U TREĆEM nastavku svog sportskog putopisa iz glavnog grada Etiopije, boksački šampion Stjepan Božić opisuje jedan svoj uobičajeni radni dan u Adis Abebi. Svakodnevica u ovom egzotičnom mjestu nudi pregršt zanimljivih situacija koje vas navedu na razmišljanje o životu.

> Etiopijski dnevnik boksačkog šampiona: Stjepan Božić vodi vas u Adis Abebu Vol.2

Kava je zapravo iz Etiopije

Etiopija, Addis Ababa (kako je zovu domaći)....budi se još jedan uobičajen dan. Spremam svoje stvari za trening istovremeno razmišljajući kakav će biti. Jer niti jedan dan ovdje nije istovjetan, svaki ponudi nešto novo, neku novu sitnicu, neki novi detalj, neku novu situaciju na cesti ili u odnosu s ljudima.

I tako sam se spremivši stvari i razmišljajući o novom danu u etiopskoj prijestolnici, našao na svom starom mjestu. To je stara ofucana birtija, u biti to bi prije mogli nazvati nečem što liči na staru i trošnu birtiju. Ali izgled vara, ovdje se pije vrhunski sok od mnogih vrsta voća kao što su, papaja, mango, guava, avokado, ananas...

Polako završavajući svoj sok,naručio sam kavu koja će mi baš dobro sjesti prije treninga. Kava će me razbuditi i dignuti iz mrtvih. Mještani kažu da je domovina tog napitka Etiopija. Navodno je jednom davno, prije nekih 300-400 godina, živio pastir po imenu Kaldis. Jednoga dana dok je čuvao svoje stado, primijetio je da njegove ovce brste neke bobice i što je najzanimljivije da su nakon toga živahnije, nekako pune života. Pastir je vidjevši taj prizor odlučio skupiti nešto bobica i za sebe. To je naravno početak priče, a ostatak je povijest. Danas kavu konzumiraju gotovo svi. Još jedan detalj uz tu priču je taj da pastir Kaldis dolazi iz etiopskog sela Kaffa. Ne treba dvojiti zašto je današnji napitak dobio upravo naziv koji ima.

Završivši svoj sok, nakon toga i kavu, krenuo sam prema fitness centru u kojem odrađujem većinu svojih treninga. Do tamo mi je nekako najjednostavnije doći taksijem koji stoji 50 lipa po osobi. Razdaljina koju prođete iznosi oko 2 km. Nekada se odlučim i prošetati.

Fitness centar u kojem treniram je odličan. Opremljen je vrhunski: od kardio sprava, do sprava za pojedinačne vježbe svih mišićnih skupina. Za danas je na rasporedu najteži trening do sada i baš me zanima kako će tijelo reagirati na određeni šok koji mu spremam. Na meniju je 8 puta 800 metara na brzini od 15 km/h, što je za ovu visinu na kojoj se nalazim vrlo zahtjevan trening.

Evo, preživio sam. Osjećam se jako zadovoljno i sretno što sam to odradio na način na koji sam odradio i što nije bilo toliko teško koliko sam očekivao.

Povratak kući i opet svakojake dogodovštine s taksistima. Malo sam se preračunao, pa sam platio 1 birr (etiopska valuta) više. Nakon što smo shvatili da sam pogriješio, taksist mi je htio vratiti 1 birr više, odnosno 50 lipa. Odlučio sam mu ipak ostaviti ostatak i počastiti ga. Neka se nađe. Ne moram ni opisivati koja je to radost bila. Danas poslijepodne kad smo se sreli njegovoj sreći nije bilo kraja i nije mi se prestajao zahvaljivati i klanjati se.

Unatoč bijedi, Etiopija živi u odličnom raspoloženju

Inače, zaboravio sam napomenuti da su mi došli prijatelj Duje i brat Vlado. Ovdje su već tri dana, a prva dva su, baš kao i ja, bili u šoku, što kulturnom, što higijenskom. Ovdje ljudi žive najblaže rečeno u najvećoj bijedi koju sam ikad vidio i mogao zamisliti. No, unatoč svemu to su ipak najsretniji, najraspoloženiji i najljubazniji ljudi na koje sam naišao i s kojima sam komunicirao. Puno sam razmišljao zašto je to tako. Naime i ja sam se nakon desetak dana osjećao izvrsno, imao sam svakodnevnu dozu izvrsnog raspoloženja, optimizma i jednostavno rečeno dobrog osjećaja. Što je tomu razlog?

Mislim da sam došao do odgovora - nadmorska visina. Cijela Etiopija se nalazi na vrlo velikoj nadmorskoj visini i pretpostavljam da su ljudi zbog dugogodišnjeg obitavanja na takvim visinama promijenili svoj genetski kod. Kako fiziološki, tako i karakterno. Oni su jedni od najizdržljivijih ljudi na svijetu. Trče na visini od 3000 metara takvom brzinom da ostali ljudi iz drugih dijelova svijeta to mogu pratiti samo pogledom ili eventualno na biciklu. U njihovom genetskom kodu kod velike većine ne postoje riječi kao što su: kriminal, prijevara, licemjerje, škrtost,agresija....Upravo zbog takvih velikih raznolikosti, od totalne bijede do nekih temeljnih, bar bi to trebale biti,ljudskih osobina kao što sam već nabrojao, Etiopija me oduševila.

No da se ja vratim Duji i bratu. Prva dva dana bili su šokirani, tužni, ljuti zbog svih slika što su vidjeli na cesti i u svakodnevnom životu. Savjetovao sam im da se naviknu jer ne mogu rješavati svjetske probleme i nemaju dovoljno novaca da bi svima pomogli. Što se prije naviknu bit će im bolje, a i lakše će provesti ostatak vremena ovdje. Vidim, a i osjećam, prošla su već tri dana, adaptirali su se, osmjeh i zezancija  pojavili su se i na njihovim licima. Shvatili su ono što sam im rekao ili je možda i na njih utjecala ova visina kao i na mene.