FRANCUSKA košarkaška liga odlučila je od sljedeće sezone, po uzoru na NBA ligu, postaviti svojevrsni salary cap i natjerati klubove da plaćaju porez na luksuz ako im izdaci na plaće igrača prijeđu određenu granicu. Cilj te odluke stvaranje je veće jednakosti u ligi u kojoj euroligaš Monaco ima budžet veći od 10 milijuna eura, o kojem većina od 17 preostalih prvoligaša ne može ni sanjati.

Slična situacija vlada i u ABA ligi, u kojoj Crvena zvezda i Partizan imaju budžete veće od 10 milijuna eura, čemu nitko drugi ne može konkurirati. Za usporedbu, sva tri hrvatska kluba - Zadar, Split i Cibona - zajedno na plaće troše oko milijun, odnosno oko 300-350 tisuća svaki. 

Francuski LNB Pro A ovim potezom želi "zaštititi poštenost natjecanja", kako piše BeBasket, a njime su najviše pogođeni Monaco i posebno njihov najbolji igrač Mike James, koji je europsku karijeru započeo još 2012. u KK Zagrebu, a u međuvremenu je postao prvi strijelac Eurolige (2019.) i član njene najbolje petorke (2022.).

Nova pravila zakačila bi samo Monaco

"Ovo se čini pomalo osobno", prokomentirao je vijest na Twitteru James, koji u Monacu zarađuje oko dva milijuna dolara, osjetno više nego čitave momčadi mnogih drugih prvoligaša.

Monaco je u odnosu na prošlu sezonu povećao budžet za igrače za čak 60% i on ove sezone iznosi 10.8 milijuna eura, što je apsolutni rekord francuske lige. To se vidi i po rezultatima u Euroligi, u kojoj je završio osnovni dio sezone s omjerom 21-13 te kreće u doigravanje protiv Maccabija s četvrtog mjesta.

Generalni menadžer Monaca Oleksej Jeftimov rekao je da takva odluka neće poboljšati imidž lige, nego samo smanjiti šanse francuskih klubova da nešto postignu u međunarodnim natjecanjima. 

Kako funkcionira porez na luksuz?

Iako neće biti konkretnog ograničenja na plaće, klubovi čije plaće igračima prijeđu određeni postotak ukupnog klupskog budžeta morat će plaćati porez na luksuz. L'Equipe piše da će taj iznos biti barem 40%, što trenutačno od 18 francuskih prvoligaša probija samo Monaco.

Porez na luksuz već godinama postoji u NBA ligi. Tamo klubovi koji na plaće troše više od postavljene granice moraju plaćati od jednog do četiri dolara za svaki dolar kojim ju premaše, ovisno o tome koliko su je premašili. Za najrastrošnije, poput Golden State Warriorsa, to znači da ih igrač koji zarađuje 10 milijuna dolara zapravo košta 40.

Novac koji takvi klubovi moraju izdvojiti za luksuz ide na zajednički račun s kojeg se raspodjeljuje među klubovima koji nisu prešli granicu salary capa. Pretpostavlja se da je sličan plan i u Francuskoj, iako to nije konkretno istaknuto ni razrađeno.

ABA liga je primjer sličan Francuskoj

Takav bi model bilo interesantno primijeniti u ABA ligi, iako je to nemoguće. Razlika u financijskoj moći Crvene zvezde i Partizana u odnosu na klubove s dna je ogromna. Prema nekim izvješćima, ta dva beogradska kluba zajedno vrijede čak 25 milijuna eura.

Kevin Punter na ljeto 2021. s Partizanom je potpisao dvogodišnji ugovor od tri milijuna dolara, što je bio apsolutni rekord srpske i regionalne klupske košarke, ali Crvena zvezda ove ga je sezone potukla dovođenjem Argentinca Facunda Campazza iz NBA lige, koji od prosinca do kraja ove sezone zarađuje 1.8, a za punu iduću dobit će čak 2.5 milijuna eura.

"Mislim da je vrijeme da Zvezda i Partizan napuste ABA ligu jer ovim budžetima, koji su u najmanju ruku nespojivi s ovim prostorima, logično je da budu stalni sudionici Eurolige, a da se ABA liga okrene onome što je u startu i bila, razvojna liga za mlade igrače", napisao je tada Aco Petrović na Twitteru.

Rezultati takvih ulaganja vide se u Euroligi, u kojoj je Partizan s omjerom 19-15 osigurao doigravanje sa šestog mjesta, a i Zvezda mu je bila blizu sa 17-17, no to je bilo dovoljno za tek desetu poziciju. U ABA ligi ta dva kluba zajedno imaju pet poraza, a nitko od ostalih nema manje od sedam.

Njihove glavne pratnje, Budućnost i Cedevita Olimpija, u stanju su uložiti više nego što to čine ove sezone, ali kako znaju da ovakvim budžetima ne mogu ni približno parirati, u startu odustaju od ideje da se pokušavaju nositi s njima.

Svi igrači iz tri hrvatska abaligaša zajedno zarađuju kao prosječan starter Zvezde ili Partizana

Hrvatski trojac je na samom dnu ABA lige po budžetima jer Zadar, Split i Cibona zajedno na igrače troše svega oko milijun eura, oko 300-350 tisuća svaki. Za usporedbu, Cibona je u zlatnim euroligaškim vremenima, krajem 2000-ih, znala izdvajati 300.000 dolara samo za najboljeg Amerikanca, a zbog takvog trošenja osjeća posljedice i danas, kad je već godinama na rubu propasti.

U prijevodu, svi igrači koji igraju u tri hrvatska abaligaša zarađuju otprilike jednako kao prosječan starter Partizana ili Zvezde. Kao takvima, našim se klubovima predviđala grčevita borba za ostanak, pa je ipak Zadar kolo prije kraja još u poziciji koja vodi u play-off, Split vreba s pobjedom manje, a ni Cibona nije puno zaostala i odavno se riješila brige oko ostanka.

No nitko od njih ne može imati nikakve ambicije za išta više s ovako mizernim financijskim mogućnostima, a posebno kad se zna da se u Ciboni i Zadru niti ovako niske plaće ne isplaćuju redovito.

Srbija ulaže u sport i pomaže klubovima, Hrvatska im komplicira život

Razlika je u tome što je košarka u Srbiji nacionalni sport i njeni klubovi dobivaju ne samo znatnu direktnu financijsku pomoć od države, nego i brojne porezne olakšice. U Hrvatskoj je pak košarka, kao i većina dvoranskih timskih sportova, na rubu amaterizma i potpuno neisplativa sponzorima.

Zato hrvatski klubovi odavno pozivaju na promjene koje bi ukinule ili barem znatno smanjile porez na sponzorska ulaganja, što bi ohrabrilo ulagače i omogućilo najvažniji prihod novca, koji od prodaje ulaznica i televizijskih prava gotovo da i ne postoji. Do tada su klubovi ponajviše ovisni o udjelu koji dobivaju iz gradskih proračuna.

Uvođenje poreza na luksuz u ABA ligi, po uzoru na NBA i Francusku, hrvatskim bi klubovima znatno povećao budžete, iako je izvjesno da bi dobar dio tog novca morao otići starim vjerovnicima, a ne u svrhu aktualne ili buduće momčadi, no bio bi dobar početak.

Zašto UEFA nije uvela salary cap, nego financijski fair-play?

Ipak, takav je potez potpuno nerealan, iz istog razloga zbog kojeg nikad nije uveden salary cap u UEFA-inim natjecanjima, nego se prekomjernoj potrošnji i nejednakosti pokušalo doskočiti osmišljavanjem financijskog fair-playa. To može funkcionirati unutar nacionalne lige, kao što su NBA i francuska Pro A, ali nipošto na međunarodnoj razini.

Razlog za to su drukčiji porezni zakoni u zemljama sudionicama, koje bi se ili moralo kršiti ili bi se oni morali prilagođavati UEFA-i, odnosno u košarkaškoj varijanti Euroligi i ABA ligi, što dokazuju i razlike u uvjetima koje srpski zakoni omogućuju Partizanu i Zvezdi, a hrvatski Ciboni, Zadru i Splitu ne.

Amerikanizacija europske košarke nije ništa novo. Otkako se povećao broj mladih europskih igrača koji rano odlaze u NBA, u europskim klubovima mahom ih mijenjaju Amerikanci koji tamo nisu prošli. Euroliga je već postala poluzatvoreno natjecanje, u kojem većina klubova ima zagarantirano sudjelovanje bez obzira na rezultate u domaćem prvenstvu.

Novac od košarkaških TV-prava u Europi je beznačajan

Za očekivati je da će se u nadolazećim godinama mijenjati i neka FIBA-ina pravila po uzoru na NBA, poput produljivanja trajanja na 48 minuta ili uvođenja pravila obrambene tri sekunde, ali nešto tako osjetljivo i kompleksno kao što su salary cap i porez na luksuz ipak nema uporište u europskom sportu.

Uostalom, salary cap u NBA-u svake godine raste jer je direktno vezan za ukupne prihode lige, koji nakon novih televizijskih ugovora rastu u nebo. S druge strane, u Europi je novac u košarkaških TV-prava zanemariv da bi u ozbiljnom klubu činio ozbiljan postotak budžeta.

Šokantan je podatak da su Francuzi streaming prava na utakmice Victora Wembanyame, sigurnog ovogodišnjeg prvog izbora na NBA draftu, Amerikancima prodali za mizerne 133.000 eura, dok se novac od TV-prava za NBA utakmice broji u milijardama dolara.

Zato se sama ideja o ograničavanju klubova u trošenju novca koji su sami priskrbili čini vrlo kontraproduktivnom. U teoriji bi, na račun beogradskih bogataša, spasila hrvatsku košarku od daljnjeg propadanja i u konačnici izumiranja, ali ABA ligi jednostavno nije u interesu.