KADA je u 2. pretkolu izvukao izraelski Hapoel, mnogi su mu prognozirali rano ispadanje. Kad je Dinamo rutinski prošao i u 3. pretkolu izvukao Astanu, opet su ga pokopali i očekivali da će rano ispasti. No ovaj Bjeličin Dinamo nije momčad koja će skinuti gaće jer mu je netko rekao da je slabiji. Ovaj Dinamo je izbacio Astanu i protiv Young Boysa, uvjerljivo najtežeg mogućeg protivnika u play-offu i momčadi na kojoj će mnogi polomiti zube ove jeseni, bio ravnopravan i jako, jako blizu.

>>> POGLEDAJTE KAKO 30 TISUĆA LJUDI GRMI DINAMO 

Navijači su se zaželjeli svog Dinama 

Prepoznali su to i otuđeni Dinamovi navijači koji su se zaželjeli svojeg Dinama i koji su u Maksimiru ove sezone vidjeli novu momčad, kakva nije baš prečesto obitavala na ovim prostorima. Vratili su se i Boysi, ne Young nego Bad Blue i sve je podsjećalo na nezaboravne ljetne dane kad su na Maksimiru u kvalifikacijama gostovali Werder, Arsenal i kijevski Dinamo i kad je cijeli stadion oplakivao Dinamove herojske poraze.

Jedina dobra stvar u (n)ovom Dinamovu ispadanju je da nitko ne mora plakati. Osim igrača, kojima je poraz od švicarskog prvaka teško pao. Vidjelo se to kad su popadali po terenu nakon utakmice, a vidjelo se i na licima u mix zoni. Utučeni su krenuli u svlačionicu, a onda je sa sjevera zagrmjelo “Dođite ovdje!”.

Ne da bi čuli “dobit ćete batina” ili “skidajte dresove”, nego da bi ih i taj do ove utakmice razdvojeni sjever i uvijek prekritični Maksimir pozdravili pljeskom i odali im priznanje za ono što su pokazali. Lijepo je bilo u tim trenucima biti Dinamovac, a lijepo je i danas, dan kasnije. Jer Dinamo unatoč porazu napokon izgleda europski. To je momčad s glavom i repom koja zna što hoće, ali koja je naletjela na boljeg protivnika, koliko god Dinamovi igrači još vrućih glava tvrdili da su baš oni bili bolja momčad.

Nisu. Young Boys je kvalitetniji u gotovo svakom smislu. U duelu, trkački, individualno, tranzicijski. I dok Leovac nije onako glupo skrivio penal osjetilo se da Dinamo polako pada, a da su Švicarci sve opasniji i kao da je bilo pitanje vremena kad će dati gol. Da im nije Bjorn Kuipers poklonio kontru za drugi gol, vjerojatno bi ga do kraja susreta dali prije nego Dinamo, ali to sad više nije ni bitno.

Mamić više ne izvlači energiju iz Dinama 

Ono što jest bitno je to da se Dinamo vratio u Zagrebu i Zagrepčanima i da grad opet diše s klubom. Pomaže i činjenica da čovjek koji je toliko ogadio klub njegovim navijačima pa i autoru ovog teksta više nije ovdje. Možda iz svoje sigurne kuće u Hercegovini povuče tu i tamo neki konac, ali nije fizički ovdje. Njegova sjena ne stoji nad glavama trenera i igrača, njegove besmislene epske izvanredne press konferencije ne sišu svu energiju iz kluba i oko njega i njegovi redovni ispadi ne pune novine i internetske portale.

Zdravko Mamić više nije glavna priča u Maksimiru i to je ono što njega najviše boli. Glavna priča su Bjelica, Hajrović, Olmo, Gavranović i društvo za koje je nešto više od 29.000 ljudi platilo ulaznicu po redovnoj cijeni (a ne za kunu). Oni, a ne Mamić koji ih je doveo, najzaslužniji su za to što je Maksimir grmio svih 90 minuta i što su u za njih jako tešku noć ispraćeni skandiranjem i pljeskom. Ostaje im Europa liga, u kojoj sigurno neće imati epizodnu ulogu, ali Liga prvaka je ipak nešto posebno. Ima onih koji tvrde da je i bolje igrati Europa ligu jer bi Dinamo u Ligi prvaka opet bio kanta za napucavanje.

Možda to i jest točno, ali to je kao da nekome kažete da je bolje voziti Volkswagen od Ferrarija. Istina, Volkswagen manje troši, a također će te odvesti od točke A do točke B. No ako već možeš birati, radije ćeš potrošiti triput više za gorivo i uživati u Ferrariju. Uostalom, neka netko to pokuša objasniti Olmu i Hajroviću koji su utučeno sjedili na travnjaku kad su shvatili da im je Ferrari odjurio pred nosom.

Podigla ih je ovacijama publika, kojoj su se baš svaki od njih zahvalili dok su davali izjave. Možda je ovo bio samo bljesak i većina ovih navijača, kad dođu jesen i zima, ne budu na Maksimiru u Europa ligi i HNL-u. Bio bi to i Dinamov i njihov osobni poraz. Poraz koji ni klub niti navijači ne smiju dozvoliti.

Ne sad kad su, osim stadiona, stvoreni barem osnovni preduvjeti da Dinamo ponovno bude - građanski.