MILAN je u pretposljednjem kolu Lige prvaka na Maksimiru pregazio Dinamo 4:0 i ostavio mu je samo teoretske šanse da se kao treći u skupini plasira u nastavak natjecanja Europa lige. Dinamo je protiv prvaka Italije odigrao užasnu utakmicu, a koliko god i ovaj poraz loše zvuči, s obzirom na situaciju na terenu, posebice u drugom poluvremenu, Modri su mogli primiti još nekoliko golova.

U posljednjem kolu Dinamo više nema šanse za plasman u osminu finala Lige prvaka, dok do šesnaestine finala, odnosno play-offa za osminu finala Europa lige, može samo ako u Londonu pobijedi Chelsea, a Milan pritom kod kuće dobije Salzburg. 

Utakmicu Dinama i Milana je za Index analizirao Goran Vlaović, bivši hrvatski reprezentativac.

Veliko razočaranje. Treba biti realan i reći da je Milan puno jača i kvalitetnija momčad od Dinama, ali s obzirom na neke prijašnje rezultate Modrih, nadali smo se i vjerovali da mogu doći do boljeg rezultata. Međutim, nakon prve polovine prvog poluvremena, kad je Dinamo bio solidan, sve je otišlo u vjetar.

Utakmica se može komentirati do drugog gola, sve kasnije nema smisla

Dogodio se raspad, no to treba postaviti u pravi kontekst. Nakon što je primio drugi gol u utakmici koju je trebao dobiti, Dinamo je morao nešto pokušati, morao je riskirati i tražiti brzi gol koji će mu vratiti nekakvu nadu. No protiv Milana ne možeš na silu.

Momčad se koncepcijski raspala u tom bezglavom jurenju gola, linije su se rastegnule i koliko god rezultat ružno zvuči, moglo je na kraju završiti još gore. Utakmicu možemo komentirati samo do 2:0, sve ostalo nema nikakvog smisla.

Međutim, premda ovih 4:0 jako loše izgleda, muči me nešto drugo, a to je početak utakmice. U redu, Čačić je probao s 3-5-2 protiv Chelseaja i to mu je prošlo, ali već u sljedećoj utakmici u Milanu, a posebice u dvije protiv Red Bulla, kad je Dinamo imao pravu šansu da s Austrijancima izbori nastavak natjecanja u Europa ligi, bilo je jasno da taj sustav ne funkcionira.

Ne razumijem forsiranje sustava 3-5-2, a potez s Oršićem je apsurdan. Čačić je otupio Dinamovo najjače oružje

Pogreška je momčad koja se jako dobro snalazi u jednom sustavu i koja se u njemu nalazi u komfornoj zoni na silu tjerati da igra nešto za što nema adekvatan kadar. Prije ove utakmice s Milanom jasno je bilo da Dinamo treba barem jednu pobjedu iz dvije preostale utakmice jer remi ne bi ništa previše donio.

Logično je bilo za očekivati da Milan u Zagrebu bude ta šansa, puno više od Chelseaja u Londonu, tako da mi nije jasno zašto je Čačić forsirao tih 3-5-2 ili 5-3-2, kako hoćete, kad se u tom sustavu Dinamu protiv ovakvih protivnika ne snalazi.

Ima još jedna stvar koja me bode u oči, a to je Mislav Oršić. Već nekoliko sezona je Oršić ofenzivno najjači Dinamov igrač i maknuti ga s boka, gdje je najopasniji, i gurnuti ga u sredinu da igra drugu špicu je apsurdno. To jednostavno nije on i to smo najbolje vidjeli protiv Milana na Maksimiru. Čačić je otupio svoje najjače oružje. 

Složio bih se da su podbacili Ademi i Ivanušec. Ademi je godinama bio Dinamova lokomotiva, nekad primjetna kroz golove ili iznuđene penale, a nekad ne, ali on je bio taj koji je dugo vukao Modre.

Bočkaj ima fenomenalan centaršut, ali kome će slati te ubačaje?

Nije na nivou u posljednje vrijeme, nije u formi, ali bilo bi nepošteno tvrditi da je on krivac. Isto mislim za Ivanušca, koji se oporavlja od teške ozljede trbušnog zida. Imao sam sličnu ozljedu i znam o kakvom se problemu radi. 

Što se tiče Bočkaja, on se zbog svojih defenzivnih slabosti protiv ovako jakih momčadi teško može snaći u sustavu s četiri u obrani, no itekako može dobro odigrati u formaciji 3-5-2. No tu dolazimo do jednog problema. Njegov forte je odličan centaršut, ali kome će Bočkaj te centaršuteve slati?

Znamo da Oršić nije igrač kaznenog prostora, a i da Petković puno više voli tražiti loptu izvan 16 metara protivnika i što onda dobivaš s Bočkajem? Najviše mi je žao malog Baturine jer mislim da je puno više zaslužio minutaže i prilika u ovim europskim utakmicama.