ODLASKOM Alessandra Florenzija u Valenciju, novi kapetan Rome krajem siječnja postao je Edin Džeko koji je tako u karijeri obilježenoj velikim usponima, ali i padovima, dobio još jedno osobito priznanje.

Povijest bosanskohercegovačkog nogometa ponudila je nekoliko izuzetnih nogometaša, ali već neko vrijeme je jasno da se na prvom mjestu nalazi Džeko. Kapetanska vrpca i 100. pogodak koji je nedavno postigao za Romu samo su nova potvrda.

Put koji je počeo u paklu

No Džekina veličina ne može se predstavljati samo titulama, golovima i rekordima, nego onim što može biti motiv svakom tko sanja da postane veliki nogometaš - neizmjerna upornost u trenucima kada je sve protiv vas. Džeko nije bio predodređen za uspjeh, on se izborio za sve što ima. Takvi su najbolji primjer onima koji traže uspjeh.

Put sarajevskog napadača koji će 17. ožujka proslaviti 34. rođendan nije bio lagan ni onda kada je igrao na najvećoj razini, a kamoli kada je tek gradio karijeru. Džeko je počeo u gradu koji je između 1992. i 1995. godine 1425 dana bio pod opsadom i na koji je u jednom danu palo 3777 granata. Edin je slavio deseti rođendan u okruženju u kojem malo tko mašta o stvaranju nogometne povijesti. Njegova ljubav tada bila je lopta.

"Nisam mogao disati bez nogometa, čak ni tijekom rata, ali nikada nisam mislio da ću postati zvijezda. Naravno, svi mi sanjamo velike snove, igranje za velike klubove, ali ja sam želio igrati nogomet zbog ljubavi prema igri. I tako je i danas. Volim igru, volim je gledati, čitati o njoj, pričati o njoj i najviše je volim igrati. To je moja prva ljubav i zato na sebe ne gledam kao na zvijezdu, nego kao na sretnika", kazao je jednom za The Guardian.

Ni sam Džeko ne može precizno odgovoriti na pitanje je li rat bio razlog zbog kojeg danas ide kroz karijeru ne osvrćući se na brojne hendikepe sredine u kojoj je rođen, kao ni na razne pritiske kritičara s kojima se kasnije susretao, ali je njegov karakter najlakše opisati upravo kroz tu ratnu priču momka koji je u vrijeme najvećeg krvoprolića u modernoj povijesti samo igrao nogomet.

Mentalitet pobjednika

Takav mentalitet pomogao mu je da izađe jači iz kriza na koje je nailazio tijekom cijele karijere jer unatoč brojnim uspjesima u Wolfsburgu, Manchester Cityju i Romi, Džeko je usput imao periode kada ga na terenu nije išlo i kada su kritike bile vrlo glasne, ali je uvijek pronalazio put da se izvuče iz toga i pokaže da je sposoban.

Zanimljivo je da ni u jednom klubu u kojem je igrao seniorski nogomet na početku nije davao velike rezultate. Željezničar ga je lako pustio u Češku za oko 50.000 tisuća maraka, što je znak da u njemu nisu vidjeli velikog igrača.

U češkim Teplicama su ga nakon kupovine poslali na posudbu u drugoligaša Usti nad Labem. Wolfsburg je pokazao strpljenje tako što bi mu i nakon 14 utakmica bez postignutog gola u debitantskoj sezoni opet pružio priliku da igra. Manchester City je čekao 10 ligaških utakmica da 37 milijuna eura plaćeni Džeko postigne svoj prvi gol. Roma je tijekom prve Džekine sezone koju je okončao sa samo 10 golova u 39 nastupa, morala trpjeti ismijavanja navijača koji su ga zbog velikih promašaja zvali "Edin Cieco" (Slijepi Edin).

Čovjek koji ne odustaje

No svi su od Džeke na kraju debelo profitirali. Željezničar je od svakog transfera dobivao postotak, Teplice su ga prodale za četiri milijuna eura, tada rekordan iznos češkog nogometa, Wolfsburg je s njim senzacionalno osvojio Bundesligu, City dva naslova Premiershipa, a Roma dobila igrača koji obara klupske rekorde, ruši Barcelonu i sada nosi kapetansku traku.

Ipak, koliko god su klubovi morali biti strpljivi, još veće strpljenje i upornost morao je imati Džeko. Kada se tim kriznim momentima doda pritisak navijača Bosne i Hercegovine jer lideri su obično prvi na meti kada stvari ne idu kako treba, onda je jasno s kakvim se pritiscima susretao.

"Znam da će ljudi kritizirati kada odigrate loše, to je dio ovog posla i s tim sam ok. To nije problem, problem su uvrede. To me najviše boli. Ovo je vrijeme društvenih mreža kada svako ima pravo kazati što misli, bez obzira na to koliko je to nelogično ili glupo", kazao je. 

Postavljanje novih standarda

Stoga, kada se govori o Dijamantu, možda je najviše fascinantno to koliko se puta tijekom karijere uspijevao vraćati na pravu razinu i ponovno blistati.

Kao nagrada za takvu mentalnu snagu stigla je sezona kada je postigao 26 golova za Wolfsburg i osvojio Bundesligu 2009. godine, a onda i sezona kasnije kada je s 22 postignuta gola bio najbolji strijelac lige. Upornost je nagrađena i na poznatoj utakmici u kojoj je City u sudačkoj nadoknadi savladao QPR i stigao do titule prvaka Premiershipa 2012. - Džeko je tada pogodio za 2:2 prije nego što je Aguero donio pobjedu. Džeko je pokazao kvalitetu i u Cityjevoj jurnjavi za titulom 2014., kada je u posljednjih deset ligaških susreta postigao osam golova i tri asistencije.

U Romi je snagu pokazao u drugoj sezoni, kada je u Serie A postigao 29 golova i osvojio titulu najboljeg strijelca. Nedugo nakon toga stigao je do 50. prvenstvenog gola u Serie A, čime je postao jedini nogometaš u povijesti koji je skupio minimalno 50 golova u Serie A, Bundesligi i Premiershipu. Za Romu, City i Wolfsburg je u 537 utakmica postigao 257 golova.

Mnogo je još standarda koje je Džeko postavljao. Sam je demolirao Tottenham 2011. u pobjedi na White Hart Laneu (5:1) i postao prvi Cityjev igrač s četiri postignuta gola u Premiershipu. Nevjerojatno je i to da je nastupio u ukupno tri gostujuća derbija protiv Manchester Uniteda i u njima postigao čak četiri gola, iako je u tim susretima skupio samo 129 minuta provedenih na terenu, što znači da je svake 32 minute postizao gol na Old Traffordu.

Romin vođa

Međutim, kada bi se birao susret koji možda najbolje demonstrira njegovu karijeru, to bi vjerojatno bio onaj protiv Barcelone, kada je Roma u četvrtfinalu Lige prvaka na svom Olimpicu trebala stići zaostatak od tri gola razlike nakon što je u gostima izgubila rezultatom 4:1.

Upravo je Džeko bio jedini Romin strijelac na stadionu Camp Nou, a onda je u Rimu odigrao maestralan susret i osvojio navijače rimske Vučice. Prvo je pogodio za 1:0, a onda izborio penal koji je De Rossi pretvorio u pogodak za 2:0, nakon čega je Kostas Manolas potvrdio čudo golom za 3:0 i odveo Romu u polufinale.

U ovoj sezoni Roma će voditi  borbu za plasman u Ligu prvaka, natjecanje u koje se nije uspjela plasirati ove sezone. Smjena generacija i stalne promjene na bitnim klupskim pozicijama dovele su Romu u takvu situaciju, a Džeki je pripala uloga da bude lider i kapetan takve momčadi te najveća Romina nada.

To što je kapetansku traku preuzeo nedugo nakon odlazaka legendi poput Francesca Tottija i De Rossija te što je ostao u Romi nakon što su se za njega borili Chelsea i Inter, Džeko je još porastao u očima Rominih navijača. 

Biti takva veličina u takvom klubu nije mala stvar, a samo Džeko zna koliko je puta tijekom karijere morao ostati uspravan da bi na kraju bio tako nagrađen.