Nije bio hrvatski Zidane, kako se mislilo, ali ostao je neopjevani junak Liverpoola
DJIBRIL CISSE. Milan Baroš. Florent Sinama Pongolle. Neil Mellor. Ne, ovo nije popis neuvjerljivih Liverpoolovih napadača iz 2000-ih godina, nego popis nogometaša koji su postigli gol tijekom njegove šampionske sezone u Ligi prvaka 2004./2005. Volimo razgovarati o Istanbulskom čudu, ali, iskreno govoreći, gledajući unatrag pravo je čudo što je takva momčad uopće stigla do finala. Josemi, Antonio Nunez, Anthony Le Tallec imali su nekoliko nastupa. Djimi Traore započeo je 10 utakmica, koliko i Steven Gerrard, piše Planet Football
No dok je Traoreovo osvajanje medalje u Ligi prvaka postalo mem, možda ste zaboravili na još jedno komično ime iz Liverpoolove prošlosti, koje je igralo zaista presudnu ulogu u klupskom europskom uspjehu te sezone. Tako je, radi se o Igoru Bišćanu.
Kao što je bilo uobičajeno za neuvjerljiva pojačanja trenera Gerarda Houlliera na sredini terena, Bišćana se uspoređivalo sa Zinedineom Zidaneom kada je Liverpool platio 5.5 milijuna funti odštete u transferu iz zagrebačkog Dinama u prosincu 2000. godine, navodno se boreći protiv interesa Barcelone, Juventusa i Milana. Glasine o zanimanju spomenutih klubova brzo su se pokazale izmišljenima. Ispostavilo se da Bišćan definitivno nije hrvatski Zidane.
U njegovu obranu treba reći da je zapravo počeo prilično dobro. Nakon što je debitirao kao zamjena u porazu 1:0 u Ipswichu, Bišćan je sljedeći tjedan odigrao svih 90 minuta u pobjedi 1:0 protiv vodećeg Manchester Uniteda. "Posebno je impresivno bilo partnerstvo centralnih veznjaka Stevena Gerrarda i Igora Bišćana", pisalo je u BBC-jevom izvješću.
U sljedećoj je utakmici bilo još bolje jer je Bišćan ponovo odigrao svih 90 minuta, ovaj put u pobjedi 4:0 nad drugoplasiranim Arsenalom na Anfieldu. Je li Houllier pronašao čovjeka koji će momčad podići na višu razinu? Ne. Unatoč Bišćanovom impresivnom startu, ubrzo se našao iza Gerrarda, Didija Hamanna i Garyja McAllistera i odigrao je samo četiri minute u posljednjih šest Liverpoolovih premierligaških utakmica, ostavši izvan postave i u polufinalu i finalu FA kupa.
Zaigrao je u pobjedi nad Birminghamom u finalu Liga kupa. Prošavši ljetne pripreme Bišćan je mogao očekivati da će dobiti mjesto uz Gerrarda u sezoni 2001./2002. To se nije dogodilo. Tijekom sljedeće dvije sezone, Bišćan je započeo samo sedam utakmica u Premier ligi. A u rijetkim prilikama kad mu je Houllier vjerovao dovoljno da mu dodijeli koju minutu, obično je igrao središnjeg braniča, beka ili na krilu.
Određeni iskorak napravio je u sezoni 2003./2004. jer su mu ozljede drugih igrača omogućile 39 nastupa u svim natjecanjima, ali gotovo je uvijek igrao u obrani. Bruno Cheyrou i Salif Diao bili su u prednosti kad je riječ o veznoj liniji. A onda je u ožujku 2004. godine Bišćan zapečatio svoju sudbinu u Liverpoolu budući da je isključen nakon 36 minuta igre protiv Marseillea u Kupu UEFA. "Da nije bilo tog potezanja za dres, te sezone osvojili bismo Kup UEFA", napisao je Gerrard u svojoj autobiografiji.
Bišćan uopće nije bio u sastavu za posljednjih šest Liverpoolovih utakmica u Premier ligi te sezone i njegova je karijera na Anfieldu trebala završiti. Ili nije? Markus Babbel, Danny Murphy i Michael Owen otišli su iz kluba tog ljeta, ali Bišćan se ostao boriti za svoje mjesto i, što je bilo još važnije, novi trener Benitez bio mu je spreman dati priliku na željenoj poziciji.
Kao i obično, hrvatski nogometaš započeo je samo osam ligaških utakmica te sezone, ali u Ligi prvaka je igrao stalno i bio je zaista izvanredan. Sve je počelo u gostima kod Deportiva kad je Liverpool, nakon osvajanja samo četiri boda u prve tri utakmice u skupini, pobijedio 1:0. Bilo je to presudno za plasman u nokaut-fazu. Najbolji igrač i strijelac pobjedonosnog pogotka? Bišćan! I to u svom prvom europskom nastupu od prve minute nakon one kobne noći protiv Marseillea. Gerrard je bio ozlijeđen, ali lako je bilo pomisliti da je zaigrao u Bišćanovom dresu. Kome treba Gerrard kad Bišćan ovako blista?
"Hrvatskog veznjaka smatralo se neozbiljnim igračem s pospanim izrazom lica koji odgovara njegovim nespretnim povremenim nastupima za prvu momčad, ali Bišćan se ponovo rodio kao igrač", pisao je tada The Guardian.
"Bišćan je iskoristio rijetku priliku da preuzme ulogu playmakera, koju inače imaju Steven Gerrard ili Xabi Alonso. Njegova kreativnost i staloženost upotpunjene su čvrstim postavljanjem, što je odmah pomoglo usponu Liverpoola", stoji u tadašnjem tekstu Independenta.
Nekoliko tjedana nakon briljantnog gola iz drugog dodira, koji je postigao ušavši kao zamjena protiv Fulhama, navijači su te večeri u La Coruni s radošću u srcu izvikivali Bišćanovo ime. Nije sudjelovao u posljednjem susretu skupine protiv Olympiakosa, ali kad su započele nokaut-utakmice, Bišćan je došao na svoje. Od osmine finala protiv Bayer Leverkusena pa sve do polufinala protiv Chelseaja, izostao je s terena samo četiri minute. Gerrard, Alonso i Hamann ispadali su iz raznih razloga, ali Bišćan je bio konstanta.
Iako su ga nominalno koristili u ulozi veznjaka, za razbijanje suparničkih napada, redovito je išao i prema naprijed. A kad bi tamo stigao, radio je stvari poput one na domaćoj utakmici protiv Bayera, pronalazeći Luisa Garciju loptom koju je BBC opisao kao "izvrsno odmjerenu". Voljeli bismo znati što su te sezone stavili u vodu u Liverpoolu, ali Igor Bišćan odjednom je izgledao poput veznjaka svjetske klase.
Imao je još jednu asistenciju, u gostujućoj utakmici u Leverkusenu, kad je njegov udarac glavom prema golu iskoristio Garcia, a imao je ogromne uloge u uspjesima protiv Juventusa i posebno protiv Chelseaja, kada je Liverpool grčevito branio još jedan gol Garcije. U sve četiri utakmice Bišćan je započeo kao jedan od dvojice veznih igrača, obično s Gerrardom ispred sebe. Zašto ga je Benitez izostavio iz postave u finalu, kako bi nauštrb Bišćana pronašao mjesta za Harryja Kewella, zna samo on, ali hrvatski veznjak je zajedno s mnogim drugima pomislio da je njegov šef napravio veliku pogrešku kad je Milan poveo 3:0.
A sigurno se još teže osjećao kad je Benitez na poluvremenu uveo drugog veznog igrača, ali se umjesto njega odlučio za Hamanna. Da je to pošlo po zlu, španjolski trener zasigurno bi morao odgovoriti na mnoga pitanja. Ispostavilo se da to nije bilo loše, ali vrijeme je da Igoru Bišćanu, hrvatskom Zidaneu i neopjevanom heroju 2005. godine, netko kaže - opljačkan si, prijatelju.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati