NJIHOV rat počeo je još 2008. godine kada su sjedili na klupama Intera i Barcelone, a nastavljen je preko netrpeljivih okršaja Real Madrida i Barcelone, Chelseaja i Bayerna te Manchester Uniteda i Manchester Cityja. Jednostavno, sudbina je stalno spajala Josea Mourinha i Pepa Guardiolu.

Već ih je u prošloj sezoni spojila i kao trenere Tottenhama i Manchester Cityja, ali sutrašnji okršaj je pravo mjerilo novog poglavlja njihovog rivalstva, najvećeg među trenerima u modernom nogometu, a možda i u povijesti.

Mourinho je do sada osvojio 25 trofeja, a Guardiola 29. Osvajali su prvenstva u najjačim europskim ligama, po dva puta su bili prvaci Europe. Neprestano borave na vrhunskoj razini i neće priznati da se međusobno utrkuju. Neće reći da imaju poseban motiv kada igraju jedan protiv drugog, ali to ne mogu sakriti.

Počelo je i prije nego što su mislili

Možda postoje treneri koji su u ovom trenutku bolji od barem od jednog od njih, ali u modernom nogometu ne postoji trofejniji stručnjak od Portugalca i Španjolca niti postoji trener koji plijeni veću pažnju. Jedini koji im po popularnosti i uspjesima trenutno može parirati je Jurgen Klopp koji je u posljednje vrijeme pokazao da je bolji barem od Mourinha, ako ne i od Guardiole. 

Međutim, kada se u razmatranje uzmu trofeji, karizma, stilovi nogometa, biografije i međusobni okršaji, Klopp ne spada u tu kategoriju. Tu su samo Mourinho i Guardiola.

Zbog toga će poglavlje u kojem Mourinho vodi Tottenham, a Guardiola City, biti nova prilika da vidimo tko je uspješniji. Njihovi stilovi i načini vođenja momčadi te odnosi s javnošću mnogo se razlikuju, ali to samo dodatno uljepšava njihovo rivalstvo. Do ciljeva idu različitim putevima, ali to čine s ogromnim uspjehom. Zato su od početka privlačni njihovi okršaji.

Ipak, nisu samo borbe na terenu i razlike u stilovima ono što je interesantno kod Mourinha i Guardiole. Na veličinu njihovog rivalstva utjecale su stvari koje su se dogodile čak i prije nego se počelo pričati o rivalstvu.

Poznato je da su zajedno boravili u Barceloni kada je Guardiola bio igrač, a Mourinho prevoditelj i trener. No prve iskre između njih dvojice pojavile su se 2008. godine kada možda toga nisu ni bili svjesni.

Barcelona je na ljeto 2008. godine tražila trenera. Mourinho je u tom trenutku bio slobodan nakon što se rastao s Chelseajem i upravo je Barceloni poslao svoj CV u namjeri da mu povjere posao. Klub se opredijelio za Guardiolu koji je sezonu ranije vodio Barcelonu B u trećem rangu španjolskog nogometa gdje je osvojio titulu te uveo momčad u drugu ligu.

To je bila odbijenica koja sigurno nije prijala Mourinhu, posebno zbog toga što su posao dali početniku, ali godinu dana kasnije Guardiola je s Barcelonom bio prvak Španjolske i Europe, dok je Portugalac s Interom osvojio Serie A. Španjolac je pokazao da zaslužuje mjesto u takvom klubu, a "Posebni" je dobio dodatni motiv da pokaže svoju klasu.

Prvi put su se sastali već na jesen 2009. godine u skupini Lige prvaka. U Milanu je bilo 0:0, a u Barceloni 2:0 za Guardiolu.

Ispostavilo se da je to bilo samo zagrijavanje za ono što se dogodilo na proljeće 2010. godine kada su se sastali u polufinalu Lige prvaka. Bilo je toliko sjajnih priča za uvertiru pred okršaj; Zlatan Ibrahimović je u toj sezoni igrao za Barcelonu nakon što je stigao iz Intera, a na drugoj strani igrao je Samuel Eto'o koji je u Inter stigao iz Barcelone. Znalo se da će Inter igrati defenzivno, da će gledatelji gledati pravi talijanski "catenaccio", a da će na drugoj strani blistati "tiki-taka". 

Mourinho se dokazivao i izvan terena, a Guardiola je uvijek želio pokazati tko je glavni na terenu

Znalo se da će se finale igrati na stadionu Santiago Bernabeu u Madridu i da Barcelona ima dodatni motiv da osvoji trofej. Također, bilo je neupitno da će Mourinho na konferencijama za medije pojačati vatru. Tako je i bilo, posebno nakon što je Inter u prvom okršaju na svom terenu slavio s 3:1.

"Mi pratimo svoj san, ali jedno je kada pratiš san, a drugo je kada pratiš opsesiju. Za Barcelonu je ovo opsesija. Naš san je čistiji od opsesije. San je vezan za ponos. Barcelona je svoj san ispunila kada je osvajala titule u Londonu, Parisu i Rimu. Ovo je opsesija koja se zove Madrid i Santigao Bernabeu", govorio je Mourinho.

Guardiola nije tada burno reagirao, ali nije ni slavio. Inter je u uzvratu izgubio s minimalnih 1:0 i prošao u finale, a Mourinho je nakon posljednjeg sučevog zvižduka trčao terenom s prstom podignutim k nebu. Bila je to njegova osveta navijačima Barcelone koji su ga dočekali s transparentima na kojima je pisalo "prevoditelj", kao i osveta čelnicima kluba koji su ga dvije godine ranije odbili.

Mourinho je osvojio Ligu prvaka s Interom, a onda je otišao u Real čime je počelo drugo poglavlje velikog rivalstva.

Tu je Mourinho i dalje činio sve da razbukta strasti. Na konferencijama za medije nije štedio nikoga, na terenu je stavljao prst u oko Guardiolinog pokojnog pomoćnika Tita Vilanove, a igračima je uvijek davao instrukcije da se ne ustručavaju davati batine protivnicima iz Barcelone. Tako su okršaji u El Clasicu bili puni iskra, kartona i uvreda, ali na kraju se uglavnom smijao Pep Guardiola.

"U ovoj prostoriji (sali za konferencije za medije) on je šef, j*beni šef. Ne mogu se natjecati s njim ovdje. Ako Barcelona želi nekog da se natječe s njim ovdje, neka dovede drugog trenera. Ali ovo je igra", govorio je Guardiola.

Španjolac je želio na terenu pokazati tko je šef i dobro mu je išlo. Već u prvom El Clasicu u kojem su se susreli Jose i Pep pobijedila je Barcelona na svom terenu. Bilo je nevjerojatnih, a za Mourinha bolnih 5:0.

Sve je manje tenzija među njima, ali jedna Guardiolina izjava govori da rivalstvo ne prestaje

Vodeći Real i Barcelonu njih dvojica su se susreli čak 11 puta. Guardiola je upisao pet pobjeda, a Mourinho samo dvije. Dobra stvar za Mourinha bila je ta što su mu obje pobjede na kraju donijele trofeje. Prvo je 2011. godine pobijedio u finalu Kupa kralja, a onda je godinu dana kasnije slavio u gostima u prvenstvu nakon čega je osvojio naslov prvaka Španjolske i prekinuo dominaciju Barcelone.

Na njihov novi susret čekalo se do ljeta 2013. godine kada je Mourinho preuzeo Chelsea, a Guardiola Bayern. Susreli su se u europskom Superkupu i Guardiola je slavio nakon penala. Chelsea je u tom susretu u produžecima vodio 2:1 sve do 121. minute kada je Bayern izjednačio.

Treće poglavlje nastupilo je kada su 2016. godine u isto vrijeme stigli u Manchester. Mourinho je preuzeo United, a Guardiola City.

Činilo se da će ovo poglavlje dati najbolji odgovor tko je bolji trener, ali vrijeme je pokazalo da dolazak u United nije bilo najbolje rješenje za Mourinha. Na Old Traffordu nije uspio ni u jednoj sezoni nadjačati pritisak javnosti kao što je to činio vodeći Chelsea, Inter i Real. Iako je pred sobom imao ogromne cifre novca koji je ulagao u sklapanje momčadi, na kraju će se najviše pamtiti po neslaganju s Paulom Pogbom, igračima i čelnicima kluba. 

Na drugoj strani, Guardiola je u Cityju pronašao pravo ozračje. Jedna sezona bila mu je dovoljna da uz ogromna ulaganja napravi momčad po želji i da krene rušiti rekorde u Premiershipu.

Daleko od toga da ni Mourinho nije imao svoje trenutke u Unitedu, ali pokazalo se da nije mogao pružiti pravi otpor najvećem trenerskom rivalu.

U ovom poglavlju bilo je najmanje njihovih prepucavanja na konferencijama za medije. Mourinho je smanjio s izjavama kakve je davao vodeći Inter i Real, ali se vidjelo da rivalstvo i dalje traje. To se najbolje dalo primijetiti nakon što je City u sezoni 2017./2018. na Old Traffordu 2:1 pobijedio United i prekinuo Mourinhov nevjerojatni niz od 40 utakmica bez poraza na domaćem terenu u svim natjecanjima.

"Ljudi su govorili da u Engleskoj ne možemo igrati na ovaj način. U Engleskoj, također, možemo igrati na ovaj način", kazao je Guardiola nakon te pobjede.

U toj izjavi moglo se vidjeti da je imao ogroman motiv da pokaže kako njegov stil igre može uspjeti u Premiershipu, a tajming izjave jasno govori da je baš protiv Mourinha to želio dokazati.

Ovo poglavlje će možda dati najbolji odgovor tko je bolji

Četvrto poglavlje njihovog rivalstva počelo je prošle godine kada je Mourinho stigao u Tottenham. Portugalac je slavio u jedinom njihovom okršaju od kako je stigao u londonski klub. Bilo je 2:0 za Tottenham na domaćem terenu.

Mourinho sada ima šest pobjeda u 23 okršaja protiv Guardiole koji je slavio 11 puta. U posljednjih sedam međusobnih utakmica njihov učinak je izjednačen: po tri pobjede i jedan remi.

Njihov posljednji susret nije najbolje mjerilo za rivalstvo jer Mourinho je bio skoro na početku ere u Tottenhamu koji je preuzeo prije godinu dana. Trebalo je vremena da Mourinho napravi promjene u momčadi, dovede određene igrače i usadi svoj mentalitet.

Tako će okršaji njega i Guardiole tek od ovog novog okršaja biti pravi odraz onog što rade u svojim klubovima, posebno zbog toga što je Guardiola ovog tjedna potpisao novi ugovor s klubom.

Ovo poglavlje će možda biti i najbolja šansa da se vidi pravi omjer njihovih snaga, jer Mourinho jeste vodio Real, Chelsea i Manchester United, ali Tottenham možda najbolje pristaje njegovom karakteru. On najbolje od sebe može pokazati u klubu koji posjeduje veliki potencijal, ali koji ne mora dovoditi zvijezde i postavljati se kao favorit.

U Portu je bio autsajder i bilo mu je dozvoljeno da se tako postavlja, baš kao što mu je bilo dozvoljeno da s Interom igra "catenaccio". U Tottenhamu ne igra toliko defenzivno i podsjeća na eru iz Reala kada je postizao mnogo golova po utakmici, ali ga nitko u klubu neće kriviti ako pobijedi u utakmici u kojoj je njegova momčad imala oko 30 posto posjeda lopte. Neće, jer Tottenham je klub kojem je sad najvažnije doći do trofeja.

Dok Mourinho u Tottenhamu gradi sve po svojoj mjeri, Guardiola u Cityju već odavno ima sve što poželi. Zato nas čeka možda najbolje poglavlje najvećih trenerskih rivala modernog nogometa.