MANCHESTER CITY i Chelsea u subotu u 21 sat u Portu igraju finale Lige prvaka.

Cityju je to prva šansa da osvoji naslov najbolje momčadi u Europi, dok je Chelseaju sutrašnja utakmica treći finale Lige prvaka od kad ga je 2003. godine preuzeo Roman Abramovič. Njegov klub je 2008. u Moskvi na penale izgubio od Manchester Uniteda, a četiri godine kasnije je on tako šokirao Bayern u finalu u Münchenu i osvojio svoju prvu titulu u Ligi prvaka.

Chelsea je danas jedan od najvećih europskih klubova, za što je najzaslužniji upravo Abramovič, koji je u momčad sa Stamford Bridgea upucao vlastite milijarde i potpuno preporodio klub. No, velik dio zasluga ide i jednom Dancu koji je davno pao u zaborav. Bez njega ne bi bilo ni Moskve ni Münchena ni Porta. Chelsea ne bi doveo ni Didiera Drogbu ni Franka Lamparda, ne bi se nizale ni titule prvaka, a Stamford Bridge ne bi bio jedna od najpoželjnijih destinacija za igrače iz čitavog svijeta.

Tog 11. svibnja 2003. godine Chelsea je bio na prekretnici. Klub je postajao financijski sve nestabilniji, budućnost je bila neizvjesna, a u zadnjem kolu Premiershipa na Stamford Bridgeu gostovao je Liverpool. Ta dva kluba bila su izjednačena na 64 boda, Chelsea je imao bolju gol-razliku i nije smio izgubiti ako je želio sljedeće sezone igrati u Ligi prvaka.

Cudicini, Desailly, Stanić, Le Saux...

Ono što igrači uoči utakmice nisu znali, jest činjenica da se sprema prodaja kluba i da će izvjesni Rus Roman Abramovič kupiti klub samo ako se plasira u Ligu prvaka. Chelseajevi navijači reći će da je to bila zadnja "romantična" momčad sa Stamford Bridgea. Na golu Cudicini, otraga Melchiot, Gallas, Desailly i Babayaro, u vezi Gronkjaer, Petit, Lampard i Le Saux, a u napadu Hasselbaink i Gudjohnsen. S druge strane branio je Dudek, a ispred njega su bili Carragher, Hyypia, Traore i Riise. Ispred njih Diouf, Gerrard, Murphy i Diao, a u napadu Baroš i Owen. Na klupi Chelseaja, između ostalih, Mario Stanić, a na klupi Liverpoola Igor Bišćan.

Krenulo je očajno za Chelsea. Igrala se 11. minuta kad je Danny Murphy izveo slobodan udarac, a Sami Hyypia glavom zabio za vodstvo Liverpoola. Tko zna kako bi se povijest razvila i što bi se dogodilo s Chelseajem da Claudio Ranieri tog popodneva nije u momčadi imao Jespera Gronkjaera, neobično dansko desno krilo i čovjeka koji će postati jedan od najvažnijih likova u povijesti kluba.

Gronkjaer, koji se rodio u Nuuku na Grenlandu, odakle je otišao kao dijete u Dansku, bio je toliko brz kao dijete da su obitelji savjetovali da bude sprinter, a ne nogometaš. U Chelsea je došao 2000. godine iz Ajaxa za osam milijuna eura. Bio je najskuplji danski nogometaš u povijesti, ali nikad u Chelseaju nije ispunio očekivanja kluba i navijača. Došao je u rujnu 2000. godine, i to ozlijeđen i sve do siječnja nije odigrao utakmicu. 

Samo Caniggia i Gronkjaer

"I ja sam bio ozlijeđen u to vrijeme, pa smo on i ja zajedno trenirali. Igrao sam u karijeri s puno velikih igrača, ali nikad nisam vidio takvu brzinu kakvu su imali Claudio Caniggia i on. To je bilo nevjerojatno. Nije bio toliko brz u prvih nekoliko metara, ali ako si mu ostavio dvadeset ili trideset, nisi imao šanse protiv njega. U to vrijeme je u Engleskoj bilo dosta prostora jer se nije igralo tako kompaktno kao danas, i masakrirao je momčadi koje su mu ostavljale mjesta. Bio je u početku nerješiva enigma za protivnike. Sam je razvaljivao protivnike, a onda su ga počeli duplirati. Kad si ga zatvorio, nije imao tehniku da se izvuče, ali kad je imao autoput ispred sebe - doviđenja", prisjetio se za Index Mario Stanić koji je dijelio svlačionicu s Gronkjaerom.

Claudio Ranieri muku je mučio s nestabilnom formom danskog majstora, koji je, kad je imao svoj dan, izgledao kao ponajbolji igrač na svijetu. No, takvih dana je bilo vrlo malo, ali sav dug Ranieriju i Chelseaju Gronkjaer je vratio u samo 13 minuta utakmice protiv Liverpoola.

Samo tri minute nakon što je Hyypia zabio, Gronkjaer je savršeno nabacio Desaillyju, koji glavom pogađa Dudekov kut za 1:1. Trinaest minuta kasnije Danac je sve riješio. Na kutu šesnaesterca je sa sebe otresao Riisea i onda krasnim udarcem lijevom nogom pogodio suprotni kut za 2:1 i potvrdu Chelseajeva ulaska u Ligu prvaka.

Bio je to Chelseajev "gol od milijardu funti", kako su ga prozvali engleski mediji kad je šest tjedana nakon te utakmice Ken Bates prodao klub Abramoviču za 140 milijuna funti. 

"Mi u klubu stvarno nismo imali pojma da će se to dogoditi, jer je očito informacija bila jako dobro čuvana. Ja sam bio jako dobar s Gianfrancom Zolom, ali ni on nije imao pojma o tome da će doći novi vlasnik. Znam da je Abramovič kao jedan od uvjeta postavio da Zola mora ostati u klubu, ali on je već sve dogovorio s Cagliarijem. Abramovič je otišao tamo po njega, ali Gianfranco nije želio pogaziti riječ koju je dao Talijanima. Eto, ni on nije znao da će Abramovič doći. U to vrijeme se pisalo da je Chelsea na rubu bankrota, ali ja takav dojam nisam imao. Nikad plaća nije kasnila ni dan, a ako bi dan isplate pao na vikend ili praznik, bilo bi uplaćeno dan ranije. Možda budžet pred kraj nije bio onakav kakav su tadašnji vlasnici željeli, ali nije bilo problema. Jasno da je dolaskom Abramoviča počela potpuno nova era", rekao je Stanić.

Rekonstrukcija momčadi za 170 milijuna eura

Tog ljeta Abramovič je kupio čak 11 novih igrača. Iz Intera je za 26 milijuna eura stigao Hernan Crespo. Blackburnu je 24.5 milijuna eura platio Damiena Duffa, Unitedu 21.5 milijun za Juana Sebastiana Verona, a Realu 20 milijuna za Clauda Makelelea i 10 za Geremija. Iz Parme je za 19 milijuna eura stigao Adrian Mutu, iz Southamptona Wayne Bridge za 10.5 milijuna, iz West Hama Joe Cole za 10 i Glen Johnson za 8.3 milijuna, a iz Bordeauxa je stigao Aleksej Smertin za 5.5 milijuna eura.

"Nisam očekivao da će se dogoditi nešto spektakularno promjenom vlasnika, ali najednom su počeli stizati svi najbolji svjetski igrači. Mislim da nitko od nas koji smo do tad bili u klubu nije bio siguran za svoju poziciju u momčadi. Bili smo u trening-kampu u jednom malom mjestu u Italiji i svi su bili na telefonima s menadžerima i vagali su opcije. Najednom smo postali kandidati za naslov prvaka i Ligu prvaka. Sve se promijenilo", rekao je u jednom intervjuu Gronkjaer.

Do njegova gola Liverpoolu Chelsea je bio klub koji je zadnjih godina uvijek bio tu negdje, ali nikad dovoljno dobar da skoči na vrh. Svoj jedini naslov prvaka osvojio je davne 1955. godine, a u Europi je imao dva naslova u Kupu kupova 1971. i 1998. godine. Sad se preko noći sve promijenilo.

U prvoj sezoni pod Abramovičevim vodstvom Chelsea bi vjerojatno osvojio naslov prvaka da nije bilo Arsenea Wengera i njegovih "Invinciblesa". Savršeni Arsenal osvojio je naslov bez poraza i s 11 bodova prednosti baš ispred Chelseaja. No, časni poraz u prvenstvu i ispadanje u polufinalu Lige prvaka od Monaca nije bilo dovoljno Romanu Abramoviču. U ljeto 2004. godine smijenio je Ranierija i doveo Josea Mourinha. 

Tu su se dijametralno razišli putevi Chelseaja i njegova spasitelja Gronkjaera. Chelsea će s Mourinhom osvojiti dva uzastopna naslova prvaka, a Danac će u te tri sezone promijeniti tri kluba. U ljeto 2004. ga je za 2.5 milijuna eura kupio Birmingham City, koji ga je već u prosincu za isti iznos prodao Atleticu. U Španjolskoj se Gronkjaer nije snašao, pa je već sljedećeg ljeta otišao u Stuttgart za šest milijuna eura, kako bi igrao sa suigračem iz reprezentacije Jonom Dahlom Tomassonom. 

Kraj karijere i ulazak u tamu

Bundesligaš je imao velike ambicije pod vodstvom Giovannija Trapattonija, ali je sezonu završio na skromnom devetom mjestu, a Gronkjaer i Tomasson su javno prozivali Trapattonija zbog "kukavičkog nogometa". Ljubav sa Stuttgartom je pukla i Danac se vratio kući te je od 2006. do 2011. godine igrao u Kopenhagenu, s kojim je osvojio četiri naslova prvaka i pomogao je klubu da postane vrlo ozbiljan sudionik europskih natjecanja.

"Nadam se da ću moći normalno trčati nakon što odigram zadnju utakmicu. Veselim se životu bez bolova. Potrošen sam, ali ne do kraja", rekao je kad je nekoliko tjedana prije kraja sezone 2010./2011. najavio da odlazi u mirovinu.

Gronkjaer je nakon završetka karijere počeo raditi kao stručni komentator na televiziji. Fizičke ozljede su nestale, ali su se pojavile one psihičke. Od 2016. do ove godine Gronkjaer se liječio od teške depresije.

"Nisam uopće bio svjestan da idem preko ruba. U početku sam samo bio jako umoran, a onda je postajalo sve teže i teže. Imao sam strašne glavobolje i sate sam provodio tako da sam buljio u zid. Nisam mogao gledati televiziju ni slušati muziku. Počela mi je otpadati kosa, javio mi se i osip i imao sam problema s vidom. Rekao sam supruzi da moram potražiti pomoć", otkrio je nedavno Gronkjaer, koji je neko vrijeme proveo i u psihijatrijskoj ustanovi.

No, prije nešto manje od dva mjeseca objavio je da je potpuno zdrav. Na Twitteru je postavio fotografiju tableta koje je uzimao gotovo četiri godine i koje su mu pomogle da ponovno bude onaj stari Jesper.

Tako je Danac dobio najveću utakmicu u svojem životu točno 19 godina nakon što je dobio najvažniju u povijesti kluba koji u Portu traži svoj drugi naslov europskog prvaka.