PUNO ih je i u Hrvatskoj, i nije im lako. Velika većina njih nije bila ni rođena u vrijeme kad bi imali istinske razloge za slavlje. Malo su koji navijači proživjeli toliko frustracija kroz svoj sportski i životni vijek kao fanovi New York Knicksa. Kad bi se netko u društvu i deklarirao kao njihov fan, mogao je očekivati samo dva tipa reakcija - sažalijevanje ili ismijavanje.

Sinoć je Madison Square Garden, odnosno 2000 ljudi koliko ih je u epidemiološkim uvjetima smjelo biti unutra, momčad Knicksa ispratio ovacijama nakon osme uzastopne pobjede i proboja na četvrto mjesto Istoka, niza i pozicije o kakvima su posljednjih osam godina mogli samo maštati. Posljednjih tjedana njihovi se navijači nakon dugo, dugo vremena mogu pohvaliti da imaju iznadprosječnu, pa čak i dobru momčad, koja je trenutačno najveći hit NBA lige. 

VIDEO: Arena Sport

A i te 2013., dok je najpoznatijom dvoranom na svijetu vladao Carmelo Anthony, takav je niz i bio u skladu s vječno nerealnim očekivanjima, koja su se bolno urušila u doigravanju. Od Knicksa već godinama nitko ništa ne očekuje, osim da nastave biti inspiracija za šale i utjeha navijačima svih drugih neuspješnih klubova.

Posljednji od dva naslova u 75-godišnjoj povijesti osvojili su daleke 1973., posljednji nastup u finalu pamte iz 1999., a od tada su se, što zbog nedostatka uspjeha, što zbog loših odluka, što zbog omraženosti bahatog i samodopadnog vlasnika, pretvorili u globalnu košarkašku sprdnju i izgubili svaki kredibilitet.

U devedesetima su bili najljući rival Michaelu Jordanu i Chicago Bullsima. Momčad s generacijskim centrom Patrickom Ewingom, zastrašujućim Charlesom Oakleyjem i neumornim svađalicom Johnom Starksom na parketu, a još brbljavijim i neumornijim Spikeom Leejem u prvom redu uz parket, imala je ratnički karakter i osvojila srca mnogih Jordanovih hejtera.

Foto: John Starks protiv Michaela Jordana (AP/Guliver)

No šansu dok se Jordan igrao bejzbola su propustili porazom u finalu 1994. od Houstona, a ni presložena momčad nije uspjela otići do kraja nakon drugog Michaelovog povlačenja 1999., kada su je u finalu zaustavili San Antonio Spursi. Godinu dana kasnije riješili su se ikone Ewinga i tu je počeo njihov pad.

U proteklih 20 godina doigravanje su vidjeli samo pet puta. Dvaput su u prvom krugu ispali metlom, a prošli su ga samo 2013. i ispali od Indiana Pacersa, što je ocijenjeno kao ogroman podbačaj.

Sljedećih nekoliko sezona proveli su u bolnom shvaćanju da Carmelo Anthony nije igrač koji će im vratiti toliko željeni trofej Larryja O'Briena, a s obzirom na rijetku "no trade" klauzulu u njegovom ugovoru, bili su njegovi taoci jer je on uživao igrati i zarađivati u Knicksima bez obzira na rezultate. Sve dok nije popustio i pristao na odlazak u Oklahoma City 2017.

Grafika: Sofascore za IndexSport

U medijskoj metropoli svijeta očekivanja od Knicksa uvijek su bila megalomanska i nerealna, a svaki potez pod posebnim povećalom. No osim igranja u slavnoj dvorani i života u New Yorku, Knicksi već odavno ne mogu ništa ponuditi slobodnim igračima, za koje su nekoć bili magnet. Vrijeme u kojem su rezultatski bili bitni toliko je davno da ga se današnje generacije košarkaša i ne sjećaju. Oni koji žele njujorška svjetla pozornice danas se opredjeljuju za Brooklyn Netse, poput Kevina Duranta i Kyrieja Irvinga, a zatim i Jamesa Hardena i ostalih zvijezda koje su im se priključile.

Navijači su za sve okrivljavali omraženog vlasnika Jamesa Dolana, kojem su zamjerali brojne loše poteze i potpisivali peticije za njegov odlazak. On se pak sramotio bahatim ponašanjem i izbacivao navijače iz dvorane samo zato što bi mu dobacili da proda klub. Na sličan se način sukobio i s klupskom legendom Charlesom Oakleyjem, koji je zbog toga čak završio u pritvoru, a Spikeu Leeju ukinuo je višedesetljetne privilegije u dvorani.

Konačno, prošle je godine i Dolan konačno povukao pravi potez, čije su se posljedice počele osjećati ove sezone i stvorile temelje za povratak u relevantnost, a možda čak i na puteve davno zaboravljene slave.

Dolan je 2. ožujka angažirao novog predsjednika. Leon Rose nije imao nikakvog iskustva na tom polju, ali je poznavao košarku i odnose koji u njoj vrijede. Bio je agent superzvijezdama poput Allena Iversona i LeBrona Jamesa, a 2010. je pomogao orkestrirati okupljanje velike trojke u Miamiju.

On je pak u lipnju na mjesto izvršnog dopredsjednika doveo Williama Wesleyja, poznatijeg kao World Wide Wes, još jednog čovjeka s "košarkaške ulice" koji ima blizak odnos s mnogim košarkaškim zvijezdama, od Michaela Jordana nadalje.

Sljedeći potez bio je dovođenje na klupu kultnog Toma Thibodeaua, zahtjevnog trenera stare škole i specijalista za obranu, zloglasnog po raubanju najboljih igrača i ignoriranju nedokazanih klinaca, kakvih su Knicksi proteklih godina okupili tonu.

Foto: Tom Thibodeau u elementu (Guliver)

On je iskoristio činjenicu da su Knicksi bili jedna od samo osam momčadi koje nisu pozvane na nastavak sezone u balonu Disney Worlda pa je organizirao ljetne minipripreme i iskoristio ih za usađivanje svojih obrambenih postulata u igrače i uvođenje u sustav. Budući da uoči nove sezone nisu značajno mijenjali momčad, nekolicinu prinova nije trebalo dugo uklapati.

Njegov potpis se vidi. Nakon što protekle sezone nisu bili ni među najboljih 20, Knicksi sad imaju treću najbolju obranu NBA lige. 

Na ofenzivnoj strani terena za njihove je uspjehe najzaslužniji Julius Randle, neumorni radnik koji je tijekom devetomjesečne stanke zbog pandemije imao najdulje razdoblje u karijeri za treninge i napredak.

Ove sezone bilježi učinke karijere u svim kategorijama osim blokada i postotka šuta, koji je pao samo zbog toga što je razvio vanjski šut i sada puno više igra na perimetru, što momčadi daje dodatnu dimenziju, a trice pogađa s impresivnih 41% uspješnosti. Nekad samo kvalitetan strijelac u blizini koša, Randle je danas prava trostruka prijetnja jer je gotovo udvostručio prosjek asistencija na 6.1 po utakmici.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Njegov "Robin" je zapravo Rowan, odnosno Kanađanin R.J. Barrett, bivši suigrač Ziona Williamsona na Dukeu i treći pick drafta 2019. godine. Međutim, on je jedini od niza "lottery pickova" Knicksa u posljednjim godinama koji je kod Thibodeaua zavrijedio minutažu.

Frank Ntilikina (osmi izbor 2017.) i Kevin Knox (deveti 2018.) jedva uopće sudjeluju u rotaciji, ovosezonski osmi pick Obi Toppin igra desetak minuta, a za ozbiljniju se ulogu izborio tek drugi ovogodišnji rookie Immanuel Quickley (25. pick), koji se u skladu s prezimenom brzo svojom borbenošću omilio navijačima i zahtjevnom treneru.

Šlag na tortu ove neobične momčadi Knicksa je Derrick Rose, bivši najmlađi MVP lige kojem su ozljede upropastile karijeru. Thibodeau ga je vodio i u Chicago Bullsima i u Minnesota Timberwolvesima, a u veljači ga je iz Detroita doveo u Knickse i u njemu pronašao idealnog čovjeka za šestog igrača.

Preostali članovi petorke Reggie Bullock, Elfrid Payton i Nerlens Noel kvalitetni su defenzivci koji rade prljavi posao za Randlea i Barretta, tu je i Taj Gibson, još jedan Thibsov vječni sljedbenik iz Chicaga i Minnesote, a bili bi još jači da nije ozljede Mitchella Robinsona, mladog startnog centra koji je već u svojoj rookie sezoni bio drugi bloker NBA lige.

Foto: RJ Barrett i Taj Gibson (AP/Guliver)

Knicksi su većim dijelom sezone jedno od najugodnijih iznenađenja Istoka i mnogi su samo iščekivali kad će krenuti njihov pad. Međutim, oni igraju sve bolje i trenutačno su u nizu od osam pobjeda, kakav nisu imali od 2013. godine. Njime su se popeli sve do četvrtog mjesta u konferenciji, odmah iza trojke koja je odmaknula. U direktnom okršaju oduzeli su ga Atlanta Hawksima, koje su u produžetku svladali 127:117. To im je bila treća od šest uzastopnih domaćih utakmica u kojima se mogu još učvrstiti na poziciji koja donosi prednost domaćeg terena u prvom krugu doigravanja.

Već sam ulazak u doigravanje, i to bez famoznog novouvedenog play-ina, bio bi ogroman uspjeh za Knickse i pokazatelj da su krenuli na pravi put. Zadrže li ovako pozitivan dojam do kraja sezone, na ljeto bi nakon dugo vremena mogli biti ozbiljni konkurenti na tržištu slobodnih igrača.

Tu će do izražaja doći veze Leona Rosea i World Wide Wesa, a klub se konačno može pohvaliti i kvalitetnim proizvodom na parketu. Na takav su način, okupljanjem sposobne uprave i nadmašivanjem očekivanja s prosječnom momčadi, posljednjih godina LA Clippersi na dolazak privoljeli Kawhija Leonarda i Paula Georgea, a Brooklyn Netsi Kevina Duranta i Kyrieja Irvinga. 

Sljedeće ljeto ne donosi puno slobodnih zvijezda, ali je prilika da nastave u pravome smjeru i zadrže relevantnost još nekoliko godina. Zion Williamson nedavno je sa sjajem u očima govorio o iskustvu igranja u Madisonu. Možda baš on postane superstar koji će prekinuti polustoljetnu sušu od naslova.

Možda i neće, ali navijači Knicksa konačno imaju realnu podlogu za maštanje.