OSTALO je još točno tri dana do početka Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, koja je po treći put domaćin završnog turnira najboljih momčadi Starog kontinenta. Inicijalni Euro 1960. održan je u Francuskoj, baš kao i turnir 1984., kad su se domaćini predvođeni Michelom Platinijem okitili svojim prvim velikim nogometnim zlatom. 

 

Premda u Francuskoj ovog ljeta neće biti nogometne sile kao što je Nizozemska, a tamo ćemo gledati Sjevernu Irsku, Island, Albaniju i Wales, reprezentacije iz drugog, pa čak i trećeg razreda europskog nogometa, ne treba sumnjati da ćemo punih mjesec dana uživati u spektakularnom nogometu.

 

Dok ludnica 10. lipnja ne krene, odbrojavamo do Eura uz zanimljivije priče iz povijesti Eura, najljepše golove, legendarne utakmice i najbolje igrače.

 

Odbrojavanje je počelo.

 

 

Za razliku od posrtanja na Svjetskim prvenstvima u Japanu i Južnoj Koreji 2002., Njemačkoj 2006. i Brazilu 2014., kad je ispadala već u grupnoj fazi natjecanja, a igrom je posve podbacila, Hrvatska na Euru u Poljskoj i Ukrajini nije razočarala. Štoviše, momčad Slavena Bilića odigrala je odličan turnir i samo nesreća, sjajni Iker Casillas te očajni njemački sudac Wolfgang Stark, zaustavili su Hrvatsku na putu među osam najboljih reprezentacija Starog kontinenta.

 

U prvom kolu Irci vođeni talijanskim starim liscem Giovannijem Trapattonijem nisu imali nikakve šanse i Hrvatska je na krilima fantastičnog Marija Mandžukića rutinski slavila 3:1.

 

 

U drugom kolu stari rivali Talijani. U prvih 45 minuta hrvatski vezni red nije znao kako izaći na kraj sa Pirlom, a obrana je muku mučila s tada paklenim Balotellijem, tako da je zaostatak od 0:1 (golčina Pirla iz slobodnog udarca) bio odličan rezultat s obzirom na prikazanu igru igrača u kockastim dresovima. U nastavku posve drugačija priča. Hrvatska je zaigrala agresivnije i odlučnije i gol Marija Mandžukića bio je samo logičan slijed događaja. Hrvatska je do kraja mogla i slaviti, a Talijani još jednom nisu uspjeli pronaći recept kako pobijediti svoju ''crnu mačku''.

Uoči posljednjeg kola protiv Španjolske Hrvatsku su teoretski dalje vodila sva tri znaka, no, naravno, puno toga je ovisilo i o utakmici između Irske i Italije. 

 

 

 

U svakom slučaju, Hrvatska je protiv nikad moćnije Španjolske trebala pozitivan rezultat, a Bilićeva taktika u prvom djelu bilo je čekanje i osluškivanje situacije u drugom susretu grupe.

Španjolci su u prvih 45 minuta imali nekakvu inicijativu, držali su loptu i posjedom su pokušavali doći do vrata Stipe Pletikose, no bila ja to jalova inicijativa. Međutim, kad su Talijani poveli protiv Irske, bilo je jasno da Bilić mora krenuti na sve ili ništa. I tada, situacija na travnjaku se promijenila. Hrvatska se nevjerojatno dobro transformirala iz ''spavača'' u predatora i Furija se dobrih dvadesetak minuta panično branila.

 

U 65. minuti Vidu i Pranjića, koji su čuvali rezultat, mijenjaju uobičajeni starteri Perišić i Jelavić i na hrvatski totalni napad, sada Del Bosque odgovara Bilićevom taktikom - puni sredinu, a na španjolske kornere šalje četiri igrača!

 

 

Sedam minuta prije toga desio se ključni trenutak za eliminaciju Hrvatske: Velika, najveća prilika za Hrvatsku, odnosno Ivana Rakitića. Modrić (koji se nakon rezerviranog prvog poluvremena razbudio u nastavku), uzima loptu koju je na centru zaboravio Sergio Ramos, sjajno vrti Albu na desnoj strani i centrira pred gol. Rakitić se na petercu lijepo baca, ali gađa Casillasa! I odbijena lopta dolazi do Rakitića, koji sa zemlje pokušava opet, ali španjolska obrana čisti. Da je to ušlo, "nema tog" Cesca ili Wolfganga koji bi Hrvatskoj uzeo četvrtfinale.

Španjolci su se potpuno povukli, a umjesto Davida Silve ušao je Fabregas. Perišić je deset minuta prije kraja imao još jednu priliku za gol - Mandžukić je prošao po lijevoj strani i zavrnuo na desnu, gdje Perišić dobro puca iz prve, ali Casillas vadi iz kuta.

 

Međutim, tri minute prije kraja nije dosuđen čisti penal za Hrvatsku, a Fabregas je sjajnom dubinskom loptom poslužio Iniestu na lijevoj strani, koji prsima štopa loptu i odigrava u sredinu za potpuno samog Jesusa Navasa, koji ušetava s loptom u gol.

 

 

Hrvatska je ispala, dalje su išli Španjolska i Italija, koje će se kasnije naći u finalu (Španjolska je pregazila Italiju 4:0), no tako nije trebalo biti. Njemački sudac Wolfgang Stark na direktan je način s nekoliko katastrofalnih odluka praktičku izgurao Hrvatsku iz drugog kruga, a Furiji je svesrdno pomogao da preživi zajebanu Hrvatsku i poslije dođe do titule prvaka.

 

Start Ramosa na Mandžukiću možda nije bio za penal, ali je za slobodni udarac, kao što je činjenica je da je tri minute prije kraja Busquets s obje ruke srušio Ćorluku u svom petercu, kao i što je činjenica da je Jesus Navas u akciji za gol bio u ofsajdu. Istina je da je Fabregas prvo odigrao za Iniestu, ali kakav je to "pasivni ofsajd", ako se u njemu nalazi igrač koji će sekundu poslije poentirati?

 

 

Čak su i u Španjolskoj razapeli Starka, pa je tako Marcino ''Oko sokolovo'' Juan Andujar Oliver izjavio:

 

"Njemački sudac Wolfgang Stark je napravio dvije pogreške u španjolskom kaznenom prostoru. Najprije nije dosudio jedanaesterac nakon starta Sergija Ramosa na Mariju Mandžukiću u prvom poluvremenu, a zatim i povlačenje Sergija Busquetsa nad Vedranom Ćorlukom u drugom dijelu.''