Krah Hajduka: Ugasilo se svjetlo na kraju tunela

Krah Hajduka: Ugasilo se svjetlo na kraju tunela
Foto: Robert Ghement/EPA

U JOŠ jednoj negledljivoj utakmici, u kojoj je prava šteta što je jedna momčad uopće morala proći dalje, Steaua je s 2:1 svladala Hajduk, čime je ovosezonski europski put Bijelih završio ranije nego u posljednjih pet godina. Kada se pritom uzme u obzir da Splićani već nakon tri prvenstvena kola zaostaju sedam bodova za vodećim Osijekom, jasno je da se radi o potpunom krahu vizije nadzornika Ante Šalinovića i Slavena Marasovića te da je Hajduk zreo za potpuni remont, počevši od kadra preko struke do uprave.

Čelnici kluba sami sebi zabili posljednje čavle u lijes, zakazao i Kopić

Još od prvog dvoboja sa sofijskom Slavijom, upozoravali smo da ekipa ne izgleda dobro jer ne stvara prilike te kako će biti pravo čudo ako se neokrznuta dovuče do rujna, da bi potom, prodajama Josipa Radoševića i Tome Bašića uoči presudnih kontinentalnih dvoboja, čelnici kluba sami sebi zabili posljednje čavle u lijes. Katastrofi Bijelih uvelike je pridonio i Željko Kopić, koji je u najvećem izazovu trenerske karijere pokazao da, u specifičnoj atmosferi kakva je splitska, nažalost nije sposoban za iskorak.

Njegovo forsiranje 4-3-3 sustava, kada je svima bilo jasno da u kadru nema igrače koji mogu odgovoriti zahtjevima, suludi taktički eksperimenti (Lopez bek, Fomitschow krilo) koji su pokazali da ni u jednom trenutku nije razmišljao o planu B te neobjašnjivo forsiranje nekolicine igrača (Lopez, Ivanovski) jako lijepo pokazuju, ma koliko prevrtljiva splitska sredina čeznula za kontinuitetom struke, kako on jednostavno ne može niti smije biti dugoročno rješenje. Pogotovo sada kad se potpuno pogubio, a Hajduk je prevelik klub da bi se on u njemu tražio.

"Iskorak"

No optuživati isključivo osječkog stratega za aktualno stanje potpuno je bespredmetno. Najveću odgovornost bez ikakve sumnje ima aktualni Nadzorni odbor s Marasovićem i Šalinovićem na čelu koji već duge tri godine upravlja klubom, konačno se iskristaliziralo, na pogrešan način. Prvo su smijenili Brbića, pa potjerali Burića, čiji je Hajduk za ovaj usput rečeno bio space shuttle, potom prodali doslovno sve što vrijedi u kadru, da bi na koncu podlegli pritiscima Torcide i bez valjanih razloga smijenili Kosa.

Iskorak kojim već godinama mažu oči navijačima Hajduka danas je postao predmet sprdnje jer ne da se nije ostvario, već su se napravila dva koraka unatrag. Svlačionicu su neodgovorno nakrcali preplaćenim i nedokazanim strancima koji nakon nekoliko godina masne plaće Poljud napuštaju bez odštete, dok su u međuvremenu prvu momčad oslabili za Kalinića, Leticu, Ercega, Ohandzu, Kouassija, Sušića, Bradarića, Balića, Bašića i Vlašića. Uprihodili su više od 35 milijuna eura, a tim novcem osim famozne financijske "konsolidacije", nisu napravili baš ništa.

Hajduk nakrcan strancima koji mu ne trebaju

Jasno je da se ovako više ne može dalje. Ne samo pod njihovim vodstvom i stručnom Kopićevom palicom već i s ovakvim kadrom. Sezona je završila već polovicom kolovoza, a Hajduk ima najmanje sedam stranaca, ako ne i više, (Lopez, Filip, Memolla, Fomitschow, Barry, Said, Ivankovski), koji mu apsolutno ne trebaju za susrete s Goricom, Slavenom, Istrom ili Rudešom. Prvaci biti neće, a hoće li na koncu osvojiti treće ili četvrto mjesto te koliko će daleko dogurati u Kupu, u ovom trenutku sasvim je nebitno.

Možda je čak i dobro da se nagodinu ne plasiraju u europska natjecanja, da ona tradicionalna ljetna euforija bez realnog pokrića uzme predah pa da u jednoj stabilnoj sredini bez prevelikih emocionalnih amplituda napokon počne stasati i sazrijevati jedna nova generacija domaćih mladića, koja će uz pametno i kvalitetno vodstvo za nekoliko sezona možda i doći u priliku napraviti ozbiljan prvenstveni i kontinentalni rezultat. Sve ostalo samo je prazna priča.

Pokretu kakav je zaživio oko Našeg Hajduka teško je stati na kraj

Zabrinjavajuće je međutim što se u ovom trenutku može razmišljati isključivo o promjeni Nadzornog odbora, predsjednika, sportskog direktora ili trenera jer je mogućnost za eventualne promjene u načinu upravljanja odavno izgubljena. Vladavini tiranina, kakav je primjerice bio Zdravko Mamić, i može se nekako stati na kraj, ali pokretu kakav je zaživio oko Našeg Hajduka sa svitom fanatičnih sljedbenika, koji svakim danom naočigled oštrije zalazi u sve pore života, jako teško. Daleka budućnost i njima će jednom "suditi", a onda će se, ako se njihova ideja na koncu ispostavi neuspjelom, svi redom braniti ljubavlju prema klubu.

Ali pustimo ih da svoje uloge odrade do kraja. Svako vrijeme ima svoje tragičare i heroje...

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara