HAJDUK je ranije danas potvrdio da je iz Benfice na posudbu do kraja sezone doveo Francisca Reisa Ferreiru - Ferra. Iako se u posljednjih godinu i pol dana Portugalac nije naigrao nogometa, riječ je o igraču koji je gotovo dvije sezone, kao vrlo mlad stoper, bio prvotimac tadašnjeg prvaka Portugala te sudionika Lige prvaka.

U sezoni 2019./20. upisao je 40-ak nastupa u svim natjecanjima i gotovo svi su bili od prve minute te je tada s razlogom smatran za jednog on najperspektivnijih mladih stopera na svijetu. Tome su itekako pomogle njegove igračke karakteristike, prije svega one u napadačkom dijelu igre, zbog čega ga se smatralo iznimno modernim stoperom koji je tada bio viđen i kao potencijalno pojačanje za neke od najvećih svjetskih klubova.

Najveće kvalitete

Iako Ferro nikada nije ispunio potencijal i ostvario transfer u najbolje klubove liga Petice, to ne znači da su tadašnje tvrdnje o njemu kao o jednom od najboljih mladih stopera na svijetu bile izvan pameti. Njegova mogućnost igranja u sustavima ekipa koje se oslanjaju na ogroman postotak posjeda lopte, kao što je u portugalskoj ligi bila upravo Benfica, bila je na nevjerojatno visokoj razini.

Ferro je već u ranim dvadesetima bio jedan od najboljih dodavača među stoperima. Kratka dodavanja, okomita dodavanja kroz protivničke linije, dijagonale na bekove - sve je imao u malome prstu, o čemu najbolje govori donja statistika. 87% točnosti dodavanja od kojih su gotovo pola bile duge lopte ili dodavanja prema naprijed su zaista impresivni podaci.

Igrao je tada kao dešnjak na poziciji lijevog stopera, no koristio je obje noge te je pokraj svog partnera, najčešće Rubena Diasa, koji danas igra u Manchester Cityju, bio onaj koji je bolji s loptom u nogama. U jednom je trenutku prema Transfermarktu vrijedio 18 milijuna eura, a Benfica je tada za njegove usluge tražila i mnogo više.

Zašto nije uspio?

Jednako kao što ima jasno izraženu kvalitetu u napadačkom dijelu igre, ima jasno izražene nedostatke u obrani, a one proizlaze iz njegovog fizičkog profila. Ferro je visok 191 cm, no prilično je mršave konstitucije za stopera te visine.

Oduvijek je imao problema s fizički dominantnim napadačima koji bi se leđima postavljali ispred njega te igrali kao mantinele ili osvajali zračne duele. Jednako je imao problema i protiv niskih brzih napadača i dobrih driblera.

Benficina obrana bi često stajala visoko, zbog čega je bila ranjiva na kontre i dubinske lopte. Ako bi ostao u situaciji jedan-na-jedan u kojoj mora braniti široki prostor Ferro bi bio u problemima. Atleticizam u kojem nimalo nije napredovao otkako je zaigrao za prvu ekipu Benfice koštao ga je napretka te koraka prema najvišoj razini nogometa.

Kada dodamo tome poneku ozljedu, loš odabir posudbe u Valenciju te gubitak mjesta u prvih 11 Benfice zbog malog zaokreta u poslovanju kluba koji je odustao od hiperprodukcije mladih igrača i okrenuo se dovođenju onih iskusnijih baš na poziciji stopera (Jana Vertonghena i Nicolasa Otamendija), dobijemo period od sezone i pol u kojem Ferro svoje nastupe može nabrojati na prste.

Ferru će Hajduk doći kao dobra prilika za vratiti svoju karijeru na pravi put. HNL se time još jednom potvrđuje kao primamljiva destinacija za igrače iz jačih liga kojima je potreban korak nazad kako bi se ponovo nametnuli i eventualno pokazali da im treba dati drugu šansu. Samo ove sezone ima na desetke takvih primjera, a među njima možemo istaknuti igrače poput Drmića, Krovinovića, Melnjaka i Caktaša.

Hajduk je napravio dobar posao, ali se nešto mora promijeniti

Iako je Ferrovo zdravstveno i igračko stanje prilično velik upitnik, ono ne predstavlja velik rizik za Hajduk. Klub ga je doveo na kratkoročnu posudbu bez ikakve obveze otkupa i s mogućnošću produljenja posudbe. Stoga Hajduk u najgorem slučaju ne gubi gotovo ništa, a najboljem slučaju je doveo igrača čija kvaliteta na razini HNL-a može raditi razliku.

Međutim, da bi Hajduk maksimalno iskoristio Ferra, nešto se mora promijeniti. Ako pogledamo njegove vrline i mane, on svojim profilom jako sliči stoperu kakvog Hajduk već ima u svome kadru, a to je Josip Elez. On je također pokazao da se radi o sjajnom dodavaču, ali i da ima problema u obrani kada mora braniti vrhunske skakače ili dubinske lopte protiv brzih igrača.

Ako će njih dvojica igrati zajedno, Hajduk mora pronaći način kako loptu maksimalno staviti pod svoju kontrolu i dignuti vlastiti posjed na daleko veći postotak od sadašnjeg prosjeka kako ekipe jednostavno ne bi imale toliko prilika napadati Hajdukove obrambene slabosti. Kontre i pogreške bi se i dalje događale, ali bi one postale rjeđe, a protivnik bi se morao koncentrirati na branjenje vlastitog šesnaesterca. Ferro je za takav sustav savršen igrač.

U suprotnom, ako Dambrauskas ne stvori takav sustav i Hajdukov glavni napadački mehanizam ostane dubinska lopta prema Livaji čim se osvoji posjed, Ferro neće biti nikakvo značajno pojačanje te bi Hajduku bilo bolje da je tražio nekog atletičnijeg stopera ili jednostavno ostavio Katića u prvoj jedanaestorici.