ON NIJE cijelu svoju nogometnu karijeru proveo u jednom klubu poput Franca Baresija, Paola Maldinija, Paula Scolesa, Ryana Giggsa, Carlesa Puyola... On nikad nije osvojio neki (veliki) trofej, a ni neko individualno priznanje... Vjerovali ili ne, tijekom svoje 22 godine duge karijere nije niti jednom dobio poziv za reprezentaciju, a opet je na kraju postao legenda i doživio da se njegov broj povuče u klubu.

> POVRATAK SEDME SESTRE Parma nakon trogodišnjeg košmara i drame opet u Serie A

> ON JE HEROJ GODINE "Obećao sam da ću vratiti Parmu u prvu ligu i održao sam obećanje"

Njegovo ime je Alessandro, a prezime Lucarelli. Rođen u Livornu, ima 40 godina, u karijeri je odigrao ukupno 671 utakmicu, od čega 350 za svoju Parmu, u kojoj je proveo 10 godina. Period od 2008. do 2018. na Ennio Tardiniju vjerojatno je najuzbudljiviji ikad u nogometu. Barem talijanskom. Od druge lige do Serie A i Europe, pa nazad do bankrota, četvrte lige i na kraju bajkovitog povratka u elitu.

To je put braniča, kapetana, vođe i ljudske vertikale, koji je u vrijeme modernog, hladnog i samo milijunima mjerljivog nogometa očitao niz lekcija i pokazao da su lojalnost i karakter veći od svih bogatih ugovora i osvojenih trofeja. 

"Odlazim u mirovinu punog srca. Bilo je ovo 10 nevjerojatnih godina u Parmi, posebno posljednje četiri. Bilo je teško, jako teško. Nekada se činilo da nema izlaza i da ga je nemoguće pronaći. No, držali smo se zajedno. Kao kapetan sam morao ulijevati optimizam u momčad i tjerati ih da se bore za ovaj grb. Na kraju smo uspjeli vratiti Parmu gdje joj je i mjesto i sada mogu završiti karijeru. Ponosan sam što sam bio dio ove povijesti. Nikada neću napustiti ovaj klub, ovaj grad, ove navijače. Bit ću tu, ja sam jedan od vas", poručio je Lucarelli.

Njegova čudesna priča krenula je prije ravno deset godina, kad je zajedno s poznatijim bratom i napadačem Christianom Lucarellijem stigao u Parmu. Alessandro je digao sidro u Genovi i odlučio pomoći tada drugoligašu iz Emilia-Romagne na putu do Serie A, dok je Christiano poslije jednogodišnje avanture u Šahtaru također sletio u najfrancuskiji grad u Italiji, kako na Apeninima vole reći. 

Svega godinu dana trebalo im je da vrate jednu od sedam talijanskih nogometnih sestara u prvu ligu. Christiano se potom vratio u rodni Livorno, a karijeru 2012. završio u Napoliju. S druge strane, Alessandro je ostao, igrao i postao nezamjenjivi igrač bez obzira na činjenicu što su se treneri na Tardiniju mijenjali kao na traci. Luigi Cagni vodio je momčad od 28. svibnja do 30. rujna 2008. Naslijedio ga je Francesco Guidolin, ali se zadržao do svibnja 2010, a onda je stigao Pasquale Marino i izdržao do 3. travnja 2011. Ništa bolje nije prošao ni Franco Colomba, koji je radio do 9. siječnja 2012. 

U međuvremenu je Lucarelli 2013. postao kapetan, a dolaskom Roberta Donadonija klub se podigao, momčad bolje zaigrala i 2014. stigla do šestog mjesta u Serie A, što je značio plasman u Europa ligu. Nekadašnji UEFA kup, koji je Parma osvojila 1995. i 1999. godine. Navijači su vjerovali kako se slavni dani polako vraćaju, ali su odmah doživjeli prvi od dva velika šoka.

Parma je zbog loše financijske situacije ostala bez Europe, a košmarni scenarij zadesio je sezonu nakon toga. U ljeto 2015. klub je proglasio bankrot i nevjerojatni dug od 14 milijardi eura, a većina igrača napustila Tardini. Na drugoj strani, tadašnji vlasnik Tommaso Ghirardi i svi njegovi suradnici završili su na sudu, neki od njih i u zatvoru. A za to vrijeme u Parmi praktički nije bilo ni čistačice. 

Ali bio je  Alessandro Lucarelli. Jedini koji je s navijačima ostao boriti se za slavni klub i njegovu budućnost. Uskoro je Parma završila na četvrtoj ligi i činilo se da sve odlazi u nepovrat. No, tako nije razmišljao kapetan, koji je obećao da će jednog dana vratiti klub u Serie A. 

I to je učinio za rekordne tri godine! Podvig je obradovao ne samo navijače Parme, već i sve one koji je nikada nisu zaboravili. 

"Iskreno, ni sam nisam vjerovao da se možemo za tri godine vratiti u Serie A. Međutim, obećanje sam dao i obećanje sam ispunio. Na tom putu su nam mnogo pomogli naši nevjerojatni navijači, bez kojih, kao i novih vlasnika te borbene momčadi ništa ne bi bilo moguće. Uspjeli smo i ponosni smo na ovaj povijesni trenutak", kroz suze je rekao Lucarelli nakon posljednjeg kola Serie B, u kojem je Parma slavila 2:0 kod Spezije, a direktan plasman u elitu izborila zahvaljujući Foggii, koja je u 88. minuti zabila protiv Frosinoneu za 2:2, pa je fešta u Emilia-Romagni mogla krenuti. 

Iako su ga navijači preklinjali da odigra još jednu sezonu u prvoj ligi, Lucarelli je poslije dugog razmišljanja odlučio završiti karijeru. Jednostavno, odlučio je završiti kao pravi ratnik, što je bio i na travnjaku, s dobivenim bitkama koje su na kraju značile i dobiven rat ni iz čega. Iz četvrte lige do Serie A. 

"Ne znam što ću raditi. Sebe u budućnosti vidim kao klupskog čelnika i taj mi se posao dopada. Tijekom svih godina u Parmi i to sam pomalo radio, posebno dok nikog nije bilo u klubu", kroz osmijeh je rekao Alessandro, čiji broj šest više nitko nikada neće moći nositi na Tardiniju.

To je potvrdio i suvlasnik kluba Marco Ferrari...

"Alessandro, ne zamjeri što smo svi emotivni zbog tvog odlaska. Ti si legenda našeg kluba i u tvoju čast povlačimo broj šest, koji će od sada pa zauvijek biti samo tvoj. Broj 12 smo povukli u čast navijača, koji su naš 12. igrač u svakoj utakmici, a od sada će mu društvo praviti i tvoj broj šest. Hvala ti na svemu, iako je to malo u odnosu na sve što si dao Parmi za ovih 10 godina", poručio je Ferrari. 

Faustino Asprilla, Lorenzo Minotti, Dino Baggio, Antonio Benarrivo, Tomas Brolin, Gianluigi Buffon, Fabio Cannavaro, Enrico Chiesa, Hernan Crespo, Roberto Nestor Sensini, Hristo Stoičkov, Lilian Thuram, Juan Sebastian Veron, Gianfranco Zola, Adrian Mutu, Adriano, Alberto Gilardino... 

Svi su oni igrali za Parmu i ostavili neizbrisiv trag u gradu arhitekture, kojim teče mali potok po kojem je grad i dobio ime Parma. No, od svih njih povlačenje broja u povijest dočekao je onaj koji je to, čast svima, najviše i zaslužio. Onaj koji nije napustio klub kada je bio u ambisu.

Dame i gospodo, vječna legenda Parme - Alessandro Lucarelli.