POTPUNI prekid svih sportskih natjecanja, vijesti o odgodama i otkazivanju manifestacija na kojima su trebali nastupiti, teško pogađaju sportaše koji su mahom osuđeni na pokušaje održavanja forme i kondicije u improviziranim uvjetima kod kuće.

Izostanak natjecanja, za koja žive i za koja se inače mukotrpno pripremaju, kao i druženja i zajedničkih treninga sa svojim suigračima, kolegama i trenerima, kod njih mogu stvoriti cijelu paletu neželjenih emocija.

Zato je poznata hrvatska sportska psihologinja Renata Barić, koja radi s brojnim hrvatskim olimpijcima, među kojima su vaterpolska reprezentacija i hit-skijaš Filip Zubčić, povodom vijesti o odgodi Olimpijskih igara u Tokiju na Facebooku objavila poduži status kako bi se obratila svim svojim pulenima i pokušala im pomoći u psihološki teškim trenucima.

Iako je njena poruka upućena prije svega sportašima, u ovim vremenima svatko od nas u njoj može pronaći riječ utjehe, razumijevanja i inspiracije te ga zato prenosimo u cijelosti.

"Slušam svoje sportaše u ovim teškim danima – neki su ljuti, drugi su tužni, neki su prestrašeni i zabrinuti, neki su prazni, a uglavnom su svi zbunjeni. Zbunjeni situacijom koja iz dana u dan sve više liči na neki hororac s lošim scenarijem, zabrinuti zbog nedostatka kontrole nad situacijom, u punom rasponu emocija doživljavaju svoju sudbinu. Što sad? Što da radim? Zašto da išta radim? Do kad ovako? Što će biti sa mnom poslije? Što će biti s mojom formom, mojim tijelom, mojom psihom? Kako ću se vratiti? Hoću li ikad više 'doći na sebe'? Nek ih odgode, samo da ih ne otkažu!.. Stres koji progresivno raste i suočavanje s brojnim emocijama od straha za vlastiti život, bespomoćnosti, nemira, nedostatka optimizma, nezadovoljstva, frustracije, usmjerenosti na negativno do nesanice i fizičkih simptoma poput glavobolje", napisala je izv. prof. dr. sc. Barić pa nastavila.

"U početku se ideja o prisilnoj pauzi možda i ne čini tako strašna, vjeruješ, bit će to brzo gotovo, odmorit ćeš se. No, kako se situacija mijenja iz dana u dan shvaćaš da će sve to potrajati i sve manje vidiš smisao. A kao sportaš ti si vojnik, navikao na režim, red, rad i disciplinu pod određenim uvjetima. Kojih više nema ili su se drastično promijenili. Mnogi nisu u mogućnosti ni približno odrađivati svoje treninge jer nemaju svoje sprave i terene u dnevnom boravku..vježbe na suhom i vježbe snage donekle funkcioniraju, ali svakom je jasno da to nije ni približno isto. Klubovi najavljuju završetke sezona, igračima vise uvjeti ugovora, natjecanja su otkazana. Zdravlje je prioritet i to je svima jasno, ali virusi ne poznaju sportske bitke, ne poznaju četverogodišnja putovanja po raznim morima, valovima i olujama, virusi nisu putovali #premasuncu niti cijeli život sanjali jedan san. Virusi gase – zdravlje i živote, osmjehe i snove, želje i nade, razdvajaju ljude i baš ih briga. Briga virus koji je sat, dan, mjesec i godina, tko se kvalificirao a tko nije, čije je vrijeme došlo i tko koliko ima šanse..sve to postaje trivijalno u kontekstu trenutka."

"No sportaši su ljudi u čijim je životima sport često na vrhu ljestvice vrijednosti i potreba, koji većinu sebe samih grade oko uloge sportaša i odjednom - gube uporište. Plove nekim nepoznatim morem kao brodovi bez sidra, s improviziranom kartom i trenutno bez kompasa, broda punog emocija. I to je u redu. Svaka je ta emocija u redu, ne znati kako se osjećaš je u redu, sve te misli, sva pitanja koja dolaze, potpuno su u redu kao i sve reakcije. Ljudski je i prirodno stati, plakati, gubiti motivaciju ili pak suprotno opsesivno vježbati i pokušati održati privid normalnog, čak i onima koji su navikli biti 'tough', uspješni i nadljudi." 

"Nemojte biti strogi prema sebi, dajte si vremena za prilagodbu i uspostavu novog ritma, jer ono što je do sad funkcioniralo i kako smo do sad radili više nije moguće, spustimo letvicu očekivanja. U svemu pomaže dobro poznati princip, samo ga treba primijeniti na novi sadržaj: napravite radni plan, definirajte tjedne ciljeve i dnevnu rutinu, vježbajte, usmjerite se na proces i ono što je pod vašom kontrolom, njegujte optimizam, koristite vizualizaciju i radite vježbe disanja i opuštanja, a u svakom danu nađite bar jedan razlog za zadovoljstvo. Okrenite se sebi, pokušajte biti svoja bolja verzija i planirajte kako ćete svaki dan to vježbati, zapisujte, vodite dnevnik. Pokušajte nešto za što do sad niste imali vremena. Život nije stao. Kad pogledaš kroz prozor sunce je i dalje žuto, nebo je i dalje plavo i sve izgleda isto, a nije isto. Ali, život ide dalje, sutra je novi dan. Sportski tereni čekaju svoje ljude, natjecanja svoje natjecatelje, olimpijske igre svoje šampione. U životu stalna samo mijena jest, ni pobjeda, ni poraz, ni forma, ni virus..ništa nije stalno. Vojnik se prilagođava terenu i mijenja ratnu taktiku, brod na kraju doplovi do luke, zakrpaju se jedra i otisne se na novo putovanje do prekrasnih novih destinacija koje čekaju", nastavila je Renata Barić i zaključila:

"Ne dajte se i čuvajte se, dragi moji! Niste sami, iako se i vaši treneri slično osjećaju, razgovarajte, planirajte, sanjajte zajedno. I vjerujte! Bit će dobro, svi ćemo biti dobro, vaša će forma biti dobro, vaša tijela zdrava, a vaša glava čvršća. Uvijek ističem važnost mentalnog stava, pa pojednostavnimo. Ovo je u biti trening mentalne čvrstoće. Uprite!"