Tekst: Vedran Buble

U OVOM nastavku serijala o najstrijelcima SP-a čitajte o Mađaru Sandoru Kocsisu, najučinkovitijem golgeteru u povijesti reprezentativnog nogometa.

Sandor Peter Kocsis rođen je u Budimpešti 21. rujna 1929. godine, a nogomet je počeo igrati kao junior u TC Kobanyai 1943., prije nego što je dvije godine kasnije prešao u Ferencvaroš, s kojim je na koncu osvojio naslov prvaka Mađarske 1949. godine. Sljedeće godine odlazi u EDOSZ, za koji igra kratko vrijeme prije odlaska u vojsku. Tada se Sandor priključio vojnom klubu Honvedu, gdje je igrao zajedno sa slavnim Ferencom Puskásom, Zoltánom Cziborom i Józsefom Bozsikom. U dresu Honveda Kocsis je osvojio tri naslova prvaka Mađarske (1952., 1954., i 1955. godine), a u čak tri navrata bio je najbolji strijelac prvenstva, sa 30, 36 i 33 gola, što mu je u dva navrata donijelo i titulu najboljeg strijelca na svijetu u jednoj sezoni. Sveukupno, Kocsis je u dresu Honveda zabio nevjerojatna 153 gola u 145 utakmica. Prije toga upisao je 40 golova u dresu Ferencvarosa i 30 u dresu EDOSZ-a, pa je u 12 godina profesionalne karijere, od 1945. godine do 1957., zabio čak 223 gola u 234 utakmice.

Zbog mađarske revolucije koja je izbila u Budimpešti Kocsis pobjegao u Barcelonu

1956. godine Honved je igrao Kup Uefe, gdje je u prvom kolu snage odmjerio sa španjolskim Athletic Bilbaom. Honved je izgubio u Španjolskoj sa 3:2, a prije nego što je uopće dogovorena uzvratna utakmice, mađarska revolucija eruptirala je u Budimpešti. Igrači su odbili povratak kući, a utakmica se naposljetku odigrala na briselskom Heyselu. Utakmica je završila 3:3, a Honved je ispao iz Europe. Igrači se ni poslije utakmice nisu željeli vratiti u Mađarsku, a uz pomoć Fife izvukli su svoje obitelji iz Budimpešte, nakon čega su krenuli svatko svojim putem. Kocsis je jednu sezonu igrao u Zurichu, nakon čega ga je još jedna mađarska izbjeglica uvjerila da mu se pridruži u Barceloni. Naposljetku to je bila jedna od njegovih najboljih životnih odluka. U dresu katalonskog kluba Kocsis je briljirao punih sedam sezona, a u 126 utakmica zabio je čak 80 golova. Na koncu, sezonu prije odlaska u mirovinu, Kocsis je jednu sezonu igrao kao gost u dresu Valencije, gdje je po tko za koji put dokazao da se radi o jednom od najboljih golgetera ikada.

Sandor Kocsis je sa 75 golova u 68 utakmica najučinkovitiji reprezentativni strijelac ikada

O Kocsisevim sposobnostima možda najbolje govori njegova reprezentativna statistika, koju je Fifa proglasila prvom na rankingu svih vremena po učinkovitosti. Iza njega su Gerd Muller i Ferenc Puskas. Naime, u dresu reprezentacije Mađarske Kocsis je u 68 utakmica zabio 75 golova, što je po prosjeku 1,103 gola po utakmici, što je pak najbolji učinak u povijesti reprezentativnog nogometa. Na drugom mjestu je Gerd Muller sa 68 golova u 62 utakmice i prosjekom od 1,097, a njih dvojica jedini su nogometaši koji imaju prosjek od preko gola po utakmici. Na trećem mjestu svih vremena je još jedan Mađar, naravno, Ferenc Puskas, koji je u 85 utakmica zabio 84 gola. Kocsis je u dresu Mađarske zabio čak sedam hat-trickova, a prvi je igrač u povijesti koji je zabio dva hat-tricka na jednom Svjetskom prvenstvu.

Za pedesetu godišnjicu Fife SP organizirala Švicarska

Naravno, riječ je o prvenstvu 1954. godine, petom izdanju Svjetskog nogometnog prvenstva, koje je održano u Švicarskoj, na pedesetu obljetnicu Fife. Po prvi put upriličeni su televizijski prijenosi utakmice, tako da je utakmice 16 momčadi koje su se kvalificirale mogao pratiti cijeli svijet. Reprezentacije su podijeljene u četiri grupe, a u svaku grupu stavljena su po dva nositelja i dva nenositelja, ovisno o rankingu. Umjesto konvencionalne metode "Round Robin", svaka je momčad u skupini igrala samo dvije utakmice, jer nositelji i nenositelji nisu morali igrali međusobno, osim u play-offu, ukoliko bi na koncu bili bodovno izjednačeni.

Mađarska je na Svjetsko prvenstvo došla jača nego ikada, nakon izgubljenog finala 1938. godine od Italije. Mađarski nogometaši tada su redom bili amateri, međutim, bez dvojbe su bili prvi favoriti natjecanja, predvođeni Kocsisem i Ferencom Puskasem. U prvoj utakmici, još na zagrijavanju za turnir, Mađarska je sa 9:0 svladala Južnu Koreju. Tri gola postigao je Kocsis, po dva postigli su Puskas i Palotas, a još po gol su dodali Lantos i Cszibor.

Moćna Mađarska nizala pobjedu za pobjedom, teško stradali Nijemci i Brazilci

Izbornik Sebes bio je prezadovoljan početkom natjecanja, a njegova euforija bila je još i veća tri dana kasnije, kada je na red došla utakmica sa Zapadnom Njemačkom. Sa 8:3 pregaženi su Nijemci, a sjajni Kocsis postigao je čak četiri gola, uz dva gola Hidegkutija, Puskasa i Totha. Laka konjica djelovala je nezaustavljivo, a Kocsis je nakon samo dvije utakmice već imao sedam golova na kontu. Ademirov rekord od devet golova iz Brazila 1950. godine bio je pred velikim iskušenjem. Kako su nakon dva kola Nijemci i Turci bili izjednačeni, u play-offu Zapadna Njemačka je sa 7:2 pobijedila Tursku i plasirala se u četvrtfinale.

U četvrtfinalu moćni Mađari ukrstili su mačeve sa svjetskim viceprvacima Brazilcima. Ništa nisu mogli Južnoamerikanci, a već u osmoj minuti Mađari su vodili 2:0. Na koncu završilo je 4:2, a dvostruki strijelac bio je čuveni Kocsis, koji je broj svojih golova popeo na devet, čime je izjednačio rekord najviše postignutih golova na SP-u. U polufinalu Mađari su išli na aktualne svjetske prvake i svi su taj susret nazivali finalom prije finala. Pred 37 tisuća ljudi u Lausanneu Mađari su poveli golovima Czibora i Hidegkutija sa 2:0. Taj rezultat bio je aktualan do petnaest minuta prije kraja kada je Hohberg dvama golovima odveo utakmicu u produžetke. Tamo se ukazao, naravno, Sandor Kocsis, koji je svojim 10. i 11. golom u Švicarskoj odveo veliku Mađarsku u finale. U drugom polufinalu Zapadna Njemačka je, nakon što je u četvrtfinalu sa 2:0 izbacila Jugoslaviju, svladala sa čak 6:1 Austrijance, koji su u borbi za treće mjesto porazili Urugvajce.

Bernsko čudo, dan kada je srušena Laka konjica

I onda, 4. srpnja 1954. godine na rasporedu je bilo veliko finale. Na Wankdorf stadionu u Bernu natiskalo se 60 tisuća ljudi kako bi vidjelo zlatnu mađarsku generaciju koja 32 uzastopne utakmice nije znala za poraz. Možda najveći adut bio je nedovoljno oporavljeni Ferenc Puskas, koji se baš ozlijedio u utakmici protiv Nijemaca u prvom krugu. Puskas je nastupio, ali nije bio ni izbliza ubojit. Unatoč tom hendikepu, Mađari nisu razočarali svoje poklonike pa su već nakon osam minuta vodili sa 2:0 golovima Puskasa i Czibora. Ipak, u sljedećih desetak minuta Nijemci se vraćaju preko Morlocka i Rahna.

Šest minuta prije kraja utakmice Rahn zabija za konačnih 3:2 i pobjedu koju Nijemci nazivaju Bernsko čudo, a o kojoj je snimljen i film 2003. godine. Čuvena mađarska konjica napokon je poražena, a 11 golova sjajnog Sandora Kocsisa ostalo je praktički zaboravljeno. Stadionom su odzvanjali tonovi njemačke himne, a Mađari su u plaču konstatirali kako su propustili priliku koju neće dočekati u sljedećih stotinu godina. Sandor Kocsis postao je najbolji strijelac u povijesti svjetskih prvenstava, uz konstataciju kako vjerojatno neće više nikada zabiti preko 11 golova na jednom svjetskom prvenstvu. Prevarili su se, već na sljedećem to je pošlo za rukom čudesnom Francuzu Fonteinu.

Sandor Kocsis umro je 22. srpnja 1979. godine kao 49-godišnjak. Nakon što je objesio kopačke o klin 1966. godine, Kocsis je otvorio restoran Tete D`Or u Barceloni. 1972. se okušao u trenerskom poslu, međutim, 1974. godine Sandoru je dijagnosticirana leukemija pa i rak želuca. 22. srpnja 1979. godine Mađarska je zavijena u crno. Kocsis je pao s četvrtog kata svoje bolničke sobe. Dugo se spominjalo da čuveni napadač više nije mogao izdržati bolove pa je počinio samoubojstvo, međutim, to se nikada nije dokazalo.

U sljedećem nastavku pročitajte priču o Justu Fonteinu, Francuzu marokanskih korjena, koji je 1958. godine postavio rekord, koji gotovo sigurno nikada neće biti srušen.