HRVATSKA je gotovo dva mjeseca čekala odluku Luke Modrića. Čekali su navijači, čekao je Savez, čekao je novi izbornik Slaven Bilić. U međuvremenu je sve ostalo bilo stavljeno na čekanje. Kao što vjernici na Trgu svetog Petra gledaju prema dimnjaku Sikstinske kapele i čekaju bijeli dim, tako se u hrvatskom nogometu čekao Modrićev znak: ostaje li ili odlazi.

Bijeli dim napokon se pojavio. Modrić nastavlja igrati za reprezentaciju i bit će na Bilićevu prvom popisu za Ligu nacija, u kojoj Hrvatsku čekaju dva susreta sa Španjolskom te utakmice protiv Engleske i Češke. Da je HNS njegov ostanak objavio kao zasebnu vijest samo dva dana prije Bilićeva prvog popisa također nešto govori.

Ne samo o Modrićevoj veličini i statusu, koji nitko razuman ne dovodi u pitanje, nego i o gotovo idolopokloničkom odnosu hrvatskog nogometa prema njemu. Kao da se novi ciklus nije mogao do kraja ni zamisliti dok kapetan nije dao svoj odgovor.

Neke stvari i dalje ne znamo

Iz HNS-ova priopćenja jasno je tek da će se Modrić naći na Bilićevu popisu, ali se puno više toga i dalje ne zna. Ne zna se hoće li Modrić tu biti do kraja Lige nacija i dokad planira igrati za reprezentaciju. Još je bitnije to da se ne zna u kakvoj ga ulozi Bilić vidi.

Moguće je da Modrić svoju veličanstvenu reprezentativnu karijeru nije htio zaključiti ispadanjem sa Svjetskog prvenstva u dalekoj Americi. Možda se želi oprostiti pred svojim navijačima u nešto intimnijoj atmosferi i na to ima potpuno pravo.

Možda je povukao i gospodski potez pa pomogao svom prijatelju i izborniku Biliću. Hrvatsku čekaju tri utakmice s dvije najjače svjetske ekipe u kratkom razdoblju. Da se kojim slučajem svojevoljno odrekao Modrića i izgubio te tri utakmice, već bi u listopadu razularene mase tražile sječu glava i novog izbornika. Možda je Modrić, u tom scenariju, samo gromobran.

Možda ga i Bilić vidi u bitno drugačijoj roli nego Zlatko Dalić. Možda ga vidi primarno kao mentora mlađim igračima i čovjeka koji svojom pojavom održava imidž reprezentacije na besprijekornoj razini. Na kraju krajeva, možda ga vidi i kao igrača koji u posljednjih 15 ili 20 minuta itekako može pomoći Hrvatskoj. Ako ga vidi kao išta više od toga, to je potpuno krivo.

Modrićeva era je završila. Što se prije pomiri s tim, Hrvatska će stvoriti pravu novu generaciju

Modrić više nije onaj iz 2018. kada je prekinuo najveću individualnu dominaciju i duopol u povijesti momčadskih sportova. To već dugo nije vijest. Modrić već 2022. nije bio ni izbliza najbolji igrač Hrvatske na turniru, a na zadnjem Euru i Svjetskom prvenstvu postao je problem.

Njegovo znanje i potez nisu upitni, a samim time ni činjenica da ga se i dalje može koristiti u ograničenoj minutaži kada treba smiriti utakmicu ili se nadati da će nešto iščarobirati i kreirati gol. Ali već dugo vremena on je daleko od vrhunca u oba smjera.

Defenzivno ne može pokrivati veliki prostor, a tu mu nije pomogla ni činjenica da uz sebe na Mundijalu nije imao šesticu. Na lopti je i dalje znalac, ali biologija radi svoje. Prvi korak više nije onako eksplozivan, a mladi i gladni protivnici mu sve češće uspijevaju iščeprkati posjed iz nogu.

Je li Bilić već na startu povukao najgori potez mandata?

Kočiti razvoj neke nove Hrvatske, u kojoj će i ovlasti u ekipi i struktura veznog reda biti bez Modrića, najgori je potez koji Bilić može povući. Hrvatska ima veliku kvalitetu u sredini terena, a ona više ne smije biti podređena navikama i mogućnostima čovjeka koji će uskoro napuniti 41 godinu.

Čak i ako Modrić čudesno uskrsne i pomladi se deset godina u utakmicama protiv Španjolaca i Engleza, Hrvatska će dugoročno od toga imati jako malo. Koliko god bila ekskluzivna, Liga nacija je ipak tek priprema za Europsko prvenstvo. A tamo Modrić s 42 godine neće moći igrati vrhunski nogomet. To je shvatio čak i Ronaldo.

Bilo je prekrasno i bilo je za pamćenje. Ali bilo bi dosta.