NIJE potrebno suviše opisivati trenutak nakon što je Luka Modrić, preksinoć nakon pobjede nad Ciprom na Rujevici, pogledao film koji su mu pripremili bivši suigrači. Bila je to rekordna, 135. utakmica Luke Modrića za Hrvatsku, kojoj je 40. puta bio kapetan. Samo pet igrača na svijetu trenutno je ispred Luke, a to su: Ramos, Ronaldo, Guardado, Messi i Godin, a iza njega su sad ikone poput Luisa Figa, Paola Maldinija i Roberta Carlosa.

Iako će se nakon ovacija cijelog stožera i reprezentacije potpuno raspasti u suzama, bilo je simpatično vidjeti trenutak ranije u kojem Modrić prebire zrak po prstima, nervozan jer uz večeru svi gledaju snimke njegovih golova. Bilo mu je pomalo neugodno, a ta scena možda je i upečatljivija od onog što će uslijediti. 

Ikona Reala, četverostruki šampion u Ligi prvaka, osvajač Zlatne lopte u eri Messija i Ronalda i rekorder hrvatske reprezentacije sa 135. nastupa, nikad u karijeri nije imao ovakvu reakciju. Modrić je skoro pet minuta pred svima plakao bez prestanka. Osim što je pokazao koliko mu je značilo da bude rekorder Hrvatske, on je svojom reakcijom pokazao koliko je na tom putu prošao, dokazao je da se isplati vjerovati kako uvijek ima smisla boriti se za nešto, za svoj cilj.

Odlučio prihvatiti gnjev navijača. Rekao je da je to nepravda 

Nije potrebno ni suviše pisati o tom putu koji je svima poznat i za mnoge je duboka inspiracija, ali treba podsjetiti, a nekima i otkriti koja su dva prijelomna trenutka. 

Prvi se za Modrića dogodio u ljeto 2017. godine pred završnicu kvalifikacija za SP u Rusiji. U svojoj autobiografiji to poglavlje je naslovio sintagmom "Teški dani" i to je jedan od svega nekoliko puta da je o tome progovorio. Prepričao je kako je silan gnjev navijača i javnosti doživio kao nepravdu i da su se na njemu iskaljivali za sve što su zamjerali Zdravku Mamiću. Više puta Modrić je naglasio da je bilo njemu bliskih ljudi koji su bili skeptični oko njegovog ostanka u reprezentaciji i tereta koji suđenje Mamićima donosi. Modrić je odlučio napraviti inventuru, skupio je najbliže prijatelje, među njima su bili i neki suigrači i proveo je s njima tjedan dana na brodu na Jadranu. Tu je prelomio: između opcija da napusti reprezentaciju i da prihvati navijački gnjev i još jače zapne, donio je odluku koja je u njemu izazvala instantno olakšanje.

Drugi prijelomni moment bio je penal u produžecima protiv Danske u osmini finala SP-a u Rusiji. Nakon što je već promašio jedan u regularnom vremenu, Modrić je i prije razgovora s Dalićem koji će mu dati podršku, odlučio da će pucati jedanaesterac u produžetku. Promašaj nije bio opcija jer bi ispali luzeri, a Modrić je razmišljao i o tome kako bi time iznevjerio cijelu naciju i sebe. 

"Bio bih najomraženiji ikad", kazao je.

S druge strane, stajala je sasvim drugačija budućnost. 

"Djela, sad ili nikad."

I pogodio je.

On nema namjeru otići 

Postoji još jedan trenutak koji će obilježiti Modrićev put u reprezentaciji, no on će doživjeti svoju punoću tek kad se Luka oprosti, a prema onome što proteklih dana govori i prema onome što nam prenose njegovi najbliži prijatelji, on se neće dogoditi nakon Europskog prvenstva. To je moment s kojim završava svoju knjigu i objašnjava svoj motiv da nastavi. Priznaje da ga tjera kad čuje da je gotov, a on se osjeća kao da mu je 27, ali najveći motiv i dalje mu je, tvrdi, iskonska ljubav prema igri.

“Najbolje se osjećam kad igram za Hrvatsku i to mi je najveća čast u životu. Nikada nisam razmišljao da odem iz reprezentacije, iako sam prošao puno lijepih i ružnih stvari u reprezentaciji i oko nje. Moj prvotni plan prije pandemije bio je da odradim Euro pa da sjednem i razmislim, ali i dalje dolazim s velikim guštom u reprezentaciju i mislim da još mogu pomoći mlađim dečkima da stasaju i da shvate što je igranje za reprezentaciju, kakva je čast igrati za Hrvatsku. Dok se budem osjećao dobro i dok me Hrvatska treba, nema razloga da ne budem tu", rekao je Modrić jučer u Rijeci. 

Naravno da je suvišno bilo što tome dodati.

To mogu samo oni koji su bili Modrićevi idoli i oni koji su uz njega stasali. Kad Zvone Boban, Robi Prosinečki, Slaven Bilić i Peđa Mijatović za jednog igrača kažu da ih je prerastao i pišu predgovor njegovoj biografiji, to ima težinu kakvu će biti teško dosegnuti.

Sve o Modriću rekli su Boban, Bilić i Prosinečki 

Tako je Zvonimir Boban o Modriću napisao svakako svoj najljepši tekst, opisujući njegov život kroz značaj mitske desetke, otkrivši i dio svoje intime, uostalom kao i u Teatru alla Scali, gdje je Modrić primio Fifinu nagradu The Best i posvetio je svom uzoru i legendarnom kapetanu Hrvatske koji je plakao u prvom redu. Boban u emotivnom pismu Luki spominje njegove Scile i Haribde i objašnjava da ih je platio nemirom i odrastanjem, platio ih je jer ih je trebao platiti, ali to ga je učinilo jačim i boljim čovjekom i igračem. Kada smo s Bobanom razgovarali o tom tekstu nakon promocije Lukine knjige, rekao je da nije problem to napisati, ali je teško postići ono što je napravio Luka u nogometnom smislu, ali i na drugim razinama. Opisuje ga kao igrača koji nije imao ono što imaju Xavi i Iniesta, ali je opet sve to imao na svoj način. 

> Pročitajte Bobanovo pismo Luki: Dvije slike opisuju skromnog genija iz sirotinjske obitelji 

Slaven Bilić s Lukom Modrićem proveo je pola karijere i do u detalj nam je o tome pričao, od dana u mladoj reprezentaciji, preko Wembleya i Eura, do Turske i Beča. Bilić i Modrić zajedno su odigrali najvažnije utakmice u karijeri: protiv Engleske na Wembleyju, kad je o njima pričao cijeli svijet, i protiv Španjolske u Gdanjsku, kada je Jose Mourinho odlučio dovesti Modrića u Real. Bilić se sjeća detalja poput onog kad je Modrića trebalo nagovarati da uzme desetku nakon Nike Kovača i situacije kad je Edenu Hazardu, koji je htio desetku Reala, hladno odbrusio da ona nije njegova.

U razgovoru za Index Bilić je uz puno emocija objasnio kako ga je Modrić u karijeri prerastao i zašto je njegova karijera tako moćna. Obitelj koja stoji iza njega ima snagu države, kazao je Bilić i opisao odnos s njegovim roditeljima, iznoseći detalje koji svjedoče kako su i danas ostali skromni ljudi. 

Vjerojatno su dvije najbolje definicije Lukine karijere u zadnje vrijeme do nas došle od Roberta Prosinečkog i Peđe Mijatovića. 

Legendarni Žuti ostao je u nevjerici kada smo ga pitali da govori o Lukinoj igri u Realu.

"Čuj to, tko sam ja da o Luki govorim... On je čovjek kojeg će pamtiti povijest Reala, pa sad da vidimo koliko ima takvih."

Legendarni Peđa Mijatović, jedan od Modrićevih najbližih prijatelja, želio je istaknuti da ima privilegiju družiti se i provoditi vrijeme s veličinom poput Modrića, a o njegovoj igri nam je u ekskluzivnom intervjuu objasnio:

"Dobro, Luka Modrić jednostavno nije normalan. Ne, on nije normalan i to je to."

Modrićeva karijera u reprezentaciji: 

Grafika za Index: Sofascore