"Moramo dobro razmisliti zašto smo izgubili toliko medalja"

"Moramo dobro razmisliti zašto smo izgubili toliko medalja"

NAKON poraza od Španjolske naši rukometaši nisu bili bez riječi. Štoviše, iz njih je izvirala bujica pomiješanih osjećaja. Znali su gdje je puklo, znali su da su mogli i trebali puno bolje. I svaka im čast jer su priznali da je četvrto mjesto apsolutni neuspjeh hrvatskog rukometa.

> Raspad zlatne generacije: Rukometaši ostali bez brončane medalje

> "Ispričavamo se naciji jer nismo dali sve od sebe"

"Svi smo dali maksimum, ni kad smo vodili nije dobro izgledalo. Jako mi je žao, lako smo pustili Španjolcima da se odvoje. Šokirala nas je utakmica sa Francuzima, nismo imali snage za broncu", riječi su Davora Dominikovića, koji se nadao puno boljem rezultatu.

Najiskreniji je bio Goran Šprem koji je uskočio usred turnira, kako bi zamijenio ozlijeđenog Ljubu Vukića. Svoj je posao odradio i više nego korektno, ali nije pomoglo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Ovo je velika šteta. Jednostavno smo se raspali, primili smo više od 20 golova u drugom poluvremenu, obrana je bila sve samo ne obrana. Velika je šteta, imali smo priliku uzeti medalju, ali nismo pronalazili rješenje niti u napadu. Mislim da svi zajedno moramo dobro razmisliti zašto već treći put gubimo utakmicu za treće mjesto. Nije dobro, gubimo medalje, a to je zaista velika šteta. Napalili smo se za utakmicu protiv Španjolske, motivacija dakle nije bila problem. Zato svatko od nas mora sam sa sobom sjesti i razmisliti što se dogodilo. Umjesto da se doma vratimo s broncom oko vrata, nosimo drvenu medalju. Žao mi je za poludit', bila je to velika šansa. Ispričavam se navijačima, kada bi barem moglo znati koliko mi je žao..."

Domagoj Duvnjak svoje je najbolje partije u Pekingu odigrao protiv Španjolaca. Na otvaranju je bilo puno bolje nego na oproštaju, njegov gol omogućio nam je pobjedu. No, u borbi za broncu nije naišao na potporu starijih, umornih kolega.

"Stvarno šteta, ali mislim da se nismo nikome zamjerili. Dali smo svoj maksimum, od mene pa do starijih igrača. Svi smo se borili... U drugom poluvremenu primili smo 22 pogotka, pa u cijeloj utakmici ponekad ne primiš toliko. Obrana je slabo reagirala, radili smo dosta tehničkih grešaka kod izjednačenog rezultata, pa i ja sam u ključnim momentima u ruke Španjolacima predao dvije lopte. Baš tada su se odlijepili, strašno žalim zbog toga. Mislim da još uvijek zapravo nisam svjestan da sam sada mogao imati olimpijsku medalju..."

Za Duvnjaka će biti još vremena, no za neke njegove starije kolege, Peking je na žalost bio posljednja prilika.

D.R.
Foto: AFP

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara