DANAS je posljednji dan prijelaznog roka u Hrvatskoj, a iz trenutne perspektive izgleda da je Robert Graf napravio sjajan posao tijekom ljeta. Pred njega su po dolasku postavljeni različiti ciljevi, ali krucijalan dio je bio da se godišnji trošak prve momčadi Hajduka mora smanjiti na razinu koja je za klub dugoročno održiva. Graf taj cilj za prvi prijelazni rok nije samo ispunio, nego je pad troška drastičan.

Hajduk je u svibnju ove godine imao predviđeni godišnji trošak za igrače prve momčadi od 15.3 milijuna eura. Nakon ljetnog prijelaznog roka taj je iznos pao na oko 12.1 milijuna eura, doznajemo. Pritom nije riječ samo o neto plaćama igrača. U ukupni trošak ulaze plaće, bonusi, agentske naknade, loyalty bonusi i druge stavke vezane uz ugovore prve momčadi. Hajduk je, dakle, u nekoliko mjeseci svoj godišnji trošak prve momčadi smanjio za oko 3.2 milijuna eura, odnosno nešto malo više od 20 posto.

Klub ima jasan financijski cilj

Projekcija za iduću kalendarsku godinu još je malo povoljnija jer u trenutni trošak ulaze i ugovorne obveze prema igračima koji su već napustili klub. Pregovori s njima su bili korektni, raskidi nisu skupo koštali Hajduk, ali određene obveze postoje. Sve te obveze bit će riješene do kraja ove godine.

Srednjoročni plan kluba je u iduće dvije godine trošak igrača prve momčadi spustiti na približno 10 milijuna eura godišnje. U Hajduku procjenjuju da bi na toj razini klub mogao postati samoodrživ od poslovnih prihoda izvan Europe i transfera. Ideja je da redovno funkcioniranje više ne ovisi o tome hoće li se klub plasirati u Europu ili nekog igrača prodati za pet ili 10 milijuna eura.

Novac od Europe i transfera tada bi u znatno većoj mjeri mogao biti usmjeren u razvoj kluba, a ne u zatvaranje tekućih potreba. Sama ušteda ne bi značila puno kada bi Hajduk jednostavno rasturio momčad i zamijenio kvalitetnije igrače jeftinijima. Međutim, nakon šest prvenstvenih kola, ulaska u Konferencijsku ligu i završenog prijelaznog roka teško je tvrditi da se dogodilo nešto takvo. Graf je smanjio trošak, a momčad zasad izgleda bolje.

Robert Graf napravio je ogromnu rekonstrukciju

Iz kluba su otišli Filip Krovinović, Zvonimir Šarlija, Hugo Guillamón, Anthony Kalik, Ismaël Diallo i Ante Rebić, između ostalih. Prodani su Rokas Pukštas, Niko Sigur i Bruno Durdov, a u klub je stiglo 11 novih igrača prve momčadi. Pritom je na odštete potrošeno vrlo malo. Khalil Fayad plaćen je 250 tisuća eura, Alec Van Hoorenbeeck oko 200 tisuća, dok su ostali dolazili bez odštete ili na posudbe.

O tome smo već pisali nakon zadnjeg dana prijave igrača za Konferencijsku ligu. Graf je napravio upravo ono što je najavio kada je došao. Tražio je intenzitet, fizičke kapacitete, karakter i profile koji odgovaraju nogometu Gonzala Garcije, a pritom je morao paziti na ispunjenje financijskog plana.

To je iznimno težak posao koji je obavljen, a rezultat je zasad prilično jednostavan: Hajduk je jeftiniji, a momčad izgleda bolje. To još ne znači da će se takva procjena potvrditi na kraju sezone, ali u ovom trenutku se ne može pronaći puno prigovora na to kako je momčad sastavljena i kakve predstave pruža.

Postoji još potencijalnog prostora za smanjenje plaća

Što se tiče prostora za dodatno smanjenje troška, u klubu postoje ugovori koji trenutačno iskaču iz nove strukture troškova u odnosu na ulogu koju pojedini igrač ima u momčadi, kao i igrači kojima bi odgovarala posudba. Ne treba biti previše pametan da se zaključi da su to ugovori Marka Livaje, Ivice Ivušića i Mihaela Žapera.

Livaja je igrač posebnog statusa koji je zaslužio sa 107 golova i 61 asistencijom, ali njegov ugovor ističe za godinu dana. Hajduk mu sigurno neće ponuditi novi ugovor koji bi bio približan onome što sada zarađuje, a o eventualnom produljenju pod drugačijim uvjetima se trenutno ne razgovara i vjerojatno će tako ostati do zimskog prijelaznog roka.

Ivušićeva situacija je drugačija. Došao je prije godinu dana kako bi bio prvi vratar kluba i dugoročno rješenje na toj poziciji. Hajduk je s njim potpisao ugovor do 2029. godine, ali Toni Silić je čvrsto zgrabio jedinicu i tako je Ivušić postao drugi vratar. Njegov ugovor ne odgovara financijskoj vrijednosti koju Hajduk želi imati na toj poziciji u hijerarhiji. Hajduk se zbog različitih okolnosti ponovno našao u pomalo bizarnom položaju u kojem je drugi vratar skuplji od prvog, što traje već godinama.

Žaper je treći, potpuno specifičan slučaj. Njegov ugovor potpisan je u drukčijim okolnostima, a nakon teške ozljede više se nije vratio na razinu na kojoj može imati ozbiljnu ulogu u Hajduku. Graf mu je cijelo ljeto tražio opcije, a na kraju se vraća na posudbu u Radomlje. Sve ovo skupa ne znači da se ta tri igrača želi otjerati iz kluba, nego samo da se ne uklapaju u strukturu, a za to nisu oni krivi.

Šotiček i Dalisson mogu postati sljedeće investicije

Zanimljiv dio nove konstrukcije momčadi su igrači na posudbi: Carlos Martin, Marin Šotiček i Dalisson. Martin je poseban slučaj i za njega je dogovorena otkupna klauzula od 2.5 milijuna eura, ali klub nema financijsku moć da zadrži igrača čija plaća znatno premašuje okvire Hajduka. Njegova posudba je samo to, godinu dana da pomogne sebi i Hajduku, a nakon toga će svatko svojim putem osim ako se nešto drastično ne promijeni.

To nije situacija s Dalissonom i Šotičekom. Obojica su na posudbama, a Hajduk ima unaprijed dogovorene opcije otkupa. Za Dalissona ona iznosi 800 tisuća eura, a za Šotičeka 1.8 milijuna eura. U ovom trenutku u Hajduku nema razloga žuriti s aktiviranjem tih opcija. Uvjeti su dogovoreni i klub može pratiti njihov razvoj prije konačne odluke.

Ako se ništa bitno ne promijeni, vrlo je izgledno da će Hajduk otkupiti Dalissona. Otkupna cijena za klub je realna i dostižna, primanja igrača u okvirima koji se predviđaju i samo je stvar toga da Brazilac nastavi s formom s početka sezone. Ako se Hajduk odluči na tu opciju, neće biti prepreka za realizaciju posla.

Kod Šotičeka je računica nešto drukčija zbog veće cijene, ali i potencijalne vrijednosti. Ako nastavi igrati kao dosad i tržišna vrijednost mu naraste iznad 1.8 milijuna eura, aktiviranje opcije postaje logično čak i ako ga Hajduk odmah odluči prodati. Klub bi u tom slučaju imao mogućnost kupiti igrača po unaprijed poznatoj cijeni koja je niža od tržišne vrijednosti pa odlučiti može li ga zadržati ili će na njemu nešto zaraditi.

Plan je dobar, ali ne smije zakočiti klub

Ovo što Hajduk radi trenutno ima logiku. Smanjiti trošak prve momčadi, prestati živjeti od jednog transfera ili jednog europskog prolaska i napraviti klub koji može normalno funkcionirati bez stalnog straha od sljedećeg računa dobar je cilj. Na neki način čak i nužan. Ali ni 10 milijuna eura ne smije postati sveta brojka koje će se Hajduk držati kao pijan plota.

Ako klub dvije ili tri godine zaredom igra Europu, počne redovito stvarati transferne prihode i poveća svoje stabilne izvore novca, onda se mora mijenjati i plan. Ako se otvori prilika za sportski iskorak, nema smisla odbiti je samo zato što bi godišnji trošak prve momčadi otišao s 10 na 11 milijuna eura. Održivost nije isto što i stagnacija.

Jednako tako, razvoj kluba nije samo ulaganje u prvu momčad. Ako se financijski prostor otvori, dio toga mora osjetiti cijeli klub. Ljudi koji rade u njemu, infrastruktura, tereni, Akademija i svi sustavi bez kojih ozbiljan nogometni klub ne postoji. Nema ozbiljnog kluba bez ozbiljno plaćenih profesionalaca.

Iznad svega tu treba istaknuti po stoti put problem infrastrukture. Hajduk mora izgraditi kamp i to mora biti apsolutni prioritet i o tome se mora još više pričati baš sada kada klubu ide dobro. Dugoročno je to važnije od toga hoće li jednog ljeta moći platiti milijun više za jednog igrača.