U EMISIJI HRT-a Nedjeljom u 2 gostovao je Tomislav Ivković, igračka legenda i nekadašnji trener, koji je danas najčešće u ulozi televizijskog komentatora. Kao golman Ivković je branio za Dinama iz Zagreba i Vinkovaca, Crvenu zvezdu, Genk, Sporting Lisabon i druge klubove.

Za reprezentaciju Jugoslavije branio je 38 puta. Iz igračke karijere najviše se pamti po tome što je obranio dva penala Diegu Maradoni, osvajao je titule prvaka s Dinamom i Zvezdom, a nakon umirovljenja okrenuo se trenerskom poslu. Najviše utakmica odradio je na klupi zagrebačke Lokomotive. 

"Hajduk ne mrzi, to je više frustracija"

U razgovoru s Aleksandrom Stankovićem govorio je o sukobima s Ćirom Blaževićem i odlasku iz Dinama u Zvezdu, što je nazvao najtežim danom u životu, a zatim je upitan da se osvrne na današnji odnos i netrpeljivost između dijela navijača Dinama i Hajduka: 

"Odrastao sam u Zagrebu, moji baka i deda došli su iz Dalmacije. Bili su pošteni i marljivi ljudi koji su napravili čuda u privatnom životu. Uvijek su me odgajali da su Dinamo i Hajduk naša dva bratska kluba. Imam toliko prijatelje hajdukovaca, i među igračima u ono vrijeme, danas sve utakmice Dinama i Hajduka gledam zajedno s hajdukovcima u jednom našem kvartovskom kafiću i mržnja mi je neshvatljiva.

Danas je generalno manje strpljenja, manje druženja, mladi sjede za stolom s mobitelima, manje komuniciraju. Ne bih zapravo rekao ni da vlada mržnja, da Dinamo mrzi Hajduk ili Hajduk Dinamo. Kod Hajduka je to više jedna frustracija, tuga, jad i čemer jer ih nema nigdje 19 godina. Ne mogu to prihvatiti, da jedna institucija poput Hajduka nije uspješna."

"Prihvaćam da sam pogriješio"

Ivkoviću mnogi zamjeraju što je posljednji nastup za reprezentaciju Jugoslavije odradio u rujnu 1991., kada je već naveliko trajao rat u Hrvatskoj: "Shvaćam da nekima to nije dobro palo. Prihvaćam to kao grešku. Ja sam totalno apolitičan i u tim nekim situacijama nisam bio upoznat i nisam znao što se sve dešavalo. Kad sam već tamo otišao, išao sam se zahvaliti jednom velikom čovjeku Ivici Osimu i pozdraviti s dečkima koji nisu imali veze s onim što se dešavalo."