BARCELONA je pobjedom nad Liverpoolom od 3:0 stigla na korak od finala Lige prvaka. Koliko god propitkivali ili kritizirali odluke koje je donio Jürgen Klopp, analiza čitavog susreta može stati u dva imena. Vanzemaljca Messija i najboljeg vratara na svijetu Ter Stegena.

Barcelona bez metronoma

Barcelona je sve do otvaranja utakmice sredinom drugog dijela imala strahovite probleme u postavljenom napadu. Zbog Liverpoolovog pritiska Busquets se morao spustiti u zadnju liniju, a vezni red gostiju onda je u sredini terena lako markirao Rakitića i Vidala s obzirom na to da im Coutinho nije nimalo pomogao time što je igrao izolacijski nogomet i loptu čekao daleko od zone u kojoj se aktivno igralo. Jednostavno, falio je kanal kojim lopta može sigurno i brzo stići od Busquetsa kao primarnog, do Messija kao "završnog" playmakera. Još bitnije, Barcelona nije imala čovjeka za takav zadatak. Busquets je zauzeo novu ulogu, Vidal je tu zbog svoje energije, a ne kreacije, dok Rakitić ima sjajni raspon dodavanja ali ga se zbog stila ne može koristiti onako kako je to nekad radio Xavi. Barceloni je nasušno falio metronom, čovjek-tempomat u sredini terena. I pokazalo se koliko ovoj ekipi može značiti Arthur, koji svojim kvalitetama i profilom najbliže odgovara toj ulozi. Brazilac iza sebe ima odličnu sezonu i jedan je od najpodcjenjenijih igrača Blaugrane. U slučaju lošijeg rezultata, bilo bi opravdano uprijeti prstom u njegovo neigranje kao jedan od uzroka.

Kloppovi pogoci i promašaji

Klopp je sve iznenadio uvrštavanjem Wijnalduma u igru umjesto Firmina. Time je Liverpool izgubio koliko i dobio.

S jedne strane, asimetrični romb u sredini terena donio im je sredinu terena. S obzirom na to da Messi i Suarez nikako ne igraju obranu, a Coutinho to radi samo formalno, Rakitićevi i Vidalovi izlasci na Liverpoolove bekove omogućavali su bočnim veznjacima gostiju da im uđu u leđa i tako su relativno jednostavno kontrolirali sredinu terena onda kada bi preuzeli inicijativu. S druge strane, neigranje Firmina oduzelo je najbolje Maneu i Salahu koji jednostavno ne uživaju toliko prostora niti ga mogu koristiti na isti način kao kada je sjajni Brazilac u vrhu napada. Konačno, odluka da Gomez zaigra na desnom boku vjerojatno je najnejasniji Kloppov propust. Barcelona svoju dubinu gotovo uvijek traži samo preko Albe na lijevom beku. Visoko pozicionirani Salah, kao i inteligentno Coutinhovo zabadanje u sredinu terena kojim je natjerao Liverpoolovog beka uz sebe, tako su konstantno otvarali čisti koridor Albi za prodor i uspjeh takve strategije ovisio je isključivo o tehničkoj izvedbi tog dodavanja. 

Kad se sve zbroji i oduzme, vidjeli smo sve. I dobre, i vrhunske, i loše trenerske i igračke odluke, i izvedbe tih odluka. Oba kluba pokazala su slabost, a s ovim brojem šansi u nekoj drugoj utakmici Liverpool je mogao slaviti identičnim rezultatom kojim je izgubio. Konačno, kriviti Kloppa za ovaj poraz bilo bi nepošteno - uz samo malo više koncentracije njegovog prednjeg reda, u Englesku bi odnio vrlo dobar rezultat. Klopp je sinoć imao dva problema. Prvi je bio taj što nije imao Lea Messija, a drugi je taj što je Barcelona imala Ter Stegena.

Vanzemaljac

Andre ter Stegen jedan je od najboljih golmana na svijetu. Alisson spada u istu kategoriju. Nažalost po Kloppa, Ter Stegen je sinoć po tko zna koji put u prijelomnim trenucima spasio svoju ekipu i odveo momentum na njihovu stranu. Jedna iščupana lopta koju su već svi vidjeli u golu često radi razliku između ispadanja i prolaza, a Nijemac je sinoć iz gola izvadio čak tri takve lopte. Sigurnost koju ima u igri nogom, inteligencija u procjeni situacija i nevjerojatna forma i osjećaj za ulazak u šut koktel je vrlina koje možda nema nijedan golman današnjice. 

Ne može se i ne treba naročito opisivati Messija i učinak koji u kontinuitetu isporučuje već dulje od desetljeća. Maknemo li i dva gola na stranu, razlika koju on radi u svakom trenutku na terenu  jednostavno je prevelika - bilo perfektnom odlukom u milisekundi, bilo sitnim prodorom kojim navlači braniče na sebe, bilo samom činjenicom da se oko njega opreznije hoda i da Suarez uz njega ima puno više prostora. Maleni Argentinac vjerojatno je najbolji i najkonstantniji igrač u povijesti igre i nikakav trener koji mu se nađe sa suprotne strane ne može previše utjecati na to što će on napraviti.

Njegova metamorfoza iz isključivog driblera od kojeg su godine, povrede i iskustvo napravile vrhunskog playmakera i čovjeka koji je dinamo Barceloninog napada stvar je o kojoj se neoprostivo malo piše i govori u današnjem nogometu. Messija nitko ne može zaustaviti. U videosimulaciju nogometa, a baš tako djeluju njegovi koraci i potezi, Barcelona je upisala šifre i prevarila sustav. Nekad se jednostavno čini da naprosto nije fer to što ga ima samo jedna ekipa, kao bug protiv kojeg jednostavno nema dostupnog rješenja.