CARLOS MARTÍN (24) protiv Istre opet nije odigrao dobru utakmicu u dresu Hajduka. Španjolac na posudbi iz Atletico Madrida ušao je u 76. minuti, na poziciju desnog krila, i nastavio niz nastupa zbog kojih postaje predmet izrugivanja među navijačkim komentarima. Njegovi potezi s loptom izgledaju nespretno, teško se oslobađa protivnika i gotovo ništa što pokušava napraviti ne donosi korist momčadi.

Sve te kritike su razumljive jer Martín uistinu nije donio ništa, ali postoji ozbiljan problem s njegovom ulogom. Hajduk ga uporno postavlja na poziciju koja mu profilno ne odgovara, iako su njegove najbolje karakteristike tijekom karijere dolazile do izražaja u drukčijoj ulozi. Martín možda zaista nije dovoljno dobar igrač za Hajduk, ali klub mu zasad nije omogućio da to pošteno pokaže.

Martín jednostavno nije krilo

Gonzalo Garcia od svojih krila traži vrlo jasne stvari. Ona većinom primaju loptu široko, uz aut-liniju, na strani slabije noge, a tamo moraju biti sposobna kvalitetnim prvim dodirom otvoriti mogućnost ulaska prema sredini. Najbolji primjer za to je Šotiček s lijevog krila, koji ima kvalitetu u kontroli lopte, driblingu i kombiniranju da iz takvih situacija redovno stvara prednost.

Martín nije takav profil igrača. Dešnjak je koji na desnom krilu često prima loptu poluokrenut leđima, u situaciji u kojoj bi nastavak napada trebao otvoriti slabijom lijevom nogom. Nema kvalitetan prvi dodir kojim se može izbaciti prema sredini, a ne pokazuje dovoljno mekoće u obradi lopte i kombiniranju s krila.

Svaka takva situacija izgleda jednako. Martín prima loptu, ne uspijeva se osloboditi protivnika i uglavnom ne pronalazi smisleno rješenje. Od njega se očekuje nešto što nije njegova kvaliteta, zbog čega na terenu redovno izgleda kao puno lošiji igrač nego što možda jest.

Prebacivanje na lijevo krilo bi pomoglo, ali ne bi automatski riješilo njegove poteškoće jer problem nije isključivo u dominantnoj nozi. Jednostavno, sve što pozicija širokog krila zahtijeva nije njegova igra. Njegova je igra usmjerena na napadanje dubine, kretanje bez lopte i agresivnost u pritisku na protivnika.

Iz centralnih pozicija ostvario je najbolje rezultate. U sezoni 2023./24. za Mirandés je zabio 15 pogodaka u španjolskoj drugoj ligi, a njegove su kvalitete dolazile do izražaja kada je mogao napadati prostor i kretati se bliže protivničkom golu.

O tome su još tijekom te sezone pisali i španjolski mediji. AS je istaknuo da mu je pozicija centralnog napadača "odgovarala kao salivena" i da je upravo ondje pokazao "sjajan osjećaj za gol".

Nakon što je zbog dobrih nastupa suigrača premješten na poziciju ofenzivnog veznog, španjolski list napisao je da se i ondje osjeća ugodno, "ali samo donekle", jer "ondje gdje zaista stvara probleme i opasnost jest unutar kaznenog prostora".

Takve kvalitete Hajduk koristi samo na jednoj poziciji, onoj u samom vrhu napada. Klub ga danas pokušava iskoristiti kao zamjenu za Bambu, iako Martínove karakteristike puno više odgovaraju ulozi Michelea Šege. Zanimljivo, sam Šego je do te uloge morao proći sličan put.

Hajduk je istu stvar već napravio sa Šegom

Kada se Šego početkom 2025. vratio u Hajduk, nije izgledao kao igrač koji će godinu i pol kasnije postati lider, kapetan i jedan od najboljih igrača u momčadi. Na lijevom krilu imao je velikih problema, a u pojedinim utakmicama na desnoj strani izgledao je još lošije. Njegove izvedbe bile su meta kritika, a malo je toga sugeriralo da se radi o igraču koji Hajduku može donijeti ozbiljnu kvalitetu.

Ljudi će se možda sjetiti i utakmice na početku prošle sezone protiv Gorice, kada mu je dodijeljeno izvođenje jedanaesterca za 2:0 kako bi podigao samopouzdanje jer u sedam mjeseci igranja na krilu nije zabio gol za Hajduk. Da, takva je situacija bila.

Onda je dobio priliku u vrhu napada i sve se promijenilo. Šego je ondje mogao koristiti brzinu, napadanje dubine, agresivnost i rad bez lopte, karakteristike koje na krilu nisu dolazile dovoljno do izražaja. Danas je prvi napadač Hajduka i ključni igrač momčadi zbog tih stvari.

To ne znači da će Martín ponoviti Šegin put. Nema nikakvog jamstva da je dovoljno kvalitetan za Hajduk čak i ako dobije priliku na poziciji napadača. Ali slučaj Šege, igrača vrlo sličnog profila, jasno pokazuje koliko pogrešna uloga može utjecati na dojam o igraču.

Martín profilno nudi upravo ono što Šego radi najbolje. Napada prostor iza obrane, intenzivan je bez lopte i ima karakteristike igrača koji može predvoditi prvu liniju pritiska. U vrhu napada od njega bi se tražilo da radi stvari koje su mu prirodne, a ne da stalno prima loptu uz aut-liniju i pokušava stvarati prednost krutim prvim dodirom i driblingom.

Martín bi zato profilno bio puno prirodnija zamjena za Šegu od Marka Livaje. Hajduk s Livajom mora značajno prilagođavati svoju igru, posebno u visokom presingu i tranzicijama, segmentima u kojima Šego ima iznimno važnu ulogu. Martín bi u vrhu napada omogućio Garciji da zadrži osnovne principe igre i kada Šego nije na terenu, što je vrlo važno za nastavak razvoja momčadi.

Iznimka od pravila

Nedavno smo imali tekst pod nazivom Ovo su dva upitnika novog Hajduka, a Martínovo uklapanje bilo je jedan od njih upravo zato što njegove karakteristike nisu odgovarale ulozi za koju je predstavljen i u kojoj ga se planiralo koristiti. Tad je to bio upitnik, a sad sve više i više postaje uskličnik koji označava uzbunu.

Robert Graf i Gonzalo Garcia napravili su velik posao u slaganju aktualne momčadi. Jedan od glavnih razloga Hajdukovog napretka upravo je činjenica da igrači konačno odgovaraju svojim pozicijama i profilno se nadopunjuju. Hajduk više nema toliko problema s velikim imenima, igračima koji su kvalitetni pojedinačno, ali se njihove kvalitete ne uklapaju u ono što momčad želi igrati.

Martín je zasad iznimka od tog pravila. Doveden je u samoj završnici prijelaznog roka, neposredno prije isteka roka za prijavu igrača za Konferencijsku ligu, kao jedna od opcija za desno krilo, što je sam Graf istaknuo na predstavljanju. Ako je to bila namjera, teško je izbjeći zaključak da je kod njegovog dovođenja i procjene napravljena pogreška.

Martína se kroz karijeru vjerojatno često guralo na krilo upravo zbog intenziteta, trke i brzine koje može ponuditi na toj poziciji, što jest dio karakteristika koje Hajduk traži na toj poziciji, ali to nije cijela slika.

Činjenica da je početkom sezone i u Atlético Madridu igrao na krilu ne znači da je to njegova najbolja pozicija. Ondje je bio privremeno rješenje, a Hajduk, koji pokušava graditi momčad po principima moneyballa, odnosno pronalaženjem igrača čije kvalitete u drugim klubovima nisu bile pravilno iskorištene i čija se vrijednost može povećati pronalaskom odgovarajuće uloge, morao je prepoznati gdje igrač može pružiti najviše.

Ne treba zbog toga poništavati sve dobro što je Graf napravio, ali ne treba ni izbjegavati kritiku. Martín zasad ne odgovara profilu koji Hajduk pokušava koristiti, a njegov slučaj odskače od principa na kojima je ostatak momčadi izgrađen i koje Graf provodi iznimno dobro.

Postoje i olakotne okolnosti za Garciju. Hajduk protiv Istre nije imao mnogo prirodnih alternativa za desno krilo, a u ovako zahtjevnom rasporedu neizbježno je da pojedini igrači moraju uskočiti na pozicije koje im nisu idealne.

Ipak, Martín gotovo svaku priliku dobiva na krilu. Bilo je i utakmica u kojima su postojala druga rješenja, a on se svejedno koristio na isti način. To više nije povremeno krpanje, a Hajduk se mora ozbiljno zapitati o tome što želi dobiti od igrača kojeg je doveo.

Ili prava prilika ili priznanje pogreške

Martínova posudba iz Atlético Madrida trebala je biti prilika i za Hajduk i za igrača. Klub je trebao dobiti dodatnu napadačku kvalitetu, a Španjolac mogućnost da kroz ozbiljnu minutažu i pravu ulogu ponovno pokrene karijeru.

Trenutačno se ne ostvaruje ni jedno ni drugo. Martín izgleda sve lošije, kritike postaju sve glasnije, a Hajduk ne dobiva kvalitetu koja mu nedostaje na desnom krilu. Ako se takav način korištenja nastavi, teško je vidjeti što bilo koja strana može dobiti do kraja sezone.

Hajduk zato mora donijeti odluku. Martínu treba pružiti ozbiljnu priliku u vrhu napada, kao Šeginoj alternativi, i vidjeti može li biti koristan u ulozi koja odgovara njegovim karakteristikama. Ako se pokaže da nije dovoljno kvalitetan, klub treba prihvatiti mogućnost da je njegovo dovođenje bilo pogrešno i razmotriti prekid posudbe na zimu.

U tome ne bi bilo ničega dramatičnog. Pogreške pri dovođenju igrača događaju se svima, pa će se događati i Hajduku. Bezbolno je prošao i primjer sad već zaboravljenog Edgara Gonzáleza, koji je napustio klub prošle zime nakon posudbe pune kritika.

Puno je problematičnije inzistirati na igraču na poziciji na kojoj se očito ne snalazi, dopustiti da zbog toga svi uključeni gube na vrijednosti i na kraju zaključiti da nema potrebnu kvalitetu, a da je nije imao ni priliku pokazati u pravoj ulozi.