DO KRAJA regularnog dijela NBA sezone ostalo je još nešto više od mjesec dana, ali već je prilično jasno da će titula za najkorisnijeg igrača lige ostati na Balkanu, osim ako birači iz američkih medija ne shvate cijelu ovu sezonu kao presedan u kojem su dopušteni i drugi presedani.

Jedna je opcija da treći put zaredom tu nagradu osvoji grčki reprezentativac Giannis Antetokounmpo, što bi bio pothvat kakav su ostvarivale samo najveće legende i također svojevrsni presedan. Druga je opcija, a ujedno i praktički jedina koja ispunjava sve kriterije u izboru za MVP-ja, Nikola Jokić.

Tijekom ove zakašnjele i skraćene NBA sezone puno se imena vrtjelo među najizglednijim kandidatima, ali onda su jedan po jedan počeli otpadati zbog ozljeda. U 40 godina otkad predstavnici medija glasaju za MVP-ja Allen Iverson je 2001. jedini osvojio ovu titulu s dvoznamenkastim brojem propuštenih utakmica (11), a barem trojica Jokićevih protukandidata - Joel Embiid, LeBron James i James Harden - već su izostala ili će izostati s više. I to u sezoni koja je s tradicionalne 82 skraćena na 72 utakmice, pa je udio propuštenih susreta još i veći.

Što se traži od MVP-ja?

Dostupnost je jedna od najvažnijih kvaliteta u ovom izboru, zajedno sa statističkom izvrsnošću, momčadskim uspjehom i narativom pojedinog kandidata.

Od petorice najizglednijih kandidata najjači narativ ima LeBron, koji i s 35 godina briljira i postao bi najstariji MVP u povijesti. Njemu bi to bio peti trofej, ali prvi nakon 2013. godine.

Statističku izvrsnost imaju svi, inače ne bi ni bili kandidati za MVP-ja. Momčadski uspjeh zasad je na strani Srbinovih protukandidata s Istoka jer se Embiidova, Giannisova i Hardenova momčad izmjenjuju na prva tri mjesta te konferencije. Međutim, i Jokićevi Denver Nuggetsi su krenuli u pobjednički niz od sedam utakmica nakon što su posljednjeg dana roka za razmjene doveli Aarona Gordona kao dio slagalice koji im je nedostajao i već su se popeli do četvrtog mjesta na Zapadu.

Jokić je u Top 10 skoro svih statističkih kategorija

Jokić je od svih glavnih kandidata daleko najdostupniji. On je igrao na svakoj od 51 dosadašnje utakmice Nuggetsa. I to kako...

U skoro svim bitnim statističkim kategorijama Jokić je među najboljih 10 u ligi ili barem na samom rubu ulaska. Osmi je strijelac s 26.3 poena, osmi skakač (10.9), peti asistent (8.7), deseti u osvojenim loptama (1.5), jedanaesti u postotku šuta (57.1%), šesnaesti u postotku trica (42.2%), a i učinkovitost s linije slobodnih bacanja od 85.8% za svaku je pohvalu. Drugi je po broju triple-doubleova (12), a po double-doubleovima je uvjerljivo prvi s 45, što znači da ih nije ostvario na samo šest utakmica.

Grafika: SofaScore za IndexSport

Postoje razne formule kojima Amerikanci dolaze do jedne brojke koja odražava cijelu statistiku pojedinog igrača, a Jokić je na samom vrhu u dvije najvažnije. Njegov PIE (Player Impact Estimate, odnosno procijenjeni utjecaj igrača) je 20.0, ispred Giannisa i LeBrona (po 19.4), a u koloni Efficiency (učinkovitost) na NBA.comu je uvjerljivo prvi s 36.4, s tim da još samo Antetokounmpo i Harden od svih igrača u ligi imaju iznad 30.

Do sada uopće nismo spomenuli ostale kandidate, kao što su Damian Lillard, Stephen Curry ili Luka Dončić, koji također igraju fantastične sezone i ozljedama gore spomenutih superstarova uspinju se na ljestvicama favorita za MVP-ja, i baš ni jednog igrača Utah Jazza i Phoenix Sunsa, dviju momčadi s najboljim omjerima u cijeloj ligi.

Svi oni imaju barem po jedan izraženi nedostatak u ovom izboru. Zapravo, jedini igrač kojem se ne može baš ništa prigovoriti je Nikola Jokić.

Giannis je opet izvrstan, ali ne toliko da uđe među velikane

U načelu, ništa se ne može prigovoriti ni Greek Freaku, koji ne igra ništa slabije nego u protekle dvije sezone u kojima je izabran za MVP-ja. Međutim, baš mu je ta činjenica najveći neprijatelj u ovogodišnjem izboru. Ne bi trebala biti, ali iz istog je razloga LeBron James posljednji put MVP-jem proglašen još 2013. Glasačima je jednostavno dosadio.

U NBA povijesti samo su tri igrača triput zaredom proglašena najkorisnijim igračima - Bill Russell (1961. - 1963.), Wilt Chamberlain (1966. - 1968.) i Larry Bird (1984.- 1986.). Dakle, nitko u posljednjih 35 godina. Čak je i Michael Jordan 1993. uskraćen za taj pothvat kad je titula dodijeljena Charlesu Barkleyju, a u srednjoj od druge tri šampionske sezone odnio mu ju je Karl Malone. LeBron je bio MVP četiri puta u pet godina, ali ne i triput zaredom jer su mu 2011. glasači pretpostavili Derricka Rosea.

Grafika: SofaScore za IndexSport

Na gornjoj grafici vidi se da su Giannisove brojke vrlo slične onima iz prethodnih dviju sezona. Bucksi su tada, doduše, oba puta bili prva momčad Istoka, a ove su treći, ali budu li blizu samog vrha po broju pobjeda, to mu ne bi trebala biti otegotna okolnost.

No stečena reputacija bi mogla. Antetokounmpo je nakon obje MVP sezone izgorio u doigravanju. I on i Bucksi su podbacili, pa dok se ispadanje od Toronta u finalu Istoka 2019. moglo pregrmjeti kao prvi neuspjeh u pravom pohodu na prsten, lanjski debakl protiv Miamija u drugom krugu već je donio dovoljan uzorak da ih se proglasi igračem i klubom za samo regularni dio sezone, što u NBA ligi nitko ne želi.

On ima visoku dostupnost, propustio je šest od 51 utakmice, među kojima i posljednje tri zbog lakše ozljede koljena. Brojke su mu i dalje vrhunske, ali momčadski uspjeh u odnosu na prošlu sezonu te spomenuti narativ kiksera u play-offu i nedovoljnih zasluga za "hat-trick" ovih nagrada minusi su mu u ovogodišnjem izboru.

Embiida, Jamesa i Hardena ozljede su izbacile iz konkurencije

U prvom dijelu sezone Joel Embiid djelovao je kao glavni kandidat, a odmah uz bok bio mu je LeBron James. Međutim, njihovim su kandidaturama velik udarac nanijele ozljede.

Embiid igra najbolju sezonu karijere s prosjekom od 29.9 koševa i daleko najboljim postocima šuta u karijeri (52.1% iz igre, 39.4% za tricu). Na liniju slobodnih bacanja ide 11.9 puta po utakmici, više nego bilo tko u posljednjih 10 godina, čak i nego "kralj slobodnjaka" James Harden posljednjih godina u Houstonu.

Brojke su mu vrhunske, kao i momčadski uspjeh, jer Philadelphia se s Brooklyn Netsima bori za prvo mjesto na Istoku. Čak je i narativ na njegovoj strani jer, nakon ozljeda zbog kojih je na NBA debi čekao dvije godine, slomljenog srca nakon poraza u doigravanju 2019. ONIM košem Kawhija Leonarda te prošlosezonskog debakla metlom protiv Bostona u bubbleu, kamerunski centar konačno djeluje spreman voditi Sixerse do najvećih dosega.

Međutim, on je zbog ozljeda propustio već 18 od 51 utakmice svoje Philadelphije i tek se nedavno vratio nakon trotjednog izbivanja, a očekuje se da će zbog predostrožnosti do kraja sezone još nekoliko puta odmarati. Trenutno ga čak ni nema na ljestvicama statističkih lidera jer nije odigrao dovoljno utakmica da uđe u konkurenciju. Pa kako onda može biti u konkurenciji za MVP-ja?

Slična je priča s LeBronom Jamesom, kojem je dostupnost jedna od najvećih u nizu vrhunskih kvaliteta jer samo je jedanput u karijeri pretrpio ozbiljniju ozljedu. I s 35 godina je na vrhunskoj razini, pa iako je jasno da ne igra ni izbliza onakvim intenzitetom kao u doigravanju, postiže 25.4 koša, a prosjeci od 7.9 koševa i asistencija veći su mu od prosjeka karijere u objema kategorijama (7.4). 

Praktički je samostalno nosio Lakerse nakon ozljede Anthonyja Davisa, ali njegove šanse doživjele su velik udarac nakon nesretnog iskretanja gležnja, zbog čega je propustio posljednjih 10 utakmica (ukupno 11 u sezoni) i propustit će ih barem još toliko prije povratka.

Grafika: SofaScore za IndexSport

Njihovim su ozljedama akcije narasle Jamesu Hardenu, koji je blistao nakon siječanjskog trejda u Netse. Prilagodio se bolje nego što je itko mogao i zamisliti te se nametnuo kao lider i ključni igrač Dream Teama okupljenog u Brooklynu, posebno u skoro dvomjesečnom razdoblju bez Kevina Duranta.

Bradu se na početku sezone uopće nije uzimalo u obzir kao kandidata zbog narativa kojim je dominirao ružan rastanak s Houston Rocketsima te činjenica da se pridružio drugim zvijezdama i tako si automatski srušio statistiku. 

Iako zaista zabija 10 koševa manje nego u posljednje dvije sezone u Houstonu, ostalo se nije promijenilo. Štoviše, briljira kao dirigent i predvodi NBA ligu s 10.9 asistencija po utakmici. Netsi su s Hardenom na parketu dobili 27 od 34 utakmice, a bez njega samo devet od 18.

Međutim, čak i kad bi mu glasači oprostili Houston, i njega bi mogle koštati propuštene utakmice. U ponedjeljak mu je stradala zadnja loža pa bi i on mogao pretjerati s izostancima. Sljedeći pregled mu je krajem idućeg tjedna, a usporedbe radi, njegov suigrač Durant zbog iste je ozljede mirovao skoro dva mjeseca. Hardenova se ne čini tako ozbiljna, no Netsi ga sigurno neće forsirati da se prerano vrati jer ga žele potpuno spremnog za doigravanje, a imaju više nego dovoljno drugog oružja da im olakšaju njegovo odsustvo. Dosad je propustio šest utakmica ove sezone, a izostane li s još desetak, neće imati nikakve šanse da drugi put u karijeri postane MVP.

Lillarda, Dončića i Curryja eliminira pozicija na tablici

Osim ove petorice, još je nekoliko vrlo istaknutih kandidata, no njihov je zajednički problem momčadski uspjeh. Damian Lillard s Portlandom i Luka Dončić s Dallasom drže tek šesto i sedmo mjesto Zapada, a Stephen Curry i Golden State su tek deseti, na posljednjem mjestu za play-in.

Grafika: SofaScore za IndexSport

Svi oni imaju vrhunske statističke sezone, odigrali su gotovo sve utakmice, a imaju i adekvatan narativ, pogotovo Curry koji čudesnim izvedbama drži Warriorse na životu. No pozicije njihovih momčadi drže ih bez realnih izgleda. 

MVP izuzetno rijetko dolazi izvan dviju najboljih momčadi konferencije, a gotovo nikad izvan četiri. Iznimka je 2017. bio Russell Westbrook, čiji je Oklahoma City bio tek šesti, ali on je postao prvi čovjek s triple-double prosjekom nakon Oscara Robertsona 55 godina ranije. Westbrook je isto ponovio i iduće dvije sezone, ali to više nije bio pothvat neviđen 55 godina, nego pothvat viđen prošle godine. Westbrookov poučak može se primijeniti i u ovogodišnjem Giannisovu lovu na treći uzastopni trofej.

Predstavnici dviju najboljih momčadi

Konačno, posljednja kategorija u ovogodišnjoj utrci za MVP-ja postoji zbog neobične situacije u kojoj dva najbolja omjera lige imaju klubovi bez istinske superzvijezde, pa čak i izražene prve zvijezde momčadi - Utah i Phoenix. Budući da najbolje momčadi redovito imaju ozbiljne kandidate za MVP-ja, bilo bi suludo ne spomenuti i njih. 

Donovan Mitchell najbolji je strijelac Džezera, ali ključ njihova uspjeha je Rudy Gobert, koji praktički samostalno drži njihovu obranu te je najizgledniji kandidat za obrambenog igrača godine.

Devin Booker prvi je strijelac Sunsa, ali njihovu su mladu momčad koja je lani blistala u bubbleu počeli ozbiljno shvaćati tek dolaskom Chrisa Paula, jednog od najboljih razigravača svih vremena. On ih je iz odlične mlade momčadi pretvorio u drugu ekipu Zapada i silu koju je nemoguće zanemariti u doigravanju.

Grafika: SofaScore za IndexSport

Ipak, ni Gobert ni Paul nemaju ni približno adekvatnu statistiku da bi bili ozbiljni kandidati za MVP-ja bez obzira na momčadske rezultate.

Tri stvari mogu ugroziti Jokića

Kad se sve zbroji i oduzme, svaki od ove desetorice ima određene nedostatke u izboru za najkorisnijeg igrača NBA lige. Ali Jokić ih ima najmanje, ili još bolje rečeno, njegove je najlakše zanemariti.

Nastavi li ovim ritmom i završi sezonu bez ozljede, a ni jedan od ostalih kandidata ne stigne napraviti nekakav povijesni uspjeh u preostalih četrdesetak dana (npr. Giannis do kraja sezone postiže triple-doubleove s 40 koševa, a Bucksi se vrate na vrh Istoka), Jokić mora biti MVP. Sve ostalo je pljačka.

Treći scenarij koji bi mu mogao oduzeti taj trofej je da glasači u ovoj čudnoj pandemijskoj sezoni, u kojoj se zbog prekratkih priprema momčadi nisu stigle uigrati, u kojoj testovi na koronavirus svake večeri kroje sastave i ponekad odgađaju utakmice, ne odluče biti blaži u kriteriju propuštenih utakmica. Ali čak i u takvom raspletu srpski centar ima i više nego dobre šanse.