U TEORIJI, život vrhunskog sportaša i milijunaša trebao bi biti prilično bajkovit. Ali pogledate li trenutačno širom Europe, vidjet ćete dosta nogometnih zvijezda koje su ljeto provele u jadu i izolaciji. Najočitiji je Gareth Bale, koji je ispao iz prve postave Real Madrida pa ga je njegov menadžer osramotio i spriječio njegov 11-satni bijeg, sve u razmaku od nekoliko tjedana. Ostao je na Bernabeuu, neželjen i nesretan, dok se prijelazni rok bliži kraju, za web stranicu fourfourtwo.com piše Alex Hess.

Nekoliko stotina milja sjevernije, u drugoj sunčanoj europskoj prijestolnici traje slična sumorna situacija. Neymar možda jest najskuplji igrač svijeta, ali klub koji je za njega platio 200 milijuna funti ga više ne želi niti on želi ostati u Paris Saint-Germainu.

Coutinha krive za sve, James nema ni broj

Zatim je tu Philippe Coutinho, glavni žrtveni jarac za Barcelonine neuspjehe otkako je u klubu, a 18 mjeseci nakon rekordnog transfera i dalje nema novi klub. A James Rodriguez ove sezone u Real Madridu još nije dobio ni broj na dresu. U svakom slučaju, brz rastanak, možda čak i po sniženoj cijeni, odgovarao bi svima. Jedina smetnja? Na vidiku nema kupaca.

Ne postoji ni kupac koji si može priuštiti Paula Pogbu, kojeg krasi nevjerojatno nadaren spoj tehnike i atletizma u najboljim godinama. Nitko neće ni Christiana Eriksena, playmakera svjetske klase koji bi prilično poboljšao bilo koji klub u Europi. Obojica su započela ljeto na vrijeme, dajući medijima izjave kako traže klub. Oba su naišla na odaziv, ali u Pogbinom slučaju javio se samo Madrid, dok je Manchester United prekasno krenuo u akciju za Eriksenom.

Prošli su najbolje dane, ali još nisu za otpis

Ako se njihovi transferi ne ostvare, barem će odigrati poneku utakmicu. U sjevernom Londonu, Mesut Özil ostaje igrač Arsenala, ali praktički je u odlasku. Njegov stari suigrač Alexis Sanchez, čini se, ostaje još jednu sezonu u financijskom čistilištu na Old Traffordu, dok drugi bivši kolega, Gonzalo Higuain, doživljava istu sudbinu u Juventusu.

Ovaj trojac možda je već prošao svoje najbolje dane, ali u dobi od 30 i 31 godine svakako nisu za otpis. Ne bi im trebalo biti toliko teško doći do zaposlenja.

Svaki je slučaj, naravno, različit. Iako se specifičnosti razlikuju, generalna situacija je neobično slična. Pogledamo li ih zajedno, ove nasukane superzvijezde mogu se promatrati kao simptom brzog sužavanja granica vrhunskog nogometa. Budući da je moć sada koncentrirana u vrlo malom broju klubova, a nejednakost resursa između elite i ostalih golema, popis potencijalnih destinacija za etablirane igrače s A-liste odjednom izgleda poprilično tanko.

Deset europskih velikana pa Kinezi

Uglavnom se taj popis sastoji od dva kluba iz Španjolske, pet u Engleskoj, te po jednog u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji. A nakon toga, Kina.

Druga je mogućnost prihvatiti bitno manju plaću i pridružiti se proleterima, recimo u Spursima ili možda Interu ili Borussiji Dortmund. To se često smatra moralno ispravnim putem, očitim izborom za um koji nije opterećen pohlepom.

No biste li vi prodali svoj rad znatno ispod tržišne cijene ako ste već imali dugotrajan ugovor kojim ste bili zadovoljni? A što ako je vaš rad visoko specijaliziran, spektakularno cijenjen i vrijedit će mnogo manje u kasnim 30-ima? U najmanju ruku, svaki igrač koji se ne želi predomisliti ima dobre razloge za to.

Na gubitku su - svi

Jasno je da u ovoj situaciji nema pravog pobjednika. Igrači se opraštaju od statusa i prestiža, ako ne i od novca. Da ne spominjemo osjećaj avanture. Nekad je karijera u vrhunskom europskom nogometu mogla obuhvatiti bilo koji broj klubova širom kontinenta, a danas je put do vrha strogo formuliran te neminovno završava u jednom od španjolskih velikana.

Klub i dalje ubacuje gomile novca u džepove zaposlenika kojeg bi se radije riješio. Menadžeri ostaju bez provizija. A mi ostali, mi gubimo zadovoljstvo gledanja vrhunskih nogometaša kako uživaju u slobodnoj igri.

Međutim, problem je dublji od nekoliko nerealiziranih transfera. Zato što, čak i kad se selidbe dogode, nove okolnosti često nude uznemirujući prizor. Vrhunski nogomet je, prema definiciji, mjesto u kojem bi natjecanja i uzbuđenja trebali biti najjači, ali sada se sastoji od istih imena koja se kreću među istim superklubovima. Iste resurse čuvaju i ponovno međusobno dijele klubovi iste uske elite. Ne treba vam diploma iz ekonomije da biste vidjeli kako fundamentalna konkurentnost sporta propada zbog 1 posto onih koji žele ograditi svoje bogatstvo.

U prošlosti su se vrhunski klubovi borili da zadrže svoje zvijezde. Ove godine oni se bore kako bi ih se riješili. I dok prvenstva počinju ili su spremna za početak, to bi mogao biti najteži izazov s kojim će se suočavati cijele sezone.