U DRUGOM dijelu svojih zapažanja iz glavnog grada Etiopije, hrvatski boksački šampion Stjepan Božić podijelio je s nama nekoliko informacija o svakodnevici u Adis Abebi gdje se i dalje priprema za obranu naslova europskog prvaka.

> Etiopijski dnevnik boksačkog šampiona: Stjepan Božić odvodi vas u Adis Abebu Vol 1.

Promet kao u Playstation igrici

Promet u Addis Abebi je blago rečeno u kolapsu. Postoje semafori, ali oni ili ne rade, ili što je najčešće slučaj, nitko, ali baš nitko, ne obraća pažnju na njih. Postoje i zebre na cesti, ali nitko ne obraća pažnju niti na glupe bijele crte na cesti. Ovdje je pravilo ponašanja u prometu da ako ste pješak, onda što brže morate prijeći cestu. Često u sprintu ili polusprintu, jer je zaista velika šansa da vas pokupi auto. Nekada imam osjećaj kao da sam u igrici na Playstationu i da me vozači pokušavaju pregaziti kako bi dobili 100 bodova. Auti vas baš ciljaju i kao da baš vas pokušavaju pregaziti, a na vama je da budete brži i pokušate ih preduhitriti. Ako ste pak vozač, onda se morate naviknuti na nemoguću "disciplinu" u prometu, inače vam je bolje niti ne sjedati u auto. Mislio da se najluđe i najnediscipliranije vozi na jugu Italije, ali Talijani su za njih mala djeca. Ovdje je jedino pravilo - pravilo brzine. Ako si brži i prvi, na kružnom toku ili na raskrižju onda imaš prednost. Ne znam kakve su to njihove auto škole i tko radi u njima, ali definitivno bi morali napraviti ozbiljne promjene i reorganizaciju. Najprije shvaćanje prometa, a onda i kulture ponašanja u prometu. Da, nekada vam na zebri ili semaforu stane neki auto, ali da se ne ponadate, to je sigurno neki stranac na privremenom radu u Etiopiji.

Higijena - Što je to uopće higijena u Etiopiji?

Što je to higijena u Addis Abebi? To je sigurno nešto na što se ljudi koji dolaze sa strane ne mogu i neće nikada naviknuti. Oni jednostavno nemaju kulturu higijene. Od kuda krenuti? Možda od ulice. Tamo istovremeno ljudi čuvaju stoku, magarce, koze, ovce... Isto tako, ako im je sila obave veliku ili malu nuždu bez ustručavanja od drugih pogleda.

Na toj istoj ulici možete kupiti iste te životinje, žive ili zaklane. Kanalizacija često izlazi iz svojih podzemnih okvira gdje bi trebala biti i teče ulicom pa morate pripaziti na fekalne vode, a često možete ugaziti i u...znate što. I kanalizacijski otvori vrlo često znaju biti otvoreni pa ako ne znate kvart ili zbog nestanka električne energije vam je ograničeno vidno polje, vrlo lako možete upasti u... opet znate već što.

U restoranima je higijena kakva- takva. Odabrao sam jedan restoran s domaćim specijalitetima i samo tamo jedem, nigdje drugdje. Ali i bez obzira na svu pažnju, pranje ruku i izbjegavanje nečistih mjesta je bitno. Prvo je Duje, a onda i ja, pokupio neku kratku trbušnu virozu. To je trajalo 2-3 dana. Imali smo jaki proljev i povraćali smo, a pritom smo izgubili nekoliko kilograma. To je ovdje neizbježno jer mi Europljani jednostavno nemamo takav želučani sklop koji to može podnijeti. Pitanje je samo koliko će trajati i koliko će viroza biti jaka, odnosno hoće li biti ozbiljno ili ovako prolazno kao kod nas.

Prašina i smog su u gradu nesnosni i bolje vam je od jutra do večeri ne izlaziti van ako baš ne morate ili ako ne padne kiša pa to dosta ublaži. Meni je prvih tjedan dana krvario nos i svako malo sam morao ispuhivati grude naslaga, što prašine, što krvi pomiješane s gnojnom sluzi. Sve u svemu, molite Boga da padne kiša i barem malo ublaži sve ovo što sam nabrojao.

A kad padne kiša onda tek nastane pravi kaos. Velik dio grada postaje kaljuža i bara jer su samo glavne ceste asfaltirane, a ove ostale su poput pravih seoskih puteva. Zamislite da iz Ilice idete u Gundulićevu. Dok hodate Ilicom sve je OK, međutim poželite li skrenuti u Gundulićevu, e onda morate upotrijebiti sve svoje znanje izbjegavanja i preskakanja vodenih i blatnih prepreka. Uz to morate biti i jako koordinirani da kod doskoka ne završite u nekoj bari. Ja sam to čak počeo koristiti i u sklopu svojeg treninga. Kad odlazim u fitness to mi služi nešto kao zagrijavanje za ono što me čeka na treningu. Vidite, u svakom zlu je i neko dobro i čovjek treba iskoristi sve mogućnosti koje mu život pruži.

Kiši se najviše vesele čistači cipela koji se nalaze na svakih 10-ak metara. Oni uvijek imaju posla jer cipele i tenisice treba očistiti od prašine. Kad padne kiša to je veselje jer su onda zatrpani poslom. I ja sam jednom prilikom otišao očistiti svoje tenisice i mogu vam potvrditi da za 50 lipa, koliko je cijena čišćenja, vrlo stručno i pedantno očiste obuću. Opremljeni su svim mogućim i nemogućim pomagalima. Moje su tenisice nakon tretmana čišćenja izgledale kao da ih nosim tek par dana. Bile su gotovo nove.