ARSENAL je u posljednjih 10 utakmica Premiershipa zabilježio samo jednu pobjedu i nalazi se na 15. mjestu ljestvice. Momčad Mikela Artete samo je četiri boda iznad zone ispadanja i 12 bodova daleko od četvrtog mjesta koje vodi u Ligu prvaka naredne sezone.

O poraznim Arsenalovim brojkama iz ove sezone može se pisati još mnogo, ali sve stane u podatak koji kaže da ovakav pad londonskog kluba nije zabilježen još od sezone 1974./75.

"Boli me neka stvar za ove brojke"

I taj podatak ne bi bio toliko zabrinjavajuć za klub da se ova sezona može promatrati kao incident. Chelsea je, primjerice, u sezoni 2015./16. završio deseti, ali bilo je jasno da će se brzo vratiti na vrh jer je sezonu prije toga bio prvak Engleske. Povratak se i dogodio pa je Stamford Bridge 2017. godine ponovno slavio naslov prvaka..

Arsenal je titulu engleskog prvaka posljednji put osvojio 2004. godine, prošle sezone bili su osmi, dok od sezone 2015./16. nisu igrali u Ligu prvaka. Pad traje godinama i velika kriza Arsenala nije došla naglo. Najgore za klub je to što nitko ne može reći da će kriza naglo i proći.

Postavljaju se dva pitanja: kako je Arsenal pao tako nisko i je li Arteta trener kojem trebaju i dalje vjerovati?

Za početak je bitno znati da je vlasnicima Arsenala financijska stabilnost kluba najvažnija. Nedostatak velikih rezultata još u eri Arsena Wengera za njih nije bio problem jer su stalno poslovali u plusu. Klub je redovno igrao Ligu prvaka u kojoj je stizao barem do osmine finala, s vremena na vrijeme skupo je prodavao najveće talente, a zarađivao je i ogromne novčane iznose od TV prava.

O tome je govorio i Robin van Persie koji je u Arsenalu igrao do 2012. godine, kada je otišao u Manchester United i s novim klubom osvojio svoj jedini naslov engleskog prvaka.

"U Arsenalu nisam osjećao da imamo razinu da se možemo natjecati za velike stvari. Jednog dana predsjednik kluba mi je pokazao koliko je klub zdrav, ukazujući na pozitivne trendove. Kazao sam mu: 'Boli me neka stvar za ove brojke. Želim osvojiti Premiership'", kazao je Van Persie tadašnjem predsjedniku kluba Peteru Hill-Woodu.

Ova izjava najkraće i najbolje opisuje filozofiju kluba koja je nekad bila bitno drugačija, a evidentno je da se promijenila nakon izgradnje stadiona Emirates 2006. godine. 

Promjena stadiona odredila je sudbinu kluba, a Wengerov odlazak nije bio jedini udarac

Arsenal je od 1998. do 2004. godine svaki put osvajao prvo ili drugo mjesto u ligi, pri čemu je tri puta osvojio titulu prvaka i četiri puta naslov u FA kupu. Titulu 2004. godine osvojio je bez poraza, što još nitko nije uspio u eri Premiershipa. 

Nakon što se klub posvetio izgradnji novog stadiona, bilo je jasno da će rezultati trpjeti, ali nitko nije mogao očekivati da Arsenal od tada neće biti prvak Engleske i da će danas biti tako blizu dna tablice. Legendarni Wenger je znao da će biti teško nakon što je klub izgradio novi stadion u koji je uložio oko 400 milijuna funti.

"Ako pogledate gdje su završili drugi engleski klubovi koji su izgradili novi stadion, onda ćete vidjeti koliko je teško. Znao sam da će to biti najosjetljiviji period kluba", kazao je Wenger još 2014. godine.

Ipak, Wenger je uspijevao održavati Arsenal među četiri najbolje momčadi Premiershipa, ali nakon njegovog odlaska 2018. godine vidjelo se koliko je i to težak zadatak.

Iz današnje perspektive izgradnja Emiratesa bila je znak da su Arsenalu značajno smanjene šanse za osvajanjem nove titule Premiershipa, a odlazak Wengera ispostavio se kao trenutak nakon kojeg će klub pasti još niže.

U Arsenalu su na primjeru Manchester Uniteda nakon odlaska Sir Alexa Fergusona znali koliko je teško zamijeniti čovjeka koji je u klubu proveo 22 godine, ali ni to nije bio jedini problem. Baš kao što je United, pored Fergusona, ostao i bez izvršnog direktora Davida Gilla, tako je i Arsenal nedugo nakon odlaska Wengera ostao i bez izvršnog direktora Ivana Gazidisa koji je otišao u Milan.

Kako je vrijeme prolazilo, Arsenal su napustili još nekih bitnih ljudi, ali tome se nije davala velika pažnja. Od 2018. godine klub su napustili šef za zapošljavanje Sven Mislintat, direktor odjela koji se bavio analizama Darreng Burgess, analitičar Jaeson Roenfeld i skaut Francis Cagigao. Važni su bili i odlasci Raula Sanllehija koji je imao funkciju poput sportskog direktora i Hussa Fahmyja koji je radio na sklapanju ugovora.

Klub vode početnici

Gazidisa (56) i Sanllehija (54) zamijenili su Vinai Venkatesham (39) i bivši igrač kluba Edu (42). Tako je Arsenal u kratkom periodu ljude koji su imali veliko iskustvo zamijenio početnicima. Uz sve to, na mjesto trenera postavili su 38-godišnjeg Artetu.

Godine nisu znak da je netko nesposoban voditi veliki klub, ali je sigurno teško u osjetljivom periodu kluba krucijalne pozicije povjeriti ljudima bez velikog iskustva.

Arteti je Arsenal prvi samostalni trenerski angažman, Venkatesham prvi put radi kao izvršni direktor nekog kluba, dok je Edu prije Arsenala imao sličnu ulogu u brazilskom Corinthiansu i brazilskom nogometnom savezu, ali ne i na europskoj razini.

Upitne odluke u odabiru ljudi u klupskim strukturama poklopile su se s promašajima i na tržištu za igrače. Arsenal je od 2016. godine uložio oko 500 milijuna funti na nove igrače, dok je od prodaje igrača zaradio tek 198 milijuna funti. Uz takva ulaganja klub nije smio pasti tako nisko, ali je evidentno da su se pravile brojne greške u procjeni igrača.

Među igrače koji su najviše razočarali spadaju ofenzivci Alexandre Lacazette i Nicolas Pepe. Lacazette je 2017. godine za 53 milijuna eura stigao iz Lyona, ali je u 143 utakmice postigao 53 gola, dok je Pepe došao iz Lillea 2019. godine za 80 milijuna eura, a uzvratio je sa skromnih 13 golova i 13 asistencija u 61 nastupu. Problem za Pepea je i taj što još uvijek nije postao standardan član prve postave.

U međuvremenu klub je ostao bez nekoliko poznatih igrača koji su otišli po isteku ugovora. Tu spadaju Aaron Ramsey, Henrikh Mkhitaryan i Danny Welbeck.

Sve ovo ukazuje na to da Arsenalov jedini problem nisu bili ni Wengerov nasljednik Unai Emery ni sadašnji trener Arteta. Oni su kao treneri radili i dobre i loše stvari, ali jasno je da klub nije uspostavljen na pravi način.

Drugo važno pitanje za budućnost Arsenala vezano je uz trenera. Treba li Arsenal u vrijeme ogromne krize i dalje vjerovati mladom španjolskom stručnjaku?

Arteta je za godinu dana provedenu u klubu pokazao da ima jasan stil igre koji mnogo sliči onom koji je izgradio Pep Guardiola. Uostalom, Arteta je prije Arsenala radio kao Guardiolin pomoćnik.

Još je rano otpisivati Artetu

Uz stil igre, Arteta je napravio i nekoliko odličnih rezultata. Prije svega, osvojio je FA kup u kojem je u polufinalu izbacio Manchester City, dok je u finalu bio bolji od Chelseaja.

Prošle sezone, nedugo nakon preuzimanja trenerske klupe, povezao je 10 utakmica bez poraza, a kvalitetu je pokazao i nakon pauze zbog koronavirusa.

Arsenal je i ovu sezonu jako dobro otvorio tako što je ostvario tri pobjede u prva četiri kola, ali nakon toga uslijedio je pad.

Arteta je i griješio, što se vidi po rezultatima. Određene greške uzrokovane su događajima izvan terena, a tu do izražaja dolazi nedostatak iskustva. U klubu su zamjerili Arteti što je dopustio Willianu da zaigra protiv Leedsa nedugo nakon što je neopravdano putovao u Dubai. Španjolski stručnjak je prema nekim drugim igračima bio rigorozniji. Također, Arteta je imao tenzije i s Davidom Luizom kojem je zasmetalo što nije bio u kadru za susret protiv Manchester Uniteda. Brazilac se osjećao spremnim za nastup, ali je izostavljen uz opravdanje da ga čuvaju iz predostrožnosti zbog ozljede.

Uteg za klub i Artetu definitno stvara i problem s Mesutom Ozilom koji ima tjednu plaću od 350 tisuća funti, ali se nije našao na popisu igrača za Europa ligu i Premiership. Pravi razlog njegovog izostavljanja nije poznat, a sumnja se da je jedan od razloga taj što je javno osudio Kinu zbog tretmana muslimanske manjine Ujgura. Nijemac tu nije stao pa je kasnije prozvao i Arsenal zbog toga što ga nije podržao.

Artetine dobre i loše stvari kazuju da se radi o talentiranom stručnjaku kojem je potrebno dati više vremena i nije lako odreći se takvog trenera, posebno u trenucima kada je skoro jasno da klub kroz prvenstvo vjerojatno neće izboriti nastup na europskoj sceni naredne sezone. Eventualna promjena trenera sada ne djeluje kao rješenje jer dojam je da ne bi mnogo pomogla Arsenalu u ovoj sezoni. Zbog toga klub mora razmišljati dugoročno i u takvom stanju stvari još je rano otpisivati Artetu.