe na razvoj košarke u Europi i ostalim dijelovima svijeta? Svatko bi se trebao boriti u svojoj domeni. Koliko pratim Euroligu, kvaliteta ne pada nego je iz godine u godinu sve veća, raste interes medija i navijača, to je fantastična liga, druga najbolja na svijetu i mislim da će tako biti i dalje.

Postoji li neko FIBA-ino pravilo koje biste voljeli vidjeti da se implementira u NBA?

Od sljedeće sezone će biti pravilo da se flopping kažnjava tehničkom greškom i mislim da će to pomoći samom NBA-u, a ja se nadam da će se u jednom trenutku FIBA-ina pravila uskladiti s NBA-om i da ćemo imati jedan sport, a ne dva zbog svih razlika u pravilima, veličini terena... 

U svim timskim sportovima, odbojci, nogometu, ista su svugdje u svijetu, a u košarci su drugačija od Kine preko Europe do Amerike. Nadam se da će postati unificirana pravila za cijeli svijet i mislim da Euroliga može učiti od NBA-a kao što NBA uči od Europe.