CHELSEA je u 2. kolu grupne faze Lige prvaka odigrao 1:1 s Red Bull Salzburgom. Bila je to prva utakmica u kojoj je novi trener Chelseaja, Graham Potter, vodio momčad. Potter je već u svom prvom susretu implementirao mnogo toga iz rada u Brightonu, no to mu nije donijelo očekivanu pobjedu.

Chelsea u povijesti Lige prvaka nikada nije imao manje bodova nego nakon ova dva kola, a njihov zahtjevni novi vlasnik, Todd Boehly, rezultat želi odmah. Ta se filozofija ne poklapa s onom Potterovom jer za provedbu njegovih ideja ipak treba vremena.

Trener akademik

Potter je nedvojbeno jedan od najzanimljivijih trenera Engleske te se čak u zadnje vrijeme povezivao i s preuzimanjem engleske reprezentacije. U svojoj trinaestogodišnjoj igračkoj karijeri je prošao kroz redove Birminghama, Stokea, Southamptona i West Bromwicha, ali jedini klub gdje je nešto više utakmica odigrao je bio York City.

Nakon što je završio karijeru, Potter je završio studij društvenih znanosti te se zaposlio kao stručnjak za razvoj nogometa na sveučilištu u Hullu. Godine 2007. je na Svjetskom prvenstvu za žene bio tehnički direktor ekipi Gane, a nakon toga se vratio usavršavanju.

Na sveučilištu u Leedsu je radio kao pomoćni trener, a paralelno je postao i magistar osobnog i profesionalnog razvoja s fokusom na emocionalnu inteligenciju. Nakon što je 3 godine vodio Leeds Carnegie, klub u 10. engleskoj ligi koji više i ne postoji, Potteru se preko nekih poznanstava otvorila prilika u Ostersundu, tada švedskom četvrtoligašu.

Čudo u Švedskoj

U 8 godina rada u švedskom klubu je Potter napravio čudo. Klub je iz četvrte lige ušao u prvu ligu nakon što su 2015. završili na drugom mjestu druge lige. Dvije godine kasnije je s njima osvojio nacionalni kup, a u sezonu 17/18. je zaigrao Europa ligu.

Nakon izbacivanja Galatasaraya, Fole Esch i PAOK-a u kvalifikacijama, Ostersund je u grupi završio na drugom mjestu iznad Zorye i Herthe, a ispod Athletic Bilbaa. U nokaut-fazi je s ukupno 4:2 Arsenal bio taj koji ih je izbacio, no Potterova momčad je na Emiratesu slavila 2:1. To je bio trenutak kada su klubovi s Otoka podigli obrve.

U sezoni 18/19. je Pottera zaposlio Swansea. Klub je završio na 10. mjestu engleske druge lige, dok je u FA kupu došao do četvrtfinala. Iako nije ostvario željeni top 6 plasman s klubom, stil igre pri kojem Potter s igračima niže kvalitete pokušava odigravati kombinacije kao Manchester City je zapeo za oko Brightonu.

Brighton kao mali Manchester City

U Brightonu je Potter proveo tri pune sezone i ovih nekoliko kola četvrte te je tamo dobio status ozbiljnog trenera. Iako u prve dvije sezone Brighton nije dosegao sredinu tablice (15. pa 16. mjesto), u trećoj su došli do 9. mjesta, a na početku ove su četvrti nakon 6 odigranih utakmica.

Potteru je trebalo vremena tijekom kojeg se opekao mnogo puta, ali je pretvorio Brighton u klub koji počiva na dva moderna nogometna načela - posjedu i presingu. Osim njemu, ogroman kredit treba dati i skaut službi kluba koja je tražila igrače koji mogu specifično odgovarati tim zahtjevima, što je posebno teško s tako niskim budžetom kao što ga ima Brighton.

Brighton je u prošloj sezoni bio ekipa koja gradi napad s tri stopera koja kombiniraju s golmanom ili s veznjakom koji se spušta do zadnje linije. Ti trokuti i rombovi su omogućili da Brighton postane klub s četvrtim najvećim posjedom prošle sezone u ligi.

Prilikom te sporije izgradnje napada momčad drži loptu u sredini te čeka brojčanu nadmoć na jednom od bokova. U Brightonu je to funkcioniralo kada su na lijevoj strani to radili Leandro Trossard i Marc Cucurella koji su prijetili više nego ijedan od njihovih suigrača.

S Yvesom Bissoumom, Moisesom Caicedom i Alexisom Mac Allisterom, Brighton je imao kontrolu u sredini terena, dok je na desnoj strani Pascal Gross bio jednako opasan sa svojim utrčavanjima kao i Trossard.

Svi nabrojani igrači su izuzetno dinamični i mobilni zbog čega je Brighton mogao igrati jako kvalitetan presing. Potter je studiozno izučavao protivnike te momčad nije vršila presing u svakoj situaciji, nego točno u određenim trenutcima koje je on smatrao okidačima za to.

Brighton je tako na kraju sezone bio 3. najbolji klub lige po kvaliteti uništavanja protivničke izgradnje napada, a 5. po tome koliko su malo dodavanja puštali protivniku prije nego što bi krenuli u oduzimanje lopte.

Chelsea kao veliki Brighton

U Chelseaju, Potter ima alate kojima može emulirati svoju igru iz Brightona, no zbog kvalitete igrača može to podići na viši nivo. To se jako dobro vidjelo već u utakmici protiv Salzburga gdje je Potter postavio igru sličnu onoj koju je gajio u Brightonu, ali je zbog spomenute kvalitete mogao igrati još riskantnije.

U susret je krenuo s tri stopera koja su stajala jako široko, što je onemogućilo Salzburgu da radi kvalitetniji presing na njih. Cilj te širine je bio i da se otvori prostor kako bi Cucurella odlazio visoko s loptom i navlačio na sebe veznjaka Salzburga.

To bi stvaralo rupu u kojoj su se znali pronaći i Jorginho, Mateo Kovačić, pa čak i Kai Havertz, dok je opcija bila i odlaganje lopte lijevo na Sterlinga, ako je on u situaciji 1 na 1 te trk prema naprijed kako bi Cucurella postao dodatan igrač u napadu.

Brojčana nadmoć na krilima

Kao što je koristio Trossarda u Brightonu, tako je Potter koristio Sterlinga u ovoj utakmici. Dok je kod Tuchela u prvih nekoliko susreta čak znao biti i playmaker, Sterling se u ovom sustavu uglavnom držao aut linije te je išao uvijek jako visoko.

Na drugoj je strani Reece James funkcionirao više kao krilo nego kao bek. Rijetko je kada imao toliko malo defenzivne odgovornosti kao u ovoj utakmici, no to se može prepisati i renomeu protivnika.

Uz Jamesa, Potter je na tu stranu izvlačio Masona Mounta i kombinatorika između njega i Jamesa je funkcionirala jako dobro. Potter je dobio tu traženu stabilnost u sredini i opasnost na bokovima gdje uvijek zna kako dobiti igrača više. Po potrebi su čak i Kovačić, Havertz te Pierre-Emerick Aubameyang radili višak na jednoj od strana, ali oni su imali problema s duelima, pogotovo Havertz.

Iako je pogodak Chelseaja bio i svojevrsni plod jedne greške, on je primjer što Chelsea dobiva tom taktikom. Zbog brojčane nadmoći na desnoj strani je Salzburg kompletan fokus morao posvetiti tamo te je jedan prebačaj lopte na drugu stranu otvorio samog Sterlinga koji zabija pogodak.

Rizična igra koju se teško može osigurati

Međutim, s ovim sustavom i profilom igrača će Potter imati dva problema. Prvi je da takav trk Cucurelle otvara ogroman prostor za kontranapad koji Thiago Silva pa čak ni neki od drugih stopera ne može pokriti sam.

Potter je u Brightonu nekad u takvim situacijama tražio da veznjak pokrije tu rupu, no niti Jorginho niti Kovačić nisu igrači čije karakteristike odgovaraju za taj posao. Povratkom Kantea se to može promijeniti, no bez njega će stoperi uvijek biti na vjetrometini.

Također, ako James bude konstantno igrao toliko visoko, tada će i onaj desni stoper ići prirodno prema unutra, što otvara prostor iza njegovih leđa za utrčavanje protivnika. Defenzivni teret na veznjacima koje Chelsea trenutno ima bi u takvim akcijama mogao biti prevelik.

Netko treba i zabijati 

Drugi problem je onaj koji je Potter imao i u Brightonu, a to je realizacija. U utakmici protiv Salzburga je Chelsea imao vrijednost od gotovo 2.0 u kategoriji očekivani pogoci, ali zabili su 1. Grozna forma Havertza i tek pridošli Aubameyang ne ulijevaju povjerenje te će Potter morati tražiti neko drugo rješenje, možda čak i u Armandu Broji.

Potter isto tako mora biti svjestan da protivničke ekipe protiv Chelseaja drže obrambenu liniju nekoliko metara niže nego protiv Brightona. Utrčavanja krilnih igrača nisu jednako funkcionalna kada netko igra dvostruki blok ili kada stoji na 30 metara od gola.

Prvi put u karijeri Potter će se kontinuirano suočavati s takvim situacijama i bit će zanimljivo vidjeti može li se tome prilagoditi i pronaći neko svoje rješenje za taj problem, kao što je pronalazio za svaki s kojim se suočavao do sada.

Potter je metodičan, a vlasnik Chelseaja želi rezultat odmah

Kako bi usavršio svoju igru u Chelseaju, Potteru će trebati vremena. No vrijeme je luksuz kojeg treneri Chelseaja nemaju. Roman Abramović je bez većih problema mijenjao ljude na klupi, a sudeći prema slučaju Tuchel, Boehly neće biti ništa drugačiji.

Osoba koja predlaže da Premiership održava All-Star vikend u kojem će se suočiti ekipe sjevera i juga zasigurno nije osoba kojoj je dugotrajni proces drag pojam. Spektakl i rezultat su nešto što Boehly želi, i želi to odmah.

Tko god da mu je rekao da je Potter dobra solucija, nije bio u krivu. Uz još koji dobar prijelazni rok Potter može izgraditi od Chelseaja Brighton na steroidima koji će posjedom konkurirati Cityju, a presingom prošlogodišnjem Liverpoolu. Međutim, postoji opravdan strah da bi samo jedna sezona bez trofeja Pottera mogla vratiti negdje gdje će vremenski pritisak ipak biti niži.