IVAN LEKO ostvario je jednu od najvećih pobjeda svoje trenerske karijere. Njegov Club Brugge svladao je Inter 4:3 na San Siru u drugom kolu Lige prvaka, uz tri pogotka Nicola Tresoldija i jedan Romea Vermanta. Veliko rezultatsko iznenađenje priredio je belgijski prvak, ali još je impresivniji način na koji je do njega došao. Leko je protiv jednog od najjačih klubova Europe odlučio igrati svoj nogomet i uspio mu ga nametnuti.

Brugge je protiv Intera zaigrao iznimno agresivno, uz visoki pritisak i branjenje čovjek na čovjeka po cijelom terenu. Nije čekao rijetke prilike za kontranapade, već je preuzeo ogroman rizik i suprotstavio se kvalitetnijem protivniku onime što najbolje radi. Ono što je Lekina momčad izvela najimpresivnija je taktička izvedba hrvatskog trenera u posljednje vrijeme.

Leko je izveo nešto iznimno zahtjevno

Da bi se razumjelo koliko je zahtjevan bio Lekin plan, treba pogledati protiv koga ga je pokušao provesti. Inter je momčad koja je u sustavu 3-5-2 godinama razvijala igru temeljenu na stalnim rotacijama, utrčavanjima iz drugog plana, uz igrače koji se bez problema snalaze na više različitih pozicija.

Stoperi momčadi Cristiana Chivua izlaze visoko, veznjaci se spuštaju u posljednju liniju, a napadači, pogotovo Lautaro Martinez, dolaze po loptu i otvaraju prostor suigračima. Uigran je niz automatizama namijenjenih brzom otvaranju prostora i proigravanju igrača koji utrčava i bježi od svog čuvara.

Sve to predstavlja ogroman izazov za momčad koja se odluči braniti čovjek na čovjeka. Svaka promjena pozicije protivničkog igrača zahtijeva reakciju, a svako zakašnjelo preuzimanje, nedostatak povratne trke ili izgubljeni duel može stvoriti veliki prostor.

Pritom se radi o Interu, koji ima dovoljno individualne kvalitete da takve situacije iskoristi. Igrati na taj način na San Siru zahtijeva iznimnu fizičku spremu, taktičku uigranost i koncentraciju cijele momčadi.

Lekini igrači uspjeli su održati razinu tijekom gotovo cijele utakmice. Naravno, bilo je trenutaka u kojima bi Inter uspio probiti pritisak, ući u otvoren prostor i natjerati Belgijce da se brane nisko, ali Brugge zbog toga nije odustao od svoje ideje. Čim bi se ponovno stvorili uvjeti za visoki pritisak, nastavio je agresivno napadati protivnike i pokušavao osvojiti loptu što bliže protivničkom golu.

Takav pristup donosio je ogromnu korist, ali i ozbiljne probleme. Brugge je primio tri pogotka, a Inter je imao još nekoliko vrlo dobrih prilika. To je rizik koji je jasan i koji je Leko prihvatio, a njegova isplativost najviše ovisi o koncentraciji i fizičkoj moći, dvjema stvarima na kojima Lekine momčadi inzistiraju. Ostao je vjeran svojoj viziji i to ga je nagradilo.

Balansiranje tog rizika je vještina na svim razinama, i kod slaganja taktičke ideje i kod slaganja momčadi. Uz nešto nižu razinu Bruggea i malo bolju realizaciju Intera, ista ovakva utakmica mogla bi završiti potpunim masakrom i golijadom u mreži Belgijaca.

Zašto Leko ovako nije mogao igrati u Hajduku?

Potpuni kontrast današnjem Bruggeu predstavlja Hajduk iz Lekina mandata na Poljudu, koji je, unatoč osvojenom Kupu, ostao jedno od neugodnijih iskustava njegove karijere. Leko je Hajduk preuzeo krajem 2022. godine i u 37 službenih utakmica ostvario 22 pobjede, četiri remija i 11 poraza. U prvoj je sezoni osvojio Hrvatski kup pobjedom 2:0 protiv Šibenika i završio drugi u prvenstvu.

U Europi je sljedeće sezone ispao od PAOK-a u trećem pretkolu Konferencijske lige nakon 0:0 na Poljudu i poraza 3:0 u Solunu. Presudila mu je prvenstvena kriza u kojoj je izgubio četiri od šest utakmica, zaključno s domaćim porazom 2:0 od Osijeka, nakon čega je smijenjen u listopadu 2023. godine.

Njegov početak na Poljudu bio je loš, a inzistiranje na intenzivnoj igri s trojicom u posljednjoj liniji u određenom se trenutku pretvorilo u vidljivu tvrdoglavost. Momčad nije mogla ispunjavati njegove zahtjeve, a Leko je predugo pokušavao provoditi pristup za koji nije imao dovoljno odgovarajućih igrača.

Leko je tad bio jako neodgovarajući profil trenera za izgrađenu momčad koja je htjela konkurirati za naslov. Tadašnji Hajduk nije imao fizičku moć, brzinu i balans profila potrebne za nogomet kakav je Leko želio igrati. Čak i kada se uzme u obzir razlika u kvaliteti belgijskog i hrvatskog prvenstva, Brugge svejedno raspolaže neusporedivo pogodnijom momčadi za takav pristup.

Hajduk je tek u posljednjem prijelaznom roku počeo ozbiljnije mijenjati strukturu kadra i dovoditi igrače koji odgovaraju zahtjevima modernijeg i intenzivnijeg nogometa, ne oslanjajući se više isključivo na individualnu inspiraciju i ono što tehnički uspiju iskreirati s loptom.

Važno je pritom istaknuti da je i sam Leko napredovao. U Hajduku se prebacio na sustav s četvoricom u zadnjoj liniji, a danas takvu ideju provodi na puno višoj razini. Njegov Brugge igra u 4-3-3 formaciji, a presing i odnosi među igračima puno bolje funkcioniraju iz takve ideje.

Moguće je da bi s današnjim Hajdukovim kadrom ostvario više nego što je uspio 2023. godine. Današnja je momčad fizički moćnija i bolje izbalansirana, ali teško je znati koliko bi to promijenilo njegov mandat.

Jednako je moguće da su mu upravo problemi s početka mandata na Poljudu pomogli shvatiti gdje treba prilagoditi svoj pristup i doći do razine na kojoj danas ima momčad koja na najvišoj razini igra nogomet kakav je zamislio.

Najmoderniji hrvatski trener

Leko je u svibnju, nakon osvajanja belgijskog prvenstva, u razgovoru za HRT otkrio kako mu je legendarni Diego Simeone, nakon utakmice protiv Atletica, rekao da Club Brugge igra najintenzivniji nogomet u Europi. Sličnu stvar je ponovio i Chivu, trener Intera, pohvalivši intenzitet, karakter i brzinu belgijske momčadi.

U javnom prostoru se jako često nepravedno potencira teza da se hrvatskim trenerima ne vjeruje i da ne dobivaju prilike. Leko je jedan od hrvatskih trenera koji pokazuju da se kvalitetnim radom i modernim nogometnim idejama itekako mogu izboriti za prilike na najvišoj razini.

Uz dužno poštovanje Niki Kovaču i njegovom radu u Borussiji Dortmund, filozofija Ivana Leke uz uspješnu primjenu na visokoj razini nešto je najmodernije i najuzbudljivije što je došlo od hrvatskih trenera u dugo vremena. Svi trendovi nogometne taktike idu prema potpunoj igri čovjek na čovjeka, a Hrvatska ima trenera koji je u takvoj igri sposoban stvarati probleme najvećima.