Mračna pozadina najvećeg rivalstva u povijesti boksa: Ali je Fraizera nazivao gorilom i čiča Tomom

Mračna pozadina najvećeg rivalstva u povijesti boksa: Ali je Fraizera nazivao gorilom i čiča Tomom

Foto: Getty Images / Guliver Image

SMRT legendarnog boksača Muhammada Alija tjera nas da se sjetimo i njegovog najvećeg rivala u teškoj kategoriji "Smokin" Joe Fraziera, koji je umro u  studenome 2011. godine.

Frazier i Ali odradili su tri legendarna meča u povijesti boksa, a prvi je bio 8. ožujka 1971. u njujorškom Madison Square Gardenu, koji je  poznat kao "borba stoljeća".

Međutim, osim činjenice da je meč sam po sebi u tom trenutku bio vjerojatno najiščekivaniji sportski događaj u svijetu, za dodatnu reklamu i promociju pobrinuo se sam Ali.
 
Osvojio je olimpijsko zlato i mislio je da će se tada nešto promijeniti, no u rodnom gradu i dalje je ostao samo kmica
 
No, da bi dočarali o čemu se točno radilo, potrebno se vratiti nekoliko godina unatrag. Cassius Clay, na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. osvojio je zlatnu medalju. Kad se vratio u rodni Louisville u državi Kentucky, očekivao je da će ga rodni grad dočekati kao heroja, međutim, shavitivši da ni olimpijsko zlato lokalnim bijelom moćnicima ne sjaji toliko koliko im smeta boja njegove kože, razočaran, bacio je medalju u rijeku.
 
Razočaran, počinje se družiti s Macolmom X-om i postaje najprije Cassius X, a onda Muhammad Ali
 
1964. osvojio je svoj prvi naslov svjetskog prvaka kad je u mitskoj borbi srušio Sonnyja Listona, a tada, na vrhuncu slave, Clay je sve više vremena provodio s Malcomom X-om, kontroverznim šefom crnačke organizacije Islamska braća. Pod utjecajem Malcolma X-a, Clay najprije mijenja ime u Cassius X, a onda nešto kasnije u Muhammad Ali.
 

I retorika mu se promijenila. U njegovim izjavama riječi su sve više bile natopljene političkim aktivizmom. Malcolm X je dobro znao da u rukama ima savršeno oružje, koje može za prava crnaca napraviti više nego bilo tko prije njega u povijesti. U to je vrijeme bjesnio rat u Vijetnamu i jedan od ključnih detalja u Alijevoj biografiji dogodio se 1967. na regrutaciji u Houstonu.
 
''Nikad me nijedan Vijetkongovac nije nazvao crnčugom'', rekao je Ali i odbio ići u rat
 
''Nikad me nijedan Vijetkongovac nije nazvao crnčugom'', papagajski je ponavljao Ali, dajući naslutiti što će se dogoditi na vojnoj prozivci. Naravno, četiri je puta odbio istupiti, što je bilo dovoljno da mu oduzmu boksačku licencu i zatvore ga kao dezertera.
 
E sad, tu dolazimo do uloge Joea Fraizera.
 
Frazier je Alija u zatvoru financisjki pomagao, a od Nixona je tražio ukidanje prvakove suspenzije i vraćanje licence
 
Fraizer, premda mu se nudilo da uskoči u cipele Muhammada Alija, odbio je sudjelovati u sramotnoj detronizaciji Alija. Štoviše, dok je ovaj bio u zatvoru pomagao je ga je financijski, a svoj ugled je koristio kako bi ishodio ukidanje sramne presude i povratak Alija u ring.
 
Tri godine kasnije Vrhovni sud države New York proglasio je suspenziju nezakonitom i Muhamed Ali je s dvije povratničke pobjede, protiv Quarryja i Bonavene, napokon dobio priliku da vrati svoj ukradeni pojas.
 
U međuvremenu, okolnim i dužim putem, ''Smocking'' Joe je ipak došao do naslova prvaka svijeta, pobijedivši najprije Bustera Mathisa, a onda i Jimmyja Ellisa.
 
Sve od tog trenutka cijeli je svijet čekao njegovu borbu s Muhamedom Alijem, meč koji će dati odgovor na pitanje tko je istinski šampion i koji je, i prije nego što je dogovoren, nazvan Fight of The Century.
 
Ali je stvar prebacio na sukob rasa i bivši prijatelj je postao gorila i čiča Toma
 
Premda obojica crnci, Ali i Fraizer bili su u percepciji javnosti na sasvim opozitnim polovima. Ali je smatran herojem crne, liberalne i napredne Amerike, dok je pak Fraizer, koji nikad nije ni krio svoja patriotska uvjerenja, u javnosti prikazan kao crnac u službi bijelog gospodara.
 
Sve do tada Ali i Fraizer bili su više od prijatelja, bili su braća, no tada novi heroj crne rase, na valu radikalne struje Islamske braće, radikalno mijenja retoriku i Fraizer odjednom postaje smrtni neprijatelj.
 
Ali je cijelu stvar okrenuo na rat rasa, predstavljajući sebe kao prvaka Crnog svijeta, a Fraziera kao prvaka Bijelog, čiča Tomu, poslušnog slugu bijelog kapitala koji je podmuklo ukrao njegovu titulu.
 
Amerika se u trenutku podijelila, valjda najdrastičnije još od Građanskog rata. Nitko u SAD-u nije bio ravnodušan prema onome što se upravo događalo pred njihovim očima, svatko je gurao na svoju stranu, a dok je lajavi Ali svojim bizarnim izjavama samo dolivao ulje na ionako užarenu atmosferu, Fraizeru nije bilo ništa jasno. Joe se, zbunjen iznenadnim bijesom bivšeg prijatelja, bezuspješno trudio objasniti kako je odbio dati legitimitet Alijevoj suspenziji i kako je čak išao direktno kod predsjednika Nixona, tražeći da se Ali vrati u ring.
 
Ipak, ništa nije pomoglo. Ali više nije mogao, ali nije ni htio natrag. Povratka na staro nije bilo, a Ali je noć uoči borbe čak došao pred hotel u kojem je bio smješten Fraizer, vrijeđajući ga i pucajući iz pištolja.
 
Kad su udarili na Fraiezerova sina, ''Smocking Joe'' je pukao
 
Fraizerov sin u svom je društvu bio izopćen. Dojučerašnji prijatelji i školske kolege iživljavali su se na klincu, gledajući u njemu njegovog oca, koji je po njima bio izdajnik svoje rase. Tu je Joe pukao i u tom trenutku nitko na svijetu nije želio tu borbu više od njega. A za sve kriva bila pogana jezičina Cassiusa, pardon, Muhammad Alija.
 
Bio je to početak najvećeg rivalstva u povijesti boksa.
 
Ali je bolje krenuo u meč, ali je Frazier dominirao većim dijelom dvoboja i na kraju je nakon 15 rundi pobijedio jednoglasnom odlukom sudaca. Frazier je tako nanio prvi poraz Muhammadu Aliju u njegovoj profesionalnoj karijeri, a nakon meča  obojica su završili u bolnici.
 

Uzvrat je ponovno bio u Madison Square Gardenu, 28. lipnja 1974. godine. U izjednačenoj borbi Ali je dobio taj meč na bodove nakon 12 rundi, ali Frazier je do smrti tvrdio da su ga suci pokrali.
Dvojica velikana ponovno su se susrela 1. listopada 1975. na Filipinima u jednom od najslavnijih sportskih događaja 20. stoljeća, kasnije prozvanim "Triler u Manili".
 
Uoči meča Ali je u svom poznatom stilu vrijeđao Fraziera, nazvavši ga gorilom. I tijekom samog dvoboja Ali je tzv. "trash-talkom" pokušavao izbaciti iz ravnoteže Fraziera.
 
''It will be a killa, and chilla, and a thrilla, when I get the gorilla, in Manila'', u studiju je s lutkom gorile mahao Ali pred zaprepšaćenim Frazerom, oponašajući glasanje majmuna. Tada je došlo i do fizičkog sukoba.
 

Meč je bio zakazan na 15 rundi, a u dvorani je temperatura bila blizu 50 stupnjeva Celzijusa i ogromna sparina. Čak su i gledatelji jedva mogli disati. No, Frazier i Ali odradili su 14. rundi, po mnogima, najboljeg meča u povijesti boksa.
 
Opet je Ali bio bolji u početnim rundama, ali Frazier je brzo preokrenuo situaciju svoju korist. No, veliki Frazierov problem bila je ozljeda lijevog oka, koju je zaradio prije deset godina na treningu i zamalo je ostao slijep na to oko.
 
Tijekom borbe Frazier je zaradio otekline na oba oka i od završetka desete runde njegov trener Eddie Futch nagovarao ga je da preda borbu, jer se je bojao da bi nastavak meča bio katastrofalan za njegovo zdravlje. Frazier je to uporno odbijao, ali nakon 14. runde Eddie Futch je odlučio prekinuti meč iako je Frazier želio odraditi posljednju rundu borbe.
 
Ispostavilo da je trener Futch pogriješio, jer je Ali bio toliko izubijan da se nije mogao ustati sa stolice i bio je spreman predati borbu. I tako je Muhammad Ali dobio meč, ali poslije je izjavio da je u tom dvoboju bio najbliže smrti.    
 
Ali je tražio oprost, ali ga nikad nije dobio
 
Na kraju ispada da je Frazier bio bolji u sva tri meča protiv Alija, ali je samo jednog dobio.
 
Godinama poslije, Ali se primirio, govorio je da je pogriješio što je na tako prljav način udario na bivšeg prijatelja i tražio je oprost, no ''Smocking'' Joe, koji je umro prije pet godina, otišao je u vječnost, a da nikad nije više progovorio s Alijem.

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara