KAO i svake godine do sada, tako je i ove početak proljetnog dijela HNL-a obilježen negledljivim nogometom koji se igra po blatnim i razrovanim kaljužama umjesto po normalnim travnjacima.

 

Dva kišna dana i na 90 posto hrvatskih prvoligaških stadiona uvjeti za igru su nemogući. Na takvim stadionima igrači riskiraju ozljede, a ionako mizerna posjećenost na tribinama još je manja. U isto vrijeme HNS se hvali novcem te statusom i ugledom, kao da taj nesretni HNL nije pod njihovim patronatom.

 

 

Naš reporter jutros je bio u inspekciji travnjaka u Kranjčevićevoj, a fotografije nastale tada možete vidjeti iznad teksta i u priloženoj galeriji, a tamo je na istom zadatku zatekao trenera Hajduka Damira Burića, jer danas u 15 sati prvenstvenu utakmicu tamo igraju Lokomotiva i Bili, te se uvjerio u loše stanje.

 

"Infrastruktura je osnov, temelj za napredak. Ako želimo da se hrvatski nogomet razvija, moramo imati terene za normalno odigravanje utakmica. Ako nemamo travnjake s dobrom drenažom i uvjete za trening, ne možemo razmišljati o nogometu i samoj igri. Razmišljamo samo o tome da sačuvamo zdravlje. Na taj način ne možemo težiti boljem nogometu." 

 

 

Zimus odgođena Kup utakmica između Intera i Dinama, odigrana 10. veljače, također nije mogla težiti boljem nogometu, jer odigrana je u nenormalnim uvjetima. Travnjak igrališta u Zaprešiću bio je toliko natopljen vodom, da je doslovce više nalikovao na bazen, nego na nogometni travnjak.

U veljači prošle godine HNS je, barem privida radi, pokazao naznake interesa za probleme s kojima s bori hrvatski klupski nogomet i poslao je stručnu delegaciju na čelu s svemoćnim tehničkim direktorom Romeom Jozakom u obilazak županijskih saveza s ciljem prikupljanja nužnih informacija koje će biti podloga stvaranju HNS-ove razvojne strategije.

 

"Projekt pretpostavlja razgovor o stvarnom stanju u pojedinim županijama, a posebno o specifičnim izazovima s kojima se suočavaju lokalni klubovi. Predvidjeli smo dvadesetak osnovnih tema koje su podloga za dijalog, želimo čuti i sve druge eventualne poteškoće, ali i ideje i prijedloge koje ta široka nogometna baza nudi. Cilj je prikupiti što više informacija, analizirati sustave natjecanja, rad instruktora, demografsku sliku županije, problematiku klubova, proces licenciranja i tako dobiti dubinsku sliku stanja u svakoj županiji, samim time i cijeloj državi", rekao je Jozak neposredno prije početka realizacije tog projekta, pa je još i dodao:

 

"Tek nakon ovakve detaljne analize, nakon čega ćemo imati cjeloviti pregled svega što se događa u našoj bazi, možemo dovršiti razvojnu strategiju hrvatskog nogometa koju ćemo predstaviti i Uefi. Osnovne stručno-razvojne postavke su već utemeljene, no postoji razlika u mogućnostima između Dinama ili Hajduka te nekog lokalnog županijskog kluba i tomu se moramo prilagoditi. Kada imamo potpunu sliku, možemo propisati daljnje korake i povući ispravne poteze za razvoj kakav svi želimo".

 

 

Točno godinu dana nakon, Romeo Jozak je obznanio porazan podatak o očajnoj infrastrukturi u gotovo svim hrvatskim županijama. Jozak je u svom izlaganju rekao kako najbolji uvjeti za profesionalni nogomet postoje u Zagrebu, a upravo u Zagrebu, dakle u sredini koja ionako gotovo pa jedina ima uvjete za kvalitetan rad, HNS radi još jedan, skupocjeni i luksuzni nogometni centar. Drugim riječima, umjesto da taj novac investira u gradnju korektnih nogometnih igrališta po cijeloj Hrvatskoj, u kojoj se nogomet igra na stadionima koji ne zadovoljavaju ni minimum osnovnih uvjeta, HNS gradi nekoliko igrališta u jedinom gradu gdje igrališta već postoje, odnosno, u sredini koja i po HNS-ov priznanju ima daleko najbolje uvjete.

 

 

Nitko razuman ne tvrdi da je situacija u Zagrebu idealna, naravno da nije, dovoljno je otići na stadion u Kranjčevićevu nakon što kiša okupa metropolu i uvjeriti se u kakvom blatu moraju igrati hrvatski prvoligaši, no HNS ovakvim odlukama svjesno vrši centralizaciju hrvatskog nogometa, što je bez sumnje pogubno za budućnost.

 

U jednoj od svojih nadrealnih pressica, Davor Šuker je lani privatizirao konferenciju na novinare kako bi hvalio sam sebe i HNS, da ni na kraju poručio novinarki Indexa kako bi on svim srcem volio da Index posluje tako uspješno kao HNS te da je jednako likvidan.

 

Bravo za HNS, ali nejasno je onda zbog čega tako puni novca dopuštaju eutanaziju hrvatskog klupskog nogometa, za kojeg bi se navodno trebali brinuti, prebacujući krivnju na državu (u kojoj je nekoliko stotina tisuća nezaposlenih,gdje svakodnevno tisuće mladih odlaze trbuhom za kruhom u inozemstvo i gdje cvate siva ekonomija) i žicajući od gradova i županija (koji jedva spajaju kraj s krajem) da financiraju stadione i pripadajuću infrastrukturu.

 

''HNS ne traži ulaganje države u Hrvatski nogometni savez. HNS zahvaljujući svom radu posluje stabilno i može ne samo brinuti za svoje reprezentacije već i ulagati u veće projekte poput izgradnje nacionalnog centra. HNS, međutim, traži od države i lokalnih samouprava ulaganje u infrastrukturu, u projekte koji će djeci omogućiti bavljenje sportom u istim uvjetima kakve imaju djeca u drugim zemljama. HNS traži ulaganje u stadione koji će generirati veća ulaganja u nogomet, uspješnije klubove i omogućiti veći komfor gledateljima'', poručili su iz HNS-a dva dana prije Božića.