F1

Mjesto na kojem je nastala Formula 1

Mjesto na kojem je nastala Formula 1
Foto: Getty Images / Guliver image

SILVERSTONE je dom britanskog motosporta. Na stazi gdje će se ovog vikenda održati VN Velike Britanije, 1950. godine vozila se prva utrka Svjetskog prvenstva Formule 1. Velika nagrada Velike Britanije vozila se i na stazama Brands Hatch i Aintree, ali od 1987. dom Formule 1 je Silverstone. Kako bi osigurali budućnost utrke, organizatori su posljednjih godina izvršili brojne modifikacije na konfiguraciji staze i u njezinu okruženju.

Novi boksevi nose ime Silverstone Wing i umirili su Bernieja Ecclestonea koji je u Velikoj Britaniji stalno kritizirao male garaže i skučeni centar za medije. Novoizgrađeni dio staze, tzv. ‘Arena’, podijelio je mišljenja. Pomicanjem ciljne ravnine prvi zavoj Abbey također je doživio izmjene. Nekad je to bilo jedno od najboljih mjesta za pretjecanje, a.prizor bolida koji nestaju pod mostom i punim gasom prolaze desni zavoj, jedan od najboljih koje ste mogli vidjeti u F1.

I Richard Phillips, šef menadžmenta utrke u Silverstoneu, priznao je: "Mnogima će nedostajati prizor modernih bolida koji ubrzavaju kroz Bridge."

Damon Hill je jedan od njih: "Ako očekujete da ću reći da je ovo fantastično, bojim se da to neću moći kazati. Vozači vole brze i uzbudljive zavoje. Kao i publika."

Uklanjanje jednog od najboljih dijelova staze je velika šteta, ali riječ je o maloj cijeni koju je Silverstone morao platiti kako bi dugoročno opstao u Formuli 1.

Promjene ne znače ništa za vozače, izazovi su slični. I dalje je na ovoj stazi potrebna prilično velika razina downforcea, potrošnja guma vrlo je visoka, ali se zato kočnice ispodprosječno troše. Silverstone je još uvijek jedna od najbržih staza u kalendaru Formule 1 i testira sposobnosti bolida u brzim zavojima do krajnjih granica.

Betonski oval Brooklands izgrađen je 1907. blizu Weybridgea u Surreyju, nedaleko od Londona. Bilo je to prvo trkalište u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i jedno od prvih uzletišta. Utrke Velikih Nagrada u Britaniji utemeljio je Henry Segrave 1926. godine. Ljubitelj brzine i pionir motosporta 1923. godine je osvojio Veliku Nagradu Francuske, a godinu dana kasnije i Veliku Nagradu San Sebastiana, što je uvelike povećalo interes za motosportom na Otoku. 


Start prve Velike Nagrade Velike Britanije 1926. na Brooklandsu. (7. 8. 1926.) Photo: news.surreycc.gov.uk

Prva Velika Nagrada Velike Britanije (The I Royal Automobile Club Grand Prix) vozila se na Brooklandsu 7. kolovoza 1926. i bila je četvrta utrka AIACR Svjetskog prvenstva proizvođača. Pobijedili su Louis Wagner i Robert Sénéchal vozeći francuski Delage 155B.

Tridesetih godina 20. stoljeća na Donington Parku se održalo nekoliko utrka na kojima su dominirali njemački konstruktori Mercedes i Auto Union, a najznačajniju 1937. je osvojio Bernd Rosemeyer u Auto Unionu.

Brooklands je u 2. svjetskom ratu značajno oštećen. Nove staze nicale su na nekorištenim uzletištima Royal Air Forcea, tako je nastao i Silverstone blizu Northamptonshirea. Prva utrka ikad održana na Silverstoneu bila je Velika Nagrada Royal Automobile Club International, održana 2. listopada 1948., a pobjednik je bio Luigi Villoresi u Maseratiju. Godinu dana kasnije staza je temeljito dorađena, postala je vrlo brza, a konfiguracija se nije mijenjala desetljećima.


Giuseppe ‘Nino’ Farina u Alfa Romeu 158 slavi na prvoj utrci Svjetskog prvenstva Formule 1 na Silverstoneu 1950. (13. 5. 1950.) Photo: f1history

Alfa Romeo osvojio prvu trku u povijesti F1 

Prva Velika Nagrada Velike Britanije održana u sklopu Svjetskog prvenstva Formule 1 održala se 13. svibnja 1950. i smatra se prvom utrkom Formule 1 u povijesti. Nakon 70 krugova pobijedio je Giuseppe ‘Nino’ Farina u Alfa Romeu koji je startao s pole positiona. Drugi je bio Luigi Fagioli, a treći Reg Parnell, oboje u Alfa Romeu.

Osim VN Velike Britanije, u kalendaru Svjetskog prvenstva Formule 1 nalazilo se tada još šest utrka – VN Monaka, VN Indianapolisa, VN Švicarske, VN Belgije, VN Francuske i VN Italije.

Druga VN Velike Britanije (1951.) i posebno je značajna jer je riječ o prvoj F1 utrci koju nije osvojio talijanski konstruktor Alfa Romeo (ako ne računamo pobjedu američkog Kurtis Krafta na Indyju 500 koji je ipak zasebna, a ne klasična F1 utrka, iako je od 1950. do 1960. Indy 500 bio dio kalendara Formule 1). Došao je novi Talijan, štedljiviji Ferrari Argentinca José Froilán Gonzáleza pobijedio je žedne bolide Alfa Romea. Bila je to prva pobjeda za Ferrari u utrkama Formule 1. Za utrku 1952. srušeni su boksevi izvorno smješteni između Abbeyja i Woodcotea, a novi su izgrađeni između Woodcotea i Copsea. Alberto Ascari dominirao je na VN Velike Britanije 1952. i 1953., a González je 1954. ponovno slavio u Ferrariju.

VN Velike Britanije od 1955. godine balansira između Silverstonea i Aintreea koji je smješten na konjskom trkalištu Grand National blizu Liverpoola. Neparnim godinama, s izuzetkom 1962., vozilo se na Aintreeu, a parnim godinama na Silverstoneu. U prvoj utrci na stazi Aintree Mercedesovi vozači Juan Manuel Fangio i domaća uzdanica Stirling Moss stigli su kao veliki favoriti. Borili su se do 26. kruga kada Moss prestiže Fangia i preuzima vodstvo. Zadržat će ga do kraja, iako se Fangio vraća i u posljednjem krugu sasvim je blizu. Kada su svi očekivali da će u posljednjem zavoju prestići Mossa, Argentinac je posustao. Moss je nakon prve pobjede u Formuli 1 pitao Fangija je li ga pustio, a on mu je odgovorio:

"Danas si bio brži."

Fangio je slavio na Silverstoneu 1956. u Ferrariju, a 1957. pobijedio je Moss u Vanwallu nakon što je preuzeo bolid momčadskog kolege Tonyja Brooksa. Bila je to prva pobjeda u Formuli 1 za britanskog konstruktora koji će uskoro činiti većinu u tom prestižnom prvenstvu.

Peter Colins u Ferrariju slavio je 1958., a iduće dvije godine pobijedio je Jack Brabham u Cooperu sa središnje smještenim motorom. Nijemac Wolfgang von Trips slavio je po kiši 1961., s četvrtog startnog mjesta, nakon što je vodio većinu utrke. Bila je to njegova druga i posljednja pobjeda u Formuli 1. Uskoro je poginuo na VN Italije.

Utrka je bila značajna i jer smo na njoj prvi put vidjeli bolid s pogonom na sva četiri kotača, a posljednji put bolid s motorom smještenim sprijeda. Oba eksperimenta nosio je bolid Fergusonu P99 – Climax, momčadi Rob Walker Racing Team.

Posljednja utrka na stazi Aintree održana je 21. srpnja 1962. kada je Britanac Jim Clark u Lotusu 25 s pole positiona osvojio prvu od ukupno pet Velikih Nagrada Velike Britanije. Britanac je ponovno slavio i 1963. na Silverstoneu.

Lude 70-e na Brands Hatchu

Godine 1964. VN Velike Britanije vozila se na stazi Brands Hatch u Kentu, blizu Londona. Staza je izgrađena u ranim pedesetima, a proširena je 1960. VN Velike Britanije tako se od 1964. do 1986. naizmjence održavala na Brands Hatchu i Silverstoneu – Brands Hatchu pripale su parne, a Silverstoneu neparne godine. Brands Hatch bio je popularan među vozačima zbog brojnih promjena visine i nagnutih zavoja, a kao i godinu dana ranije na Silverstoneu, ponovno je slavio Jim Clark u Lotusu 25. Britanac je 1965. upisao i četvrtu uzastopnu pobjedu na domaćoj utrci slavljem na Silverstoneu u Lotusu 33.

Clarkov niz prekinuo je 1966. Australac Jack Brabham u svom Brabhamu BT19. Novozelanđanin Denny Hulme završio je drugi u Brabhamu BT20, što je bila prva dvostruka pobjeda za momčad Brabhama. Jim Clark vratio se pobjedničkim navikama na domaćem terenu pobjedom na Silverstoneu 1967. u Lotusu 49 što mu je bila ukupno peta pobjeda na VN Velike Britanije.

Godine 1968. sjajnu borbu za pobjedu na Brands Hatchu vodili su Švicarac Jo Siffert u Lotusu i Novozelanđanin Chris Amon u Ferrariju. Siffert je pobijedio i ostvario prvu pobjedu (od ukupno dvije) i prvi najbrži krug u F1 karijeri na stazi na kojoj će tri godine kasnije izgubiti život u utrci izvan F1 prvenstva.

Veliku borbu za pobjedu vodili su na Silverstoneu 1969. domaći favorit Jackie Stewart i Austrijanac Jochen Rindt. Austrijancu je kasnije otpalo stražnje krilo zbog čega je morao u boks, a Stewart je slavio u Matri Cosworth. Jochen Rindt slavio je 1970. nakon što je Jack Brabham ostao bez goriva, a 1971. ponovno je slavio Jackie Stewart u Tyrrellu (Ken Tyrrell počeo je izrađivati vlastite bolide). Godinu dana kasnije slavio je Brazilac Emerson Fittipaldi u Lotusu 72D, a 1973. dogodio se veliki incident u prvome krugu nakon kojeg je odustalo 11 vozača. Srećom, nitko nije teže ozlijeđen.

Mlada zvijezda Niki Lauda dominirao je u Ferrariju 1974. (vodio 69 od 75 krugova), ali puknuta stražnja guma usporila ga je dovoljno da ga prestignu Jody Scheckter, Emerson Fittipaldi, Jacky Ickx i Clay Regazzoni.

Godine 1975. dodana je šikana u zavoju Woodcote, a u utrci su po teškim kišnim uvjetima izletjeli mnogi vozači, uključujući Schecktera i Hunta. Slavio je Emerson Fittipaldi nakon što je utrka prekinuta prije kraja.

Promjene su 1976. zahvatile i Brands Hatch kada je ublažen zastrašujući Paddock Hill zavoj. Utrka je bila napeta jer je pobjednik James Hunt kasnije diskvalificiran zbog Ferrarijeva protesta da nije odvozio prvi krug utrke. Pobjeda je tako pripala drugoplasiranom Nikiju Laudi u Ferrariju. Hunt je ipak slavio 1977., a kada se utrka vratila na Silverstone 1979., Australac Alan Jones srušio je rekord staze za više od šest sekundi u svom Williamsu s ground effect aerodinamikom. Utrku je osvojio njegov momčadski kolega Clay Regazzoni što je bila prva pobjeda za momčad Franka Williamsa.

John Watson na putu prema drugoj pobjedi u karijeri i prvoj za McLaren. Bila je to prva pobjeda bolida sa šasijom od karbonskih vlakana (McLaren MP4-1). (18.7.1981.) Photo: McLaren Jones je slavio 1980. nakon odustajanja Ligiera Jacquesa Laffitea i Didiera Pironija, a godinu dana kasnije nadolazeća francuska zvijezda Alain Prost u Renaultu dominira prvim dijelom utrke. Na kraju je slavio Britanac John Watson u McLarenu MP4-1, a bila je to prva pobjeda za bolid sa šasijom od karbonskih vlakana.

Keke Rosberg osvojio je pole position 1982., ali je zbog problema s bolidom morao startati sa začelja. Finac se uspješno probijao kroz poredak, ali je u 50. krugu odustao zbog problema s pumpom goriva. Britanac Derek Warwick u ne tako sjajnom Tolemanu prošao je Pironija u borbi za drugo mjesto, ali je također odustao sa slomljenom poluosovinom. Pobijedio je Niki Lauda u McLaren Fordu.

Keke Rosberg postavio rekord koji će trajati 17 godina 

Alain Prost je 1983. ostvario prvu od ukupno pet pobjeda na VN Velike Britanije, a Britanac Nigel Mansell je u svom prvom nastupu u Lotusu sa 16. startnog mjesta stigao do četvrtog na kraju utrke. Lauda je 1984. ponovno slavio na Brands Hatchu, utrci na kojoj je predsjednik FISA-e Jean-Marie Balestre objavio da će momčad Tyrrella biti isključena iz prvenstva zbog nepravilnosti s gorivom.

Keke Rosberg je 1985. na SIlverstoneu postavio rekord najveće prosječne brzine u jednom krugu u povijesti Formule 1 koji će trajati čak 17 godina. Finac je kvalifikacijski krug u Williams Hondi odvozio u vremenu od 1:05.591, što na 4718.6 m dugom krugu daje prosječnu brzinu od 258.983 km/h. Rekord je srušio Juan Pablo Montoya u Williams BMW-u FW22 na kvalifikacijama u Monzi 2002. Kolumbijac je odvozio krug 1:20.264, prosječnom brzinom od 259.827 km/h. Rekord je ponovno nadmašen 2004. kada je Juan Pablo Montoya u prvim kvalifikacijama 2004. odvozio 1:19.525, prosječnom brzinom od 262.242 km/h.

Mladi Ayrton Senna poveo je u utrci s četvrtog startnog mjesta i vodio do samog kraja. Brazilcu je ponestajalo goriva, a Alain Prost sve je jače pritiskao. Na kraju je Senna ostao bez goriva, a Prost je došao do pobjede.

Brands Hatch postao je preopasan 

Četrdesetdvogodišnji Jacques Laffite doživio je 1986. tešku nesreću u prvom zavoju, zabio se u barijere i slomio obje noge, što je zapečatilo njegovu F1 karijeru. Nigel Mansell je nakon kvara na bolidu iskoristio prekid utrke, uskočio u rezervni bolid momčadskog kolege Nelsona Piqueta i pobijedio na utrci. Bila je to posljednja F1 utrka na Brands Hatchu koji je postao preopasan i preuzak za sve brže bolide Formule 1.

Presudila je politika FISA-e koja je tražila da se VN Britanije vozi na jednoj stazi. Brands Hatch je tako izvisio pokraj Silverstonea koji je imao bolju infrastrukturu, šire izletne zone i veći prostor za proširenje. Silverstone je potpisao sedmogodišnji ugovor koji im jamči domaćinstvo VN Velike Britanije od 1987. do 1993.

Kako su bolidi postali prebrzi, došlo je vrijeme za nove promjene na konfiguraciji staze. Woodcote šikana više se nije koristila, a izgrađena je nova šikana prije Woodcota. Staza je i dalje bila vrlo brza, a 1987. Mansell je jurio Piqueta i pritom 11 puta rušio rekord staze. Na kraju ga je ulovio, prestigao i pobijedio na utrci.

Senna je slavio 1988. ispred Mansella po kiši, a Prost 1989. nakon Sennina izlijetanja u Becekttsu. Drugi je ponovno bio Mansell. Nakon te utrke odlučeno je da Silverstone, najbrža staza u kalendaru, treba temeljite promjene za utrku 1991. kako bi bila sigurnija.

Tako je utrka 1990. bila posljednja održana na superbrzoj konfiguraciji. Mansell je ponovno jurio i vodio veći dio utrke, ali su ga problemi s mjenjačem prisilili na odustajanje. Britanac je svoje rukavice bacio u publiku i objavio da se povlači iz Formule 1, kasnije se predomislio. Mansell je slavio na iduće dvije VN Velike Britanije u bolidu Williamsa, a na kraju 1992. se zaista i povukao iz Formule 1.

Novi Williamsov vozač Damon Hill vodio je većinu utrke 1993., dok mu nije otkazao Renaultov motor, a za utjehu mu je ostao prvi najbrži krug u karijeri. Slavio je Hillov momčadski kolega Alain Prost kojem je to bila 50. pobjeda u karijeri.

Usporavanje 

Nakon tragičnih događaja u Imoli 1994. u brzi zavoj Abbey ubačena je šikana, a značajno je usporen i zavoj Stowe. Pobijedio je Damon Hill, nešto što njegov otac Graham nikad nije uspio, iako je bio dvostruki svjetski prvak. Godinu dana kasnije ponovno je slavio Britanac, ovoga puta Johnny Herbert u Benettonu, nakon sudara Schumachera i Hilla.

Godine 1996. ponovno smo vidjeli manje promjene na konfiguraciji staze, ovoga puta promijenjen je zavoj Stowe koji je više manje doveden u stanje iz 1991. Slavio je debitant Jacques Villeneuve ispred Gerharda Bergera i Mike Hakkinena nakon što je u 27. krugu Damonu Hillu otpao kotač. Kanađanin je slavio i 1997. ispred dvojice vozača Benettona, Jeana Alesija i Alexandra Wurza.

Michael Schumacher pobijedio je 1998. po kiši nakon što je u posljednjem krugu ušao u boks odraditi stop and go kaznu, ali je prije već prešao startno ciljnu crtu i slavio s 22 sekunde prednosti ispred Mike Hakkinena. Nijemac se Fincu približio na samo dva boda u poretku vozača, a Ferrari McLarenu na tri.

Michael Schumacher je 1999. doživio tešku nesreću nakon kvara na kočnicama uoči zavoja Stowe zbog čega je propustio šest utrka i ispao iz borbe za naslov prvaka. Mika Hakkinen odustao je u 36. krugu kada mu je otpao kotač, a slavio je David Coulthard ispred Eddieja Irvinea i Ralfa Schumachera.

Vozači McLaren Mercedesa David Coulthard i Mika Hakkinen ostvarili su dvostruku pobjedu na VN Velike Britanije 2000. Tako im je tek u četvrtoj utrci prvenstva uspjelo poraziti Michaela Schumachera i Ferrari koji je na Silverstoneu završio treći.

Mika Hakkinen ostvario je prvu pobjedu 2001. upravo na Silverstoneu, jedanaestoj utrci sezone nakon što je kroz boks prestigao Michaela Schumachera koji je startao s pole positiona. Finac je tom pobjedom ostvario više bodova (10) nego što je skupio u prvih deset utrka sezone (1+3+4+1=9).

Juan Pablo Montoya osvojio je na VN Velike Britanije 2002. svoj četvrti uzastopni pole position te sezone, ali u utrci nije mogao ništa dominantnim Ferrarijima te je završio treći iza Schumachera i Barrichella.

Rubens Barrichello osvojio je svoj drugi pole position na Silverstoneu 2003. (prvi je osvojio 2000.) i uspješno ga pretvorio u pobjedu. Utrku pamtimo i zbog upada bivšeg svećenika Corneliusa Horana, koji je trčao Hangar ravninom dok su mu bolidi velikom brzinom išli u susret. Posljednji put čovjek je izašao na stazu na Hockenheimu 2000., a i tada je pobijedio Rubens Barrichello. Kimi Raikkonen u McLarenu je 2004. ostvario prvi pole position za britansku momčad te sezone, nakon katastrofalnog starta sezone kada su jedva osvajali pokoji bod. U utrci je slavio Michael Schumacher strategijom dvaju ulazaka u boks ispred Kimija Raikkonena i Rubensa Barrichella koji su u boks išli po tri puta.

Fernando Alonso startao je s pole positiona 2005., ali ga je Montoya fantastičnim startom prešao u prvome zavoju i zadržao vodstvo do kraja utrke. Bila je to prva Montoyina pobjeda za McLaren u jedanaestom nastupu za momčad iz Wokinga. Kimi Raikkonen zaradio je kaznu od 10 mjesta zbog promjene motora te je startao 12., ali je uspio završiti na najnižoj stepenici pobjedničkog postolja i u posljednjem krugu odvoziti najbrži krug utrke. Alonso je 2006. uspio pretvoriti pole position u pobjedu i nastaviti fantastičan niz na postolju .

Spektakularna pucanja guma i kontroverze: 2010. godine posljednje izmjene staze 

Debitant Lewis Hamilton je 2007. oduševio domaću publiku osvajanjem pole positiona, ali je u utrci završio tek treći, iza pobjednika Kimija Raikkonena i momčadskog kolege Fernanda Alonsa. Britanac se iskupio već 2008. kada pobjeđuje s trećeg mjesta po kiši, ispred Nicka Heidfelda i Rubensa Barrichella koje je ostavio više od minutu iza sebe. Četvrti Kimi Raikkonen već je kasnio čitav krug.

Sebastian Vettel ostvario je 2009. prvu pobjedu na VN Velike Britanije u dominantnom nastupu momčadi Red Bull kojeg je drugim mjestom upotpunio Mark Webber. Treći je završio Rubens Barrichello u Brawnu. Jenson Button na tu je utrku stigao nakon šest pobjeda u prvih sedam utrka, ali na Silverstoneu nije mogao bolje od šestoga mjesta.

Godine 2010. promijenila se konfiguracija staze. Dužina kruga povećana je s 5141 na 5891 metara, a nakon zavoja Club dodan je novi dio staze koji će kasnije postati prvi sektor. Ta konfiguracija staze aktualna je i danas.

Red Bull je nastavio s dominacijom i 2010., ali je nakon kontroverze u kojoj je Vettel, kao bolje plasirani vozač u poretku, dobio novo prednje krilo, a Mark Webber morao je voziti sa starim. Australac se kvalificirao na drugo mjesto, 0.143 s iza Vettela, ali ga je prestigao na startu i pobijedio u utrci. Nakon pobjede je na radiju rekao svojoj momčadi: ‘Nije loše za drugoga vozača?!’, referirajući se na navodno favoriziranje Vettela koji je prvi dobio novo prednje krilo.

Fernando Alonso slavio je 2011. na utrci u kojoj je FIA privremeno ograničila korištenje ispušnih plinova za stvaranje dodatnog aerodinamičkog potiska, što je posebno pogodovalo Ferrariju koji se mučio s korištenjem tog učinka. Bila je to prva i jedina pobjeda za Alonsa i Ferrari te godine.

Mark Webber ponovno je slavio 2012., ovoga puta ispred Fernanda Alonsa u Ferrariju nakon čega se Španjolcu približio na samo 13 bodova zaostatka u ukupnom poretku. Treći je bio Sebastian Vettel koji je bio i treći u poretku, 29 bodova iza Alonsa. Webber je prešao Alonsa nekoliko krugova prije kraja kada je na tvrđoj mješavini Pirellijevih guma ulovio Španjolca na istrošenijoj mekšoj komponenti i uz pomoć DRS-a ga prestigao s vanjske strane zavoja Brooklands.

Godine 2013. vidjeli smo spektakularna pucanja Pirellijevih guma, što je ubrzo prisililo talijanskog proizvođača na vraćanje na konstrukciju iz 2012. Prvi startni red zauzeli su Mercedesi, Hamilton i Rosberg, ali Britancu u vodstvu na spektakularan način puca guma. Slavio je Nico Rosberg ispred Marka Webbera i Fernanda Alonsa, dok se Hamilton uspio oporaviti i osvojiti četvrto mjesto.

Nico Rosberg osvojio je 2014. na stazi koja se sušila dominantan pole position s prednošću od 1.62 ispred Sebastiana Vettela, dok je Hamilton bio tek šesti s 3.619 sekunde zaostatka. Ipak, u utrci se Hamilton brzo probio do drugoga mjesta, a nakon Rosbergovih problema s mjenjačem prelazi u vodstvo i pobjeđuje u utrci. Utrka je prekinuta nakon Raikkonenovog incidenta u prvom krugu u kojem je oštetio zaštitnu ogradu, a koja se morala popraviti prije ponovnog starta.

Nakon što su na VN Velike Britanije 2015. sedmi put u devet utrka zauzeli prvi startni red (Hamilton brži 0.113 s), Mercedesovi vozači loše su startali te su vodstvo preuzeli Massa i Bottas. Hamilton je prošao Bottasa, pokušao napasti Massu pa je nakratko izletio, nakon čega ga prolazi Bottas.

Nakon prvih ulazaka u boks Hamilton je vodeći, 18. utrku zaredom, čime je srušio 45 godina star rekord Jackieja Stewarta koji je u periodu od 1968. do 1970. bio u vodstvu na 17 uzastopnih utrka. Kiša je Rosbergu olakšala posao koji je zbog nje lako prešao oba Williamsa i drugim mjestom upotpunio još jednu dvostruku pobjedu Mercedesa, šestu u devet utrka.

Hamilton je 2016. treću godinu zaredom osvojio najbolju startnu poziciju na Silverstoneu, ali veliko razočaranje za sve gledatelje bio je start iza sigurnosnog automobila u ne tako strašnim kišnim uvjetima. Hamilton je bez problema kontrolirao utrku s pole positiona, a Verstappen je sjajno prestigao Rosberga po kiši s vanjske strane Beckettsa. Nijemac je uzvratio po suhom s vanjske strane Stowea, ali nakon utrke gubi drugo mjesto jer mu je momčad putem radija pomogla riješiti problem s mjenjačem savjetovavši mu da ne koristi sedmu brzinu. Rosbergova prednost ispred Hamiltona nakon ove utrke iznosila je samo jedan bod.

Hamilton i Mercedes su na Silverstoneu 2017. pokazali svu moć svoga paketa na brzim stazama i osvojili pole position s pola sekunde prednosti ispred Vettela, a Britanac je u utrci došao do uvjerljive pobjede i petoga Grand Chelema u karijeri budući da je vodio u svim krugovima utrke i odvozio i najbrži krug. Vettel i Raikkonen imali su problema s pucanjem Pirellijevih guma – Raikkonen je uspio završiti treći iza dvaju Mercedesa, dok je Vettel bio tek sedmi što mu je tad bio najgori plasman u sezoni.

Mercedes je očekivao nastavak dominacije na Silverstoneu i 2018., a iako je Hamilton tijesno osvojio pole position s manje od desetinke prednosti ispred dvaju Ferrarija, u utrci je Vettel preuzeo vodstvo na startu i odjurio do pobjede, dok je Raikkonen dotaknuo Hamiltona na kočenju za treći zavoj, izvrtio ga i poslao na začelje poretka zbog čega je kontroverzno dobio deset sekundi kazne. Vettel je u uzbudljivoj završnici utrke, u kojoj su Ferrarijevi i Red Bullovi vozači imali svježe soft gume dok su Mercedesi ostali na korištenom mediumu, prestigao Bottasa koji je u vodstvo došao jer nije promijenio gume za vrijeme sigurnosnog automobila i došao do četvrte pobjede u 2018. i 51. u karijeri čime je izjednačio učinak Alaina Prosta.

Hamilton je pao na 17. mjesto nakon kontakta s Raikkonenom, ali se uspio oporaviti i završiti drugi nakon što je bio šesti uoči posljednjeg sigurnosnog automobila koji je izašao zbog sudara Grosjeana i Sainza. Raikkonen je završio treći, a Ferrari je petu utrku zaredom osvojio više bodova od Mercedesa i u tom su periodu nadoknadili 47 bodova. Nakon deset utrka F1 sezone 2018. Ferrari je vodio s 20 bodova prednosti ispred Mercedesa, a Vettel je imao osam bodova prednosti ispred Hamiltona.

>>> Vijesti iz svijeta F1 pratite na Index Sportu uz Maxf1.net

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara